Na kraju ove godine, koja je - uz ostalo - bila i sedamdeseta godišnjica (za Čehe, Slovake ali i sve druge) važne 1938., dajem prostor gostu-autoru Miroslavu Krleži. On je ljubazno donirao svoj esej o samoodređenju, napisan 1943. godine. Aktualan, sasvim. Dakle, evo što piše gospodin Krleža (tek neznatno skraćen):
Samoodređenje
O „Samoodređenju naroda
Rodio sam se na početku svog života. Imao sam već devet meseci. Tako su me procenili. Možda su se i zajebali. Bila je neka gadna zima. I sam sam bio gadan. Tražili su od mene da se rodim. Preuzeo sam odgovornost i – rodio sam se. Rodila me je prva žena. Moja majka.
A onda sam dobio i prve batine. To je uradila druga
Dve su me stvari ponukale da napisem ovaj blog, za koji se plasim da ce e bude li malo veseliji liciti na parastos. Prva je izvestaj OECD o obrazovanju koji se dotice i Srbije, saljuci joj poruku da ozbiljno zaostaje za evropskim prosekom, a druga je gostovanje ekonomiste Miodraga Zeca u "Pescaniku" i Danice Popovic na TV Avala. (g. Zec je od danas i zvanicno drugi ekonomista kojeg volim da slusam - pored Miroslava Prokopijevica)...
On topic - Globalizacija je, da se razumemo, jedna fantasticna stvar.
Evo i zasto: globalna dominacija ostvarivala se , ovako ili onako, od kako
Čudan naslov za temu intelektualnog angažmana. Preuzeo sam ga od čuvenog Edvarda Saida, Palestinca hrišćanske vjere, predavača sa Kolumbije, koji je u Londonu, u sklopu „Ritovih predavanaja“, 1993., govorio kako su današnjim intelektualcima „izvađeni zubi“ i kako se njihov zadatak sveo na „proizvodnju pristanka“. A intelektualac bi trebao, rekao je tada Said, biti „posebno biće, neko ko govori istinu, hrabar i gnjevan pojedinac, za kojeg nijedna ovosvjetska sila nije previše krupna ili zastrašujuća da je on ne bi podvrgao kritici i nemilosrdno pozivao na odgovornost“.
Piše: Nikola Knežević
"Koliko je jedno društvo moralno, vidi se po onome što čini njegovoj deci"
Dietrich Bonhoeffer
Na današnji dan 9. Aprila 1945. Godine pogubljen je jedan od najvećih nemačkih oponenata Nacističkog režima, Ditrih Bonhofer. Naučnik, teolog, protestanski sveštenik, borac za ljudska prava i mučenik. Napisao je više knjiga, važno je istaći dela poput „Etike“, „Život zajedno“, njegovih pisama iz zatvora , i jednog od najpoznatijih klasika savremene hrišćanske literature „Cenu učeništva“, delo koje predstavlja njegovu jedinstvenu teološku refleksiju u kojoj raspravlja o odnosu milosti i moralnih vrednosti. Njegove misli i reči osvedočiće sopstvenim delima, bezrezervno se boreći da zaustavi Nacističku mašineriju smrti, a pokoljenjima koje dolaze ostaviće primer ljudske solidarnosti, jedinstva, pravde i pre svega hrišćanske vere i požrtvovanja.
Već izvesno vreme patim od nesanice, ali razlog istoj nije psihološke ili fiziološke prirode, već administrativne. Možda će se neki i zapitati kako je to moguće, ali razlog za to je krajnje bizaran. Već izvesno vreme samo nekoliko metara od moga prozora, u večernjim satima odvija se prava drama. Ispred stanice policije svakoga dana u večernjim satima počinju se sakupljati građani sa svom dokumentacijom koja im je potrebna da bi došli do svojih ličnih isprava, ali i sa potrebštinama koje će im biti potrebne da lakše prebrode noć koju će provesti ispred stanice policije, čekajući da se u jutarnjim časovima otvore kancelarije i tako svoju besanu noć nastave čekajući među prvima u dugom redu.
Rečiti Ciceron je davno rekao da je "najveća dužnost svojim najboljim snagama pomagati onima kojima je ta pomoć zaista potrebna". Ipak, iskrena želja da se pomogne drugome u nevolji ponekad zna da postane gorka pilula onome koji tu pomoć želi pružiti. Da "mržnja škodi zdravlju" kako jednom reče Dekart, uverio se nedavno naš državljanin Ivica Lovrić, koji je svoj boravak kod prijatelja u "Krešimirovom gradu" hteo da upriliči i jednim humanim činom, odazvavši se pozivu pozivu na davanje krvi zbog neštašice krvi u šibenskim bolnicama.
