Neposredan povod za ovaj tekst je članak Vladimira Arsenijevića objavljen svojevremeno u Politici О Америци и антиамериканизму. Razlog je samopreispitivanje, koje generalno upražnjavam glede svih svojih stavova, a na ovu temu malo češće, pogotovo od kada sam za antiamerikanizam optužen od bliskog mi prijatelja, kao i mišljenje da se ta etiketa lepi (nepodnošljivom) lakoćom.
Tri teksta koje ću objaviti pod gornjim naslovom će biti prvi tekstovi koji će biti eksluzivno objavljeni na ovom blogu, odnosno prvi koje pre toga nisam objavio na mom (privatnom & nezavisnom) blogu.
To su tri pisma pisana različitim osobama u periodu nešto dužem od godinu dana, a u kojima ih upoznajem sa turskom, pre svega političkom, stvarnošću.
Ovo prvo je prošlogodišnje (jun 2007) pismo prijatelju iz Beograda koga sam upoznao ovde na bodrumskom filmskom festivalu. Pismu je prethodila kratka ali oštra svađa između mene i jedne bodrumske novinarke Ferjal (koja se našim momcima prišljamčila kao krpelj, navodnog intervjua radi i nije im dala da dišu čitavih pet dana, nepotrebno reći, intervju nikad nije objavljen). Svađa je izbila zbog njenog trovanja teorijama zavere o zaista glupostima (proizvođacima čokolade i keksa Ulker) i mog reagovanja na isto. No, nije bitno... Mislim da pismo stoji i bez ovog objašnenja.
Draga naša,
naravno da uživamo u našem selu od cirka 600 duša. Da komšija Hasan (lonely donkey rider) ne projaše s vremena na vreme imali bi utisak da živimo u totalnoj divljini (iako su nam prve komšije, koje ne vidimo, na 50-tak metara). No, taj mir je nedavno pokušao da ugrozi Serdar.
Ne znam da li se sećaš, mislim da sam ti pričao o mladom komšiji (po vazdušnoj liniji 500m, a putem jedno 2km), koji me zove "abi" (izraz za starijeg brata), a koji me je svojevremeno ubeđivao da su svi narodi u stvari Turci, i Srbi, i Bugari, i Rumuni, i naravno, to svako zna, Mađari, i Arnavuti, i naravno, Kurdi itd. Svi, svi osim Grka! E oni nisu Turci. (vredi li protivrečiti/ubeđivati?)
šta treba znati o "iranskoj krizi",
a mejnstrim mediji vam neće reći
Svestan sam da podnaslov može zvučati pretenciozno. Međutim, dok se u alternativnim medijima (uglavnom) u (sajber) svetu još i može naći neko ko kapira "iransku krizu" još nisam naišao na nekog ko piše na jugoslovenskim jezicima da je barem pošteno preneo činjenice, a o razumevanju istih da ne govorimo.
Od danas u podne naša porodica ima jednog člana manje.
Treba biti politički slepac pa misliti/verovati da se revolucije (bilo kog tipa) okončavaju momentom obaranja tiranina sa vlasti. Interesantno je da su oni koji (punim pravom) ronzaju o nikad sprovedenoj lustraciji posle obaranja Slobodana Miloševića propustili da primete da su svi državni aparati posle svrgavanja Hosnia Mubaraka februara 2011. u Egiptu preživeli "tranziciju" praktično neogrebani. [zapravo i nije interesantno, samo je ilustracija površnosti]
Ne znam kako razmišljaju narečeni politički slepci, jer mi je taj tip "racia" misterija, ali pretpostavljam da veruju/očekuju da se ljudi starog režima (a broj takvih prevazilazi broj direktno privilegovanih) posle revolucije dezintegrišu, nestanu ili da možda punim srcem prihvate promene (uz jedno "sori" valjda). Iracionalno? Ne, direktno glupavo.
Zašto baš sada? Ko stoji iza?
Bez ulaženja u klizav teren teorija zavere tipa "Morsi je hteo da da Sinaj za stvaranje Palestine", dizajniranim ne samo da ocrne Morsija nego da usmere onaj pomenuti bes spolja (Morsi je kovao zaveru sa Izraelom, aham...) i sličnih gluposti, u ovom trenutku nije moguće odgovoriti na to pitanje. ElBaradejevo blebetanje (i ne samo njegovo, to je bila mantra) da bi se izbegao haos i krvoproliće u zemlji u svetlu sadašnjih stotina (verovatno hiljada) mrtvih zvuči bedasto. Da ne komentarišem šta to govori o njegovim demokratskim potencijalima, no o tim "potencijalima" je bilo naznaka i ranije.
[digresija] Postoje i teorije zavere u "drugom pravcu", poput one da je Morsi skinut zato što je pokušavao da spreči đenerale u nameri da prodaju Nil (OK, dobro, "parče" Nila) jopet Izraelu. No, kao što rekoh, traženje odgovora na to pitanje među tvarima isisanim iz prstiju maštovitih propagandista (obe strane) je zaludna rabota. Uzgred, Fisk piše da je Kairo prešišao Bejrut u proizvodnji teorija zavere, što nije malo postignuće, Levant je ipak kolevka te industrije. Šteta što to nije artikal koji se može izvoziti za čvrstu valutu. [/digresija]
Šta mlado ljudsko biće nagoni da napusti udobni život studenta umetnosti u sigurnosti države Vašington i pronađe smrt pod nožem i gusenicama buldožera u Rafi, Gaza?
Važna tema, a najzad u našoj blogosferi imamo ljude koji o tome mogu da pišu kvalifikovano i odgovorno.
Dakle, dame i gospodo, Marco & Njanja de Mančini
Molim, sve čitaoce da ne lupaju ovde preporuke, nego tamo gde treba.