Američka Legija zasluga prvog stepena, najviši orden namenjen strancima, dodelio predsednik Hari Truman 29. marta 1948. Uručen Dražinoj kćerki Gordani 2005.
Disko muzika se danas uglavnom vezuje za intenzivan ritam i više se spominje kao obeležje jednog vremena koje je bespovratno prošlo.
Izvesna sličnost između disko muzike i današnje, tehno muzike svakako postoji, ali samo donekle, u formi. Reći da i u kvalitativnom smislu vlada sličnost bilo bi neumesno. Jer, za razliku od tehno muzike,
22. septembar je "Evropski dan bez automobila". Toga dana ljudi u mnogim gradovima svoj automobil ostavljaju kod kuće i na posao odlaze gradskim prevozom, biciklom, ili pešice. Održavaju se različite manifestacije, masovne vožnje biciklama, deli se propagandni materijal... Prevashodni cilj održavanja ovih akcija jeste da se, makar i na simboličan način, ukaže na štetnost emislije izduvnih gasova i potrebu promene svakodnevne životne prakse. Ovaj dan se obeležava i u Srbiji.
Odavno je najavljeno... Ali, dani na kalendaru tinjaju gotovo neprimetno. Kao zaboravljena cigareta u pepeljari, koja dimi i polako se "skraćuje". Tako domilesmo i do današnjeg datuma. Strastvenima je delovalo da užasni 11. novembar nikad neće doći. Logički, matematički i kalendarski da, ali psihološki valjda nikad ne. Maltene kao, za one koji u to veruju, smak sveta: veruju da će se desiti, ali im deluje da do tada ima još čitava jedna odgođena, ili rezervna večnost.
Ne samo da se ne zaboravi, nego da se istinski, iznova, uživa.
Remek-delo filmske umetnosti. " TRI " - režija Aleksandar Petrović. Film je snimljen 1965. Naredne, 1966. godine, nominovan je za Oskara.
Za sada nema nekih detaljnijih podataka, koji bi ukazivali na motiv napada i eventualnu širu pozadinu. Verovatno će i neki od tih fakata uskoro biti objavljeni. Zvanična Podgorica našla se nakon napada na novinarku "Vijesti" Oliveru Lakić pod velikim pritiskom međunarodne javnosti i nema sumnje da je (i) to crnogorsku policiju naprasno učinilo „efikasnijom“. Pominjalo se, između ostalog, da će njen evropski put možda biti doveden u pitanje ukoliko se ovaj slučaj ne razjasni. Kao što vidimo, čak i Crnogorci mogu da budu vredni, radni i ekspeditivni. Eto - kad se hoće..!
Nakon jučerašnjeg, celodnevnog, a i inače veoma čestog podsećanja na činjenicu da je ubistvo prvog demokratskog premijera u Srbiji na kraju zvanično svedeno na priču da se s njim obračunala grupica mangupa i preprodavaca droge, ova „crnogorska vest“ deluje kao...
Ovo su razmišljanja i konkretne ideje lakovernog detlića šta bi mogla Srbija da uradi. Da li je to realno, da li je moguće, ima li smisla? Ne znam. Trudim se da ne čitam novine i da ne pratim vesti iz matice. Trudim se da se jedina komunikacija svede na doznake po bankama, međutim ponekad vidim koliko nesposobni klipani sede na vlasti da ti i za baba seru u javnom WC-u treba veza inače ćeš da se unerediš u sopstvene gaće. Nažalost uvek posle posete Srbiji dolazim do zaključka da je nostalgija bolje rešenje.
Sa izvesnim nestrpljenjem čekao sam da dva koaliciona partnera: Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije izadju pred javnost zajedničkom deklaracijom o pomirenju. Kako stoje stvari, izgleda da je mnogo lakše davati izjave o pomirenju i praštanju opšteg tipa nego to sročiti u pisanu formu gde se svaka reč može vagati i analizirati godinama.
