Tacit je zapisao da je strašan požar buknuo u Rimu 18. juna 64.g, te da su od 14 gradskih okruga samo četiri ostala pošteđena. Rim je, veruje se, zapalio njegov ludi car Neron. Jedni tvrde da je u toj veličanstvenoj buktinji Neron tražio inspiraciju za svoju novu pesmu, drugi da je Neronu bila neophodna odgovarajuća koreografija da bi, prebirajući po strunama lire, što lepše odrecitovao stihove iz grčkog epa «Propast Troje», a treći su sigurni da je Neron potpalio Rim kako bi za požar optužio hrišćane i obesio apostola Petra. Međutim, ne treba zaboraviti da je Neron u početku svoje vladavine, pre potpaljivanja Rima, nastupao kao pevač, glumac i trkač na dvokolicama, da je uživao u svim do tada poznatim bahanalijama, da je otrovao svoga brata Britanika i rođenu majku, ubio Bura i prvu suprugu Oktaviju, svoju drugu suprugu Popeju Sabinu je pretukao na smrt, a nije bolje prošla ni treća mu žena Mesalina, koju je dao ubiti, kao i mnoge druge ugledne Rimljane. Neron je, naravno, vodio i skupe i kravave ratove na Istoku, ali od dosade izgleda pobeći nije mogao. I šta mu je drugo preostalo, nego da zapali Rim.
Reformisano srpsko pravosuđe svoje presude, koje donosi u ime naroda, više neće uručivati vinima, nevinima i drugim stranama u sudskim procesima putem sudskog službenika ili preporučenom pošiljkom uz obavezan potpis, a pogotovo ih neće kačiti na neugledne oglasne table po slabo osvetljenim i memljivim sudskim hodnicima. U skaldu sa nedavno uvedenom sudskom praksom, presude će uramljene u ukrasni ram i na svečan način lično uručivati sudija nadležnog suda koji je presudu doneo, i to ne bilo kojeg dana u godini, već na rođendan ili koji drugi značajni datum za osuđeno, oslobođeno ili rehabilitovano lice. Kao što je red sudija će, nakon svečanog uručenja uramljene presude, a posle obaveznog fotografisanja za uspomenu i dugo sećanje sa svim zainteresovanim stranama u upravo završenom i presuđenom sudskom procesu, ostati na prigodnom koktelu, svečanoj večeri i proslavi uz pevanje i pucanje neretko i do ranih jutarnjih časova. Na ovako civilizovanoj i humanoj sudskoj proceduri srpskom pravosuđu pozavideće i najstariji kontinentalni i ini sudski sistemi, dočim će Justicija, boginja pravde i pravednosti, odbaciti povez sa očiju, mač u desnoj ruci zameniti lovorovom grančicom, a strogi izraz lica šarmantnim osmehom.
Krajem Vijetