Jesam oduvek pričao da je koncept autorskih prava pregazilo vreme? Jesam. A naše društvo ima zanimljivu naviku da od zla čini gore.
Sa ćirilicom na kompjuterima često muka, em siromašan izbor, em ako ti nekad zatreba neki specifični font ćirilica ne valja...
Skoro je Ubuntu design team izašao sa novim Ubuntu fontom, i ovaj font je bez lažne skromnosti pobrao svetku slavu, u London`s Design Museum, je izložba pod imenom ‘Shape My Language' autora fonta Bruno Maaga bila itekako zapažena.
Ok, lep je font, lepo stoji u Ubuntu, sve bi bilo sjajno da i ćirilična verzija radi kako treba.
Maj 2009
Posmatram dvogledom udaljeni dalekovod, jedva se vidi, ali, po držanju i proporcijama, prepoznajem siluetu globalno ugroženog stepskog sokola.
Mart 2007
Blago martovsko sunce, grane hrastova su još gole, trava niska, a seoba ptica u punom jeku. Marko i ja milimo duž livade, utabanim tragovima točkova. Tragovi su duboko usečeni u zemlju te, iako je proleće sušno,
Samo u Beogradu, bez prigradskih područja, zabeleženo je oko 120 vrsta ptica. Jedan korak dalje, plavni šumarci
Presuda za krivično delo krijumčarenja zaštićenih vrsta ptica
Sangoma je vrsta "tradicionalnog iscelitelja" kako se danas nazivaju, ili vrača, kako
I dobijem odgovor da u Zakonu o lovstvu ono stoji još od 1993, ali ga nadležni ne sprovode!
akvarel (c) Szabolcs Kokay
Ibarska magistrala, užarena na junskom suncu... Dajem migavac, skrećem sa nje.
- A što idemo ovuda?
- Pa, to je neka prečica...
Vozim polako, zavojitim seoskim putem... šumarci hrasta, živice i livade, usamljeno drveće... pa sve sporije... tu bi negde trebala biti... Pratim pogledom bandere duž puta i ptice na žici... lasta... golub grivaš... eno
Foto: Boris Bajčetić
Počelo je slučajno, na internetu. Nabasao sam na Dejvidov blog o ptičarenju s Tornja 42 i ideja mi se svidela. Ptice se obično posmatraju iz žablje perspektive, dok one na nas gledaju odozgo, a ponekad rade i više od pukog gledanja. Dejvid Lindou, a.k.a. The Urban Birder, je poželeo da bude na ravnoj nozi i da ih gleda iz ptičje perspektive. Otuda ideja visokih zgrada, a najveće šanse da se odatle šta i vidi jesu tokom seobe ptica. Toranj 42 je isto toliko spratova visoka kula koja dominira pejsažom Londona. A u meni je počela da tinja ideja da to isto uradimo i u Beogradu: potreban je minimum dobre volje, ne košta ništa i može biti zabavno.
Preko visećeg mosta me je odvukao glas neke ptice. Malo-pomalo, preko dasaka, sve me je dalje vodila. Glas detliću nalik, ali samog detlića nigde ne vidim. Konačno, sedam na klupu pokraj reke, u kanjonu posutom svim bojama miholjskog leta.
Deo ptica - foto dokumentacija Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja
Smučilo mi se. Prethodni šverc ptica bio je pre samo dva meseca. Dosta je da kažem da su ovoga puta rumunski državljani u bugarskom vozilu u Srbiji pobijene – a pretežno zaštićene ptice švercovali iz Srbije u Hrvatsku (misleći, pretpostavljam, da će ih odatle lakše uneti u EU), te da bez ijedne izmene može da sledi kompletan tekst bloga od pre dva meseca i da sva faktografija ostane tačna. Dokle, bre, više?!
…ili putovanje na kraj sveta
Mimoilaženje sa konjskom dvokolicom sa bidonima za pitku vodu... Utaban zemljani put vijuga kroz otvorenu savanu s niskim trnovitim akacijama i suvom i poleglom travom u pretežno pustinjskom distriktu Kač, Gudžarat, Indija. Savanu nadleću brojna i bučna jata ždralova.