Prvo me je u ponedeljak dočepao grip.
Doduše, kao i u svakoj dobro uigranoj porodici, ako glavni zamajac zaškripi, situacija postaje blago kritična. Mislim, jeste da je mama bolesna, ali gde, zaboga, stoji...? „Maaamaaaa...!"
E, kod nas je kulminiralo juče.
Ne volim da kacim blog za blogom - ali moram da odam postu velikanu komedije.
Opet sam kopala po špajzu, pa naleteh na ovo - taman prikladno uz 8. mart,,,
Dok sam živela u Bocvani uvek me je zabavljalo da posmatram reakcije ljudi kad ima kažem koliko dece imam. Ne zbog samog broja dece, nego zbog njihove reakcije na to što imam jedno žensko i tri muška.
Dakle, tipična evro-azijska reakcija bila bi, otprilike, „Tri sina! Svaka čast!" Tipična afrička reakcija, bila bi: „Pa dobro, Bog je ipak bio milostiv, imaš jednu ćerku. A planiraš li još?"
Razlozi za ovako oprečne reakcije, međutim, veoma su prozaični. Zovu se - pare, novac, bogatstvo...
Lepo smo se juce druzili, poslali smo gomilu pozitivnih vibracija, ali, kao sto je poznato, ostale su nam jos CETIRI kutije pune zdralica koje treba nanizati.
Nasi drugari iz Halobebe ponudili su se da nam pomognu u tome.
Evo njihovog poziva
Sutra, 22.03.2011. god. od 10,00 u Gradskom zavodu za javno zdravlje u Beogradu, (tačnije u „Halobebi“)
Ovo je malo zbrkan blog, al' takva sam trenutno i ja...
Znam, znam, odavno nisam pisala o Africi!
Evo, da ne bude da ne ispunjavam obećanja - baš mi je ovo današnje, tmurno vreme idelno da vas na trenutak povedem u neke lepše i sunčanije krajeve.
Vežite se, polećemo!
Kako je moguće da na nekoj tačci planete, u nekom trenutku života, nešto nikako ne volite, a onda, promenite lokaciju i gle! Kao čarobnim štapićem, vaša omražena stvar odjednom postaje nešto što nestrpljivo iščekujete?
A baš to je bio slučaj sa mnom i javnim prevozom.
Odmah da se razumemo - po vokaciji sam pešak. Iako me muž godinama ubeđuje kao je auto mnogo korisna stvar, što mu ne osporavam, ja ipak više volim da me neko drugi vozi. I da ne razmišljam o mestu za parkiranje. Ni o punjenju rezervoara. A ne volim ni da prčkam oko motora niti da menjam gume.
Vratila nam se Princeza sa „samostalnog" dočeka kod drugarice i žali se:
- Mama, oni u ponoć nisu odbrojavali! A kad smo ustali, niko nije pomenuo valcere!
Sreća te je stigla na vreme da odgleda bar drugu polovinu koncerta iz Beča.
I tako sam, nenamerno, morala da dam kraće objašnjenje o porodičnim tradicijama...
Obično ne komentarišem pesme za predsotjeću Evroviziju dok se ista ne približi, ali ovogodišnje ruske takmičarke bukvalno su me oborile s nogu! Ne samo što već drugi dan pevušim po kući Partji for evribadji dens, nego što skoro nisam videla nastup sa toliko životne radosti koliko pokazuju ove bakice.
Pa rekoh, ajde malo i vama da razvedrim popodne:
Dugogodišnja policijska praksa me je naučila da se stvarno raspoloženje širokih narodnih masa može saznati samo u neposrednom kontaktu sa ljudima. To mišljenje običnog naroda je jasnije ako su mesta na kojima se razgovara sa ljudima što običnija. Kafana, pijaca, samoposluga ili klupa na običnom šetalištu. Po navici sam skoro bio u šetnji i onako korak po korak susreo jednog starog prijatelja koji mi je ispričao ovu priču...
Pobeda…neko ce reci prva, neko drugi jedina za sada, a naci ce se verovatno i gomila onih iskrenih zlobnika koji ce konstatovati da je i bilo krajnje vreme…
Dakle, oba doma americkog Kongresa su napokon izglasala zakon o reformi zdravstvenog sistema/osiguranja koji bi trebao da omoguci svakom amerikancu da ima zdravstveno osiguranje. Normalno, svako razuman bi se zapitao, pa zar tako i nije ili zar tako bar ne bi trebalo da bude…od modernog drustva, ne tako retko i uzora mnogim drugim, kakvo je americko, to se u najmanju ruku i ocekuje. Situacija, naravno da nije takva i zastrasujuci
Prva nedelja Mundijala je iza nas… I?
Del Boske ce moci samo u Real da se vrati, ali kao treci pomocnik Murinja, Maradona je lepo poceo i za sada jos lepse nastavio…sto nas vecinu veoma raduje, Dunga ljubi noge Maikonu, Forlan uziva u Jabulaniju, Bafana Bafana ce biti prvi domacin koji nije prosao grupu pa ce Pereira da se vrati na daleki istok, Domeneck je ucinio uslugu Vijeri i Benzemi, Slovenci su poslali razglednicu Hrvatima, Kapelo je zaboravio da ponudi britansko drzavljanstvo Toldu, Japanci i Grci slave kao da su osvojili Mundijal, Amrikanci uzivaju u svojim zabludama, CR9
ENDE…
Kako pocelo, tako se i zavrsilo….Tuzno, razocarano, bezidejno, kukavicki, malodusno, neborbeno, nesrecno…Sve ili samo ponesto? Ni jedno ni drugo….
Nedovrseno…kao seks tokom kog se javljate na telefon...eto tako…nema nazad…
Mala, relativno “nova” al istorijom svakako bogata, drzava Srbija je svoje “prvo” ucesce na Mundijalu zavrsila pre nego su i pocele kombinacije oko toga koga cemo da oderemo u cetvrtfinalu, posto smo Amere vec prosli…to smo znaci vec bili obavili.
Realno, tog jutra nista nije slutilo da ce se nesto kasnije plakati,
Međunarodni sud pravde u Hagu odlučio je da ne odlučuje ili da je secesija Kosova legalna ili šta već, kako ko čita i tumači. Sve u svemu, 'oladiše nas. E, evo i Generalna skupština Ujedinjenih nacija prihvatila rezoluciju čiji je najveći značaj, izgleda, da njome nismo rasrdili one koje kumimo. Vlast se, liči, baš trudi oko toga. Neću oko toga da cepidlačim, većina ovih što ih kritikuju prilično su doprineli da stanje oko Kosova bude nepopravljivo. Iz nekog razloga oni koji su na vlasti smatraju da je to jako bitno, pa se trude. Sve u svemu, ni oni ovim ishodima ne bi smeli