Ranko Krivokapić ovih dana popravlja trojku iz demagogije, pa ...
Neku je temu za ovaj svoj uradak i karijerni napredak morao da uzme. I, da bi uradak bio ubedljiviji, neke je ljude morao da pomene, rastumači njihov lik i delo... Možda je bolje da nije. No, šta se može. Njegova odluka.
Evo teksta sa B92. Nije loše za porazmisliti. Ovako grčevita odbrana principa slobode zavredela je da se nađe među postovima.
Umesto da bude maltene udarna vest, današnji dolazak proleća je skoro nepomenut. Sinoć i jutros sam čak pomislio – Pa, može biti da sam se nešto prekombinovao oko datuma. Jer, vidim, nigde ni glasa o tome. Možda negde i jeste pomenuto, ali u potpuno zanemarljivoj meri, čim se nije dalo opaziti. Onda me zatečena činjenica navela na drugu vrstu razmišljanja. Govori li to o ovdašnjem odnosu prema životu?
Туф. Пшшшш.... Измешало се. Улица трпко грли свакога. Прима све шетаче. И несвесне појединачне намернике, и удружене носаче транспарената, и кибицере окупљене у организоване десетине, и громогласне чланове друштва за заштиту било чега, и благо полуделе групе, и идеолошке хорде завијене у амблеме, и принципијелно удружене индивидуалце, и упарене и распарене шизофренике ... Све се измешало. До препознатљивости. И до непрепознатљивости. Шаренило, на оба краја друштвеног ћилима. У ствари, на сва четири краја.
Svi ste već verovatno čuli da je Milan Ljubisavljević(15), dečko iz Bora pretučen do smrti pre par dana. Tukli su ga njegovi vršnjaci i momci koji su par godina bili stariji od njega, mahom maloletnici. Policija kaže da je uhapsila dva momka T.M.(19) i B.M.(16) iz Bora. Prvo mi nije jasno zašto se opet po medijima ne pišu puna imena onih koji nisu maloletni. Nikad nisam bio tučen od strane roditelja kada sam bio u tim godinama i uživao sam apsolutno poverenje ali da sam napravio neku glupost i da je morala milicija da se umeša, ne da bih dobio batine
Lepo je to pevala i peva Lepava Lepa Lukić, slavuj naše narodne pesme, bog joj seljančici dao sluh i glas. I nije folitantkinja, takva je kakva je. Njenom glasu nije potrebna muzika, može ona i bez nje. Žutoumazana štampa decenijama pokušava da pronađe nešto u njenom životu što bi podiglo tiraž i zaslinilo gomile beslovesnih čitalaca ali jok! Zato s vremena na vreme izvlače već odavno izanđalu njenu pokersku ovisnost. Ni to ne pomaže bogznakako, Lepa troši
Izvinjavam se blogosferi za ubijanje postavljenog posta, to je bio jedini način da sprečim širenje netačnih informacija. Naime, tastatura mi je bila brža od pameti...
Napisao sam da je zvaničan kanal za žalbe, pritužbe i pitanja vezana za rad popisivača opštinska komisija u svakoj opštini i savetovao sam ljude da idu do svoje opštinske popisne komisije da se žale. Zapravo, ovo je netačna informacija koju sam napisao jer se nisam lepo informisao. Izvinjavam se svima koje sam faktički obmanuo. :( Izvinjavam se i svima koji
Gost autor Dragoljub pokoj mu duši nedostaje nam.
Vidim ispričali ste se za i protiv izneli svako svoje mišljenje o mlekcu i njenoj situlaciji.samo,niko se nije setio da pogleda šta kaže statistika. Znam, naša statistika i nije mnogo ni tačna ni sigurna ali ipak postoji kao takva,pa sad možda je i nešto tačno.
