Ovih dana na Beogradskom univerzitetu je bila napeta situacija ali se i nastavlja. Revolturani petogodišnjim nerešavanjem problema sa doktoratom po svoj prilici plagiranim jednog visoko pozicioniranog člana vladajuće stranke koji je usput i ministar u vladi, studenti su iz protesta blokirali Rektorat Bu tražeći da se pitanje mogućeg plagijata reši i ugled Univerziteta očuva i zaštiti. Onda, posle desetak dana podržala ih je Rektroka BU, stala uz svoje studente, razgovarala sa njima i dogovorili su zajedno da blokada bude prekinuta pod uslovom da do četvrtog novembra Etrnički komitet BU izjasni dali je doktorat plagijat ili ne. Sve u skladu sa pravilima Univerziteta, zakonom i njenim, rektorskim, ovlašćenjima.
Od početka protesta državne institucije, Predsednik države, Predsednica vlade, Ministar prosvete i svi pridruženi iz vladajuće sfere veoma oštro su osudili studentsku blokadu Rektorata kao čin urušavanja ugleda Univerziteta, rečeno je da su studenti prekršili niz zakonskih odredbi, naglasili su da je to politički akt i da su studenti samo stranački aparatčici poslati od opozicije da ruše državu i ometaju napredak. Reči koje su izgovorene tom proilikom nisu bile u najmanju ruku razumne a ni pristojne, vređali su protestante, naslućivale su se pretnje iz mnogih iskaza ali razlog protesta, plagirani doktorat ministrov nije pominjan niti mnogi dokazi da se prepisivanje dogodilo a nisu dotaknute ni institucije koje su zadužene da problem kvalifikuju i konačnu odluku posle pet godina sabotaže donesu.
Izdavačka kuća ARHIPELAG objavila je knjigu DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA autora Djordja Bobića
Posle nekoliko knjiga u kojima je tragao za gradom i ispisivao uzroke koji su arhitekturu kroz istoriju, a ništa manje ni u savremenosti, učinili iznuđenom umetnošću, Bobić je napravio neobičnu hroniku grada u slici i reči. To nije bilo koji grad, nego prepoznatljivi Beograd, niti je to bilo koje vreme, nego upravo naše vreme u kome se Beograd menja mimo svoje urbanističke tradicije, nezavisno od arhitektonskih načela, sasvim proizvoljno u odnosu na stvarne potrebe građana. I ta hronika je, sasvim precizno govoreći, dnevnik, jer autor ne traži nikakvu spasonosnu istorijsku distancu, već neposredne, iz prve ruke, crta i beleži ono što mu se nameće kao slika grada i kao slika njegovog sadašnjeg trenutka.Današnji građani Beograda u Bobićevim crtežima, ilustracijama i karikaturama prepoznaju svoj grad i kritičku dimenziju autorovog rada. Sutrašnji građani Beograda moći će u Bobićevoj knjizi da vide čas u kome se grad menjao ne uspevajući da se odupre urbanističkom haosu, arhitektonskim proizvoljnostima i kapitalnoj neodgovornosti.
Da