Unutar Europske unije postoje zemlje koje poseduju državnu crkvu, postoje zemlje s većim ili manjim stupnjevima saradnje između države i religijskih zajednica (uz veće ili manje preferiranje najvećih među njima) i postoji model laičke republike, jedino, iako ne do kraja, sproveden u Francuskoj. Od Francuske revolucije, 1789., pa tokom celog 19. veka, do zakona o odvajanju crkve i države u Francuskoj, 1905., Francuska je proživljavala više prelomnih momenata koje bismo na istorijsko-institucionalistički način mogli interpretirati kao „zavisnima o (odabranom) putu".
Znači opet parada ponosa u Beogradu. I opet iste priče. Muka mi je ...
Mada neke stvari bi vec trebalo da smo apsolvirali:
Поводом стогодишњице рођења Федерика Фелинија
Шта рећи о овом славном, генијалном редитељу, чије је филмско стваралаштво награђивано најпрестижнијим наградама, изучавано на филмским академијама широм света, о којем синеасти и критичари и данас пишу, а да већ није речено? Био је песник у филмском свету, његови филмови највише су налик сновима, на махове кошмарним, на махове карикатуралним, често комичним, увек помало сетним. Његова култна остварења, као што су Улица, Дангубе,Кабиријине ноћи, Осам и по, Сладак живот, Амаркорд (Сећам се)... и данас имају своју публику.
'' i tako...
Ko je uporan i istrajan, ko se trudi i bori se, ko strepi i nada se, red je da bude nagrađen.Slatki plodovi , makar, privremene pobede pripadaju onme ko je najbolji. Ni suviše lep, ni previše naočit. Ali dobar, iskren i pošten.''
Ovo je samo jedna od poruka koju nam naratorski izgovara Radoš Bajić , čovek , glumac , seljak , umetnik...
Dok budem gledao Nemce u polufinalu ili kako njihov kapiten prima pehar, vraćaće mi se scena koju mi je ispričao moj Bata a koja se odigravala posle utakmice sa gore pomenutima.
Dok je napuštao kafić , gde je gledao utakmicu, pitao je glasno drugare zbog čega se toliko frenetično slavi kad još ništa nije gotovo.Na to se okrenuo neki stariji čovek i uvređeno rekao da se slavi siguran prolaz dalje jer , naravno, pobeđujemo kengure.
Jesen provalila narandžastu opnu leta. Noć je puna septembarskih zvezda. Psi navlače novu, topliju čekinju. Prostitiutke menjaju mrežaste za "pune" čarape. Žene spremaju ajvar. Desničari priželjkuju veću krizu i, umesto bolje, još lošije dane. Povorka ponosa opet vežba šetnju u tajnoj u sali, za čiju lokaciju zna samo policija. Deca dobijaju prve ocene u novoj školskoj. Crkva dobila od građana 300 miliona za krečenje prostorija i učvršćivanje vere. Omacila se mačka u komšiluku. Državni tužilac je najzad, barem malo, promolio nos iza glomaznog kancelarijskog komada
Ništa Srbija nije naučila iz onog čuvenog slučaja "okliznuo se na koru banane", sramotnog slučaja nakon koga niko, baš niko nije zakonski odgovarao, tako da se danas, što je logična posledica, čitavo društvo pogibeljno kliza na kori banane. Ono cerekanje se još uvek čuje: modrice, podlivi, polomljeno lice... Scena mučna, ali za koju je tada malo ko mario, tj. malo ko je načinio napor u vidu pokušaja da shvati kako će se bez prave društvene reakcije sve, baš sve pretvoriti u jedno veliko kolektivno klizanje na kori banane.
Ovih dana pravo se užarilo na blogu. Ustali valjda neki blogeri na lijevu nogu. Hm, zašto lijevu?