Toplo nedeljno popodne možda i nije najbolje vreme za metafizičke i filozosko teološke refleksije, ipak, za one koje ga žele provesti u svojem malom ali klimatizovanom delu svemira, eto nekoliko reči od mene...
Pesimizam poimanja ljudske egzistencije dobija svoju kategoričnu formulaciju i osnovu u filosofiji egzistencijalizma. Filosofi poput Edmunda Huserla, Martina Hajdegera, Karla Jaspersa i Sartra definisali su njegov filosofski okvir. Ako se zagledamo u ambis egzistencijalizma, postaje jasno da što naš pogled dublje dopire, sve više nestaje svetlosti i ostajemo nemi pred tamom neizvesnosti koja nas dole čeka. Ljudska egzistencija posmatrana unutar metafizike egzistencijalizma, nalazi se u istoj situaciji. Ona je tu, niko ne može poreći njeno postojanje, ali se ne može sa sigurnošću znati zašto je tu. Na smisao ljudske egzistencije, egzistencijalizam ne može dati adekvatan odgovor jer i sam nemo posmatra u tamu ambisa sopstvenog redukcionizma i materijalizma, ne ostaje mu mnogo prostora za pronalaženje odgovora na pitanje smisla. Zaključak koji je primoran da donese, ostaje tragičan kao i put kojim je došao do njega. Čovek ostaje usamljen, jedini svestan sopstvenog besmisla, nastavljajući da proživljava apsurd sopstvene egzistencije.
Moja malenkost će izložiti referat pod naslovom "Uticaj interneta na afirmaciju religiozne svesti".
Autor: Rodoljub Šabić
Vest da je Zdravstvena komisija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope jednoglasno donela Rezoluciju kojom zahteva istragu povodom „lažirane" pandemije gripa H1N1 je izraz kulminacije ogromnog interesovanja javnosti za mnoge stvari koje se tiču „svinjskog gripa".
Najkraće, zahteva se da se stavljanjem na raspolaganje javnosti relevantnih informacija demantuje ili potvrdi odavno prisutna sumnja da u globalnim razmerama moćne, farmacetske kompanije (npr. Novartis, Rosh, Glaxo Smith Kline), vrše nedopušten, uključujući i korupcionarski
Autor: Rodoljub Šabić
Kako biste se osećali kada bi i vi, kao nedavno jedan naš sugrađanin dobili od Poreske uprave poziv da objasnite utaju poreza od nekih 5 miliona dinara u vezi s prometom nekakvog cementa. Nimalo prijatno, izvesno. Niko, koliko god bio siguran da sve to nema nikakve veze sa istinom ne bi se osećao prijatno. A u našim medijima su sve češće vesti o ljudima na čije adrese stižu računi za razna dugovanja ili prijave za utaju poreza, u vezi sa poslovanjem preduzeća čiji su „vlasnici" iako za ta preduzeća prvi put čuju.
Krađa identiteta i u Srbiji
Piše: Rodoljub Šabić
Juče je na društvenim mrežama, i u nekim medijima, prilično pažnje i prostora dobila jedna vest o rušenju u Savamali. Odnosila se na rušenje kafića "Dvorištance" i muzičkog studija koji se nalazi u sklopu iste zgrade, na čijem sprovođenju insistiraju gradske vlasti.
Ne mali broj ljudi izrazio je nerazumevanje i nezadovoljstvo prema ovom potezu vlasti. "Objašnjenje" da je razlog to što je objekat "nelegalan", teško objašnjava rok od "odmah", imajući u vidu da objekat tu stoji godinama a da nema
U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci
U petak je General Electric objavio izveštaj za I kvartal 2008. i crne slutnje - najave da će se kriza iz finansijkskog sektora preseliti i u druge sektore su se obistinile. Posle objavljivanja poslovnih rezultata akcije GE su pale skoro 13%. Tako je za 6,5 sati trgovine akcijama druge po veličini svetske korporacije "isparilo" 34 milijarde dolara.
Majsko je popodne i nije lako biti baš potpuno depresivan. Po ceo dan se znojiš i dišeš na škrge od neke nezdrave sparine, a onda, čim dođe popodne, padne neka olujna - letnja, avgustovska, kratkotrajna - kiša i donese kakvo-takvo osveženje, neki kvalitetniji zrak, Ozon šta li je ...