Daklem po statistiki ,našoj diki, u ovoj zemlji super inteligentnih i super talentovanih ljudi,živi ni manje ni više nego 750000 ljudi koji su totalni glupaci ,lezilebovići i kozna kakva gamad pošto nisu sposobni da obezbede sebi jedan ili više obroka dnevno,sram ih bilo ruže nam naciju tako briljantnih i duševnih ljudi.
Vidim ja, ništa bez niccoloa…Danas je u Beogradu počelo Evropsko prvenstvo u vaterpolu. Nekoliko utakmica je već odigrano, održano je i svečano otvaranje, a trenutno još uvek traje derbi prvog kola kod muškaraca, utakmica Srbija – Hrvatska (posle tri četvrtine 12:4 za nas).
Prvenstvo traje do 23. januara, ekipe su podeljene u dve grupe. Kod žena u grupi A igraju Rusija, Grška, Holandija, Mađarska, Portugal i Truska, dok su u grupi B Srbija, Nemačka, Italija, Francuska, Hrvatska i Španija. Kod muškaraca grupu A čine Španija, Crna Gora, Holandija i Slovačka, a grupu B Srbija, Hrvatska, Francuska i Malta. U grupi C igraju Gruzija – Rumunija, Nemačka i Italija, a u grupi D Rusija, Turska, Mađarska – Grčka.
Svi komentari
Đilas kralj!!!!!!! :)
Konačno da neko nekome skreše u brk :)
Svaka mu čast na ovome
Ovo se zove rasizam, ali će većina to shvatiti kao divan humor!!!
Rasista... izgubio je moj glas
Kako se samo tamo neko nasekiro za naše Rome.A do sad niko nije ni probao da učini za njih nešto a kamoli učinio koliko Djilas.I da naravno da mu treba odgovoriti ovako ironično kad sebi neko može da dozvoli ovakav bezobrazluk.
Svaka čast Đilas. Pametan odgovor:
Признајем да ми
Ideju za ovaj tekst dobio sam čitajući tekst Lu Brefora, šefa kancelarije Svetske banke u Srbiji. Naime, ako zanemarimo gađanje ciframa o uštedi. predlog gospodina Brefora je nešto o čemu ozbiljno vredi razmisliti. Ali, nije me menjanje vremenske zone motivisalo za pisanje ovog teksta, već činjenica da je 70% firmi u Srbiji prešlo na radno vreme od 9 do 5.
Sve je počelo 2003. godine kada je Savet ministara Srbije i Crne Gore doneo odluku da svi zaposleni u ministarstvima i službama pod njihovom ingerencijom radno vreme "usklade sa evropskim". Nepunih 10 godina kasnije "od 9 do 5" je postalo najčešće radno vreme i u Srbiji.
( I još jedna lepa vest!!! / LINK / )
************************************************
- Tuk, tuk, tuk...
Stiže mi poruka na mobilni. Konstatujem činjenicu krajičkom svesti u raskoraku između vađenja afričke varijante biskupskog kolača u narodu poznatijeg kao komisbrot iz rerne, dopola gotovog sosa za špagete a la bolognese, pune sudopere i luka koji poprima onu finu zlaćanu boju ( učeni šefovi kuhinja sa iks Mišlenovih zvezdica bi rekli karamelizuje se ) obećavajući ukusnu varijantu sarmica od zelja na brži način ( princip: red zelja, red fila, pa dok ima... ). Na kućnom meniju je, naravno, vreme za zeleno: čorbice od koprive, blitve i zelja, pite koprivnjače i zeljanice, salate od maslačka i sremuša, spanać...
Ja nekako uspevam da sve što pročitam vidim u slikama. A te slike imaju i boje i mirise i svetlost i senke i veoma liče na ono što mislim da sam pročitala. Što, naravno, ne znači da su slike tačan odraz napisanog, ali, meni to ne smeta. Pomirila sam se sa tim da stvari, ma koliko se trudila, na koncu konca ipak sagledavam subjektivno, prelomljene kroz prizmu svojih sopstvenih stavova, principa, verovanja, nadanja, znanja, poimanja, osećanja, razmišljanja...