Gost autor: dr zura
Teške su primorske zime, kišne i depresivno sive. Ako izuzmem poneki lijep dan koji u biti samo pojačava čežnju za ljetom, i dodam obilje vijesti koje svakodnevno čujem i vidim, a znamo da su i one pretežno sive boje, osjećaj težine je potpun.
Sjećate li se uvodnog dijela o Zelenom Zubu na samom početku filma Kako je Propao Rokenrol? Ono kad Koja par puta ispremješta na stočiću opružene noge, a onda kamera krene da prelazi preko ploča sračunato izaranžiranih na polici iza
Kadar, normalno, završava Najvećim Hitovima Discipline Kičme, iza kojih slijedi još samo Hendrix ;) A prva u tom nizu ploča je Chewing Hides the Sound (iz 1979.) od Snakefinger-a.
E, ovo je blog upravo o tom čudaku. I moguće, djelimično objašnjenje otkud baš on na tom mjestu u toj sceni.
Ko bi rekao da ustvari imamo mnogooogo više sreće nego što nam se to obično čini. Imamo toliko sreće da živimo u kosmosu baš fino podešenom za život. Prefino, moglo bi se reći. Da je kosmos samo malčice, malčice, malčice ...malčice drugačije naštelovan, ne samo da u njemu ne bi bilo života, vjerovatno ne bi bilo ni zvijezda, planeta, ni lige šampiona.
"Not only is the universe stranger than we imagine, it is stranger than we can imagine. "
Ova misao, u neznatno izmjenjenim oblicima, pripisuje se i Ser Artur Edingtonu, i Hajzenbergu i J.B.S. Haldejnu.
Lično mogu samo da dopišem jedno skromno – Saglasan!
"Only psychos and shamans create their own reality"
Terence McKenna
Uvrnuta sranja ponovo napadaju ... i dalje o duhovnom i naučnom u istoj rečenici ;) ... ovaj put u malo zabavnijoj formi ... FILM
2012. će se navršiti dvije decenije od objavljivanja ovog legendarnog debi albuma.
Obilježavanje ove obljetnice mi je odavno zacrtano u blogoprogramskim ciljevima. A da me niko nebi pretekao u toj nakani koristim prve dane tekuće godine ( u koju obljetncica, jelte, pada, iako je tačan datum objavljivanja bio 10.Novembar) da ga i realizujem. No i to mi je moglo promaći u ovim lelujavim slavljeničkim danima da sinoć u klubu nisu odvrnuli RATM-e do daske.
(hladna priča)
Svuda naokolo isijava sunčani junski dan, a do moje kuće i dalje vijuga uska snježna staza. Ta neobičnost vjerovatno ima veze sa činjenicom da moja kuća nije baš, nije baš sasvim ... kako da kažem ...nije baš sasvim konvencionalna.
Fizički, to je samo drvena ploča prednjeg fasadnog zida, tako česta u Potemkinovim selima. Samo što ova moja ima dva lica. E, upravo tako izgleda moj mali čudni dom, gledano sprijeda i gledano odstraga - kao prava prigradska kućica, s plavim prizemljem i tamno zelenim krovom, a gledano sa strane - kao drveni stub.
Ali nemojte misliti da sam ja neki čudak koji spava pod vedrim nebom, ili u najboljem slučaju, u zavjetrini trapezastog panoa. Možda moja kućica nema prave zidove i krov, ok, nema ni prozore, ali vrata su i više nego prava.
Ovo je premijerno izdanje edicije blogova Back of Mine, inspirisane čuvenom serijom komplilacija Back to Mine, u kojima su svjetski izvođači, uglavnom elektronske i klupske muzike, predstavljali muziku koju vole da slušaju kod kuće.
Ovdje će koncept biti unešto izmjenjen, tako da će moji gosti sami birati ključ po kojem će predstavljati muziku koja im ZNAČI.
Znači - počinjemo ...
gost autor: stefan.hauzer
"Crop circles are patterns formed within crop fields and represent the work of the most science-oriented art movement in history." - Richard Taylor, director of the Materials Science Institute at the University of Oregon, US.
Na neki (uvrnuti) način ponovo imamo umjetnost na repertoaru :)
Dakle, evo ga - prvi članak u ediciji Weird Shit. čijem je imenu (nehotimično) kumovao princi u jednom od onih svojih britkih komentara.