Koliko je vas pročitavši naslov mog bloga "lijevu nogu" poistovjetilo sa lošim danom ili lošom voljom, a koliko nije napravilo nikakvu paralelu? Loš sam u klađenju, ali ovog puta slobodno mogu reći da bih dao desnicu ruku da je ovih prvih ogromna većina. Hm, zašto baš desnu? Tako se valjda kaže, a i iskren da budem, meni to odgovara jer ionako ja sam jedan od 10% populacije kojemu je lijeva ruka bogami em jača em korisnija.
Doduše od moje pete godine branjeno
Politika Aleksandra Vučića se svodi na njegov politički rejting. On na svom rejtingu radi neumorno i svakodnevno, i zzbog toga na ovom polju rezultati ne izostaju.
Ukoliko pogledamo u retrovizor dosadašnje, nemalo trogodišnje vladavine Aleksandra Vučića, nije teško prepoznati tri osnovne smernice politike koja je svoj cilj podredila rejtingu.
1. Tokom tzv Dačićeve vlade, ppv Vučić vodi realnu politiku naspram Kosova , politiku koju njegov predhodnik, Boris Tadić nije smeo ni da pokuša pod konstantnom pretnjom SNS opozicije, ali i njenih paravojnih
Ne mogu, ama baš nikako ne mogu da razumem osobe zvane persone, potpisane imenom i prezimenom ili osobe s nadimkom, odnosno ne mogu da razumem njihovu potrebu za gadostima i više nego očigledno veselje i radost u pljuvačini i nipodaštavanju blogera ili komentatora.
Nemam ništa protiv da autor teksta objavljenog na blogu, oštro odgovori komentatoru s čijim se mišljenjem ne slaže, pogotovo ako isti troluje temu ili provocira. I da vređanjem odgovori na vređanje. Ali vrlo međutim, vređanje ima svoje granice preko kojih niko ne bi trebalo
Dr Scott McLeod (obavezno kliknite na sve moguće linkove na njegovoj webstrani), profesor na Iowa State University i direktor UCEA - Center for the Advanced Study of Technology Leadership in Education (CASTLE) ima svoj blog na kome je juče kompajlirao listu videa koju on misli da svi koji se bave školstvom (ja bih rekla: uključujući i roditelje) moraju da pogledaju jer način na koji uče naša deca danas, je sasvim drugačiji zahvaljujući tehnologiji. Moramo se prilagoditi promenama koje su
За изборну тишину сам намеравала да објавим путопис о Давосу и Граубундену, наравно и не спомињући Вучића. Нешто отприлике овако:
До Клостерса смо стигли возом.
Када сам удахнула свеж и разређен планински ваздух и видела снегом покривене врхове како блистају
Da li ste nekada razmišljali o pred-bračnim ugovorima? Kako biste reagovali da osoba sa kojom želite da provedete ceo život vam predloži zaključenje istog? Da li bi vi predložili vašem budućem partneru da zaključite ovakav ugovor?
Ja, po pravilu, kad god u Srbiji pomenem pred-bračni ugovor ljudi reaguju negativno. Obično se ističu argumenti da su takvi ugovori suprotni samoj ideji braka kao zajednice koja treba da traje ceo život i tako
Ustav republike Srbije iz 2006. godine, član 116, stav 3:
Niko ne može više od dva puta da bude biran za predsednika Republike
Ustav republike Srbije iz 1990. godine, član 86, stav 3:
Isto lice može biti izabrano za predsednika Republike najviše dva puta
Znamo da su Srbija i Crna Gora razdvojile 2006. godine, ali valjda postoji kontinuitet??? Osim toga, Tadić je pola prvog mandata bio predsednik Srbije koja je bila u sastavu države Srbija i Crna Gora, a pola kao predsednik nezavisne Srbije.
Током трагичних дана бомбардовања 1999. године Тања се јављала на Интернету, посредством имејлин листе „Косово“, причајући о београдским догађајима из посебног, хуморног угла, на онај специфични, београдски начин који вас прво насмеје и ободри, а онда натера да се замислите над тим догађајем, па и над својим смехом. Више пута сам на различитим форумима, ФБ и Г+ постављао питање, до сада без правог одговора. Можда ви знате – ко је Тања?