To da u Srbiji dodje do opšteg, pre svega političkog pomirenja, nije od juče. Na tu temu je često govorio Vuk Drašković. I socijalisti su takodje, u vreme „dogadjanja naroda" govorili o opštem pomirenju
Pre nekoliko meseci sam bio u jednoj staroj i lepoj biblioteci u Banatu, gde smo radili prezentaciju naših on-line medijskih arhiva. Moram priznati da su biblioteke u Srbiji postala poslednja mesta gde još uvek možete da osetite duh prosvetiteljstva, bliskosti i radoznalosti - nešto što je u sasvim drukčijim vremenima takodje postojalo kao svojevrsni azil. Nekada je taj azil bio političke dok je danas kulturološke prirode. Posle prezentacije pitao sam bibliotekare, odnosno bibliotekarke, šta čitaju današnja deca. Odgovor je bio očekivan
Upustvo za upotrebu:
Ne nije stvar u muckanju ovog puta. Napisah mali " mali blogovski gorski vijenac" iz mog ugla o vecini blogera I blogerki s kojima sam imao cast I priliku komentirati I diskutovati. Nadam se da cete ovo svatiti kao malo duzi aforizam I da cemo I dalje uzivati u b92 blogu svi skupa:
Za price slikovite
Dezurni je krivac
Ko bi drugi bio negoli Budimac.
Ko jos ima da se pita
Super nam je bas Margita.
Ako volis NATO bato
Jelena je najbolja zato
S pricama dobrim tiho se usunja
Ninoslav Arandjelovic je onomad napisao komentar kako vladini sluzbenici nazalost nece citati moje blogove u potrazi za savjetima. Nisam siguran koliko
je to uistinu steta , ali ako slucajno zalutaju na moj blog imam za njih jedno iskreno pismo iz provincije. Ja vec skoro deceniju zivim van Srbije I moji
politicki stavovi zbog toga imaju svoje prednosti ali svijestan sam I mane. Stoga sam sretan sto imam priliku da ugostim kolegu blogera koji zivi u provinciji
I iz svog ugla ima poruku za srpske politicare kojima su puna usta evropskih integracija I boljeg
Sve rjedje zovem rodbinu u otadzbinu ;vec napamet znam sljed pitanja. Nepogresivo pitanje nakon uobicajenog :sta ima novog, kako faks, posdiplomski, posao jeste upravo ono valda najvaznije :kad se zenis?Dobro ovo pitanje se trude preformulisati u mnostvo drugacijih recenica ciji je zakljucak uvijek isti a tice se famozne zenidbe. Kroz raznorazne I nekad kreativne sale uspijevao sam isto tako kurtoazno dati zmigavac na ovakvu temu a onda mi je pala na pamet jos bolja ideja tj odgovor; E zenim se......
Malo u nedoumici , valda ne vjeruju da je to
Najveci vrh ove planinske ljepotice nalazi se na bezmalo 1000 m nadmorske visine. Prekrivena je sumom cija najstarija stabla, da mogu pricati il da ih mozemo razumjeti, mogla bi ispricati price stotinu godina unazad. Na obroncima ove planine gdje su sumska prostranstva davno izgubila bitku s ljudima rastrkala su se sela. No nekako se cini da su se uklopila u ovaj krajolik i da su ovdje gotovo isto dugo koliko i visoki sumski visovi. Brze i hladne
Kao neko sto se bavi politikom i istorijom te kao osoba sa hendikepom svjestan sam da se put ka tolerantnijem društvu ne prelazi za jedan dan. Moje zadovoljstvo učestvovati u svakom koraku napred je tim veće jer znam da je na tom putu skupa sa mnom jedna Natasa koja je za sve nas napisala ovaj tekst.
Kreativnost u učionama je tema o kojoj se mnogo priča, ali koliko je to ustvari tabu tema za mnoge učitelje, i da li je uopšte ima među školskim klupama? O tome, mnogo više i lijepše pisala je Mashha u svojoj priči, a meni je pripalo zadovoljstvo ugostiti je.