Skoro da i ne pamtim sličnu vest. Političar se povukao iz politike! Ili se to kod braće Hrvata nešto zanimljivo dešava u poimanju politike i političke karijere...
Kakvo je stanje po tom pitanju u Srbiji? Sve nešto imam utisak da će se nešto slično malo teže desiti! To, da se "lomi preko kolena", kod nas jednostavno ne biva. Ovde su ljudi u politici odgovorni i nipošto ne bi lišili narod svojih usluga na
Šund, smog, mas-droga, slobodni radikali, masnoća, mediokritetizam, prostota ... - većina toga je u "potrošačkoj korpi" jednog srpskog podanika beznađa ...
Da li vredi govoriti? Da li vredi govoriti do koje mere je srednji prst one kreature triput prokuvane u venišu upućen ne srednjoškolcima zaječarskim, već populaciji konzumenata serbskih?!
Konačno, stiže dobra vest - pozvan sam na intervju! Moj prvi intervju, Uitman Koledž, mala, privatna škola odlične reputacije. Malo je zavučeno mesto, Uala Uala, sasvim na istoku države Vašington, na granici sa Oregonom, okruženo poljima, vinogradima, rekama i planinama. To mi se dopada, ali mi je potreban i velik grad za punjenje nekih baterija i ova izolovanost me pomalo brine. I Portland i Siatl su na više od četiri sata vožnje, a bliže od toga nema gradova vrednih pominjanja i posećivanja.
Ja sam Napoleon. U to ne može biti nikakve sumnje. Ja sam jedini koji tako misli i upravo to je nepobitna potvrda mog identiteta.
Dani slave su iza mene, zatvoren sam ovde na Institutu Sveta Jelena, ali ne žalim se. Šetam, sedim, opet šetam, malo napolju, malo u sobi, i razmišljam. Svoje misli zapisujem na blogu. Čitanost je jako mala, ali to me neobično raduje. Mrzeo bih da je drugačije. Oh, oh, kako bih to mrzeo.
Gost autor Medicor94
Ponovo imam priliku da ugostim dragog prijatelja sa sadržajem našeg razgovora, i nadam se da će biti inspirativno onoliko koliko je bilo i meni. Ima reč:
Ovih dana, u svim pisanim i elektronskim medijima, nova tema za razbibrigu- pod hitno naći svog doktora ( opredeliti se valjda za njegove zdravstvene usluge u domu zdravlja) i doneti potvrdu o istom, svom referentu u firmi u kojoj ste zaposleni, da bi se izvršila overa zdravstvene knjižice. Ako u predviđenom roku to ne uradite, bićete praktično u nemogućnosti da dobijete zdravstvenu zaštitu u pripadajućem domu zdravlja bez obzira što Vam se iz bruto prihoda uredno svakog meseca odvaja dinar (ne mali) za Vašu zdravstvenu zaštitu.
2033. godina.
Srbija.
Aleksandar Vučić je predsednik države Srbije.
Ivica Dačić nije.
Država Srbija više nije republika.
Salvador Dali, Crucifixion (Hypercube)
“...Ja imam Euklidovski zemaljski um, i kako sam mogao s njim rješavati probleme koji nisu s ovoga svijeta? I savjetujem ti da nikad ne razmišljaš o njima, dragi Aljoša, posebno ne o Bogu, bez obzira postojao on ili ne. Sva ta pitanja su potpuno neprikladna za um kreiran na ideji o samo tri dimenzije.“ - Ivan Karamazov, „Braća Karamazovi“ FM Dostojevski
Koncept viših dimenzija, ako izuzmemo raznorazne teološke predodžbe nebesa i sličnih nadnaravnih krajolika, u striktno formalnom smilu izvorno je skopčan sa matematikom.
GOST AUTOR ALSELONE
gost autor: Karlo Vukić
Subota je, spremam se za odlazak na Radio 057 vezano za najavu jedne sportske manifestacije, i dok čekam, kao i većina ljudi, priključujem se na facebook. Čitam novosti i otvaram post Dejana Ilića. Čovjeka osobno ne poznajem, ali mi se sviđa njegovo razmišljanje i razina znanja koju posjeduje, te nesebično dijeljenje istoga, pa ga rado pratim. Za oko mi zapinje slučaj Ivane Španović, te komentar poveznice sa slučajem Phelps-Čavić.
Godina 2008. bila je definitivno najveća prekretnica u plivanju.
Kažu da broj žrtava u Burmi može da dosegne i 50 000. Kako zamišljate 50 000? Ja ne umem drugačije nego kao pun Zvezdin kad se sedi.
Evo o šta sam sebe i vas, prilično konfuzno opomenuli me neki, prihvatam, al razumite me pliz, već tad je broj žrtava meni bio nepojmljiv ( kao da ima pojmljiv ) i reagovala sam iz stomaka verovatno više nego iz mozga, dakle evo šta sam se, izneđu ostalog, pitala: Da li je humanitarna UN ili nečija druga intervencija u Burmi
Anti gej grafiti oko Arene su prvo „novo“ što sam sinoć pri povratku u Beograd uočila. Čim sam se the Taliban na svim kompovima and fejsbucima oslobodila, pokušah da nadokandim propušteno, između ostalog da vidim i šta ima novo kod tolerantnog Đilasa u čijem gradu neće biti „diskriminacije“ kako je pre par meseci arbitrarno odlučio. Kad ono ljubav može al u kući. Kud ćeš jadan, zar ne znaš da gro mladih ionako živi sa roditeljima, a bela kuga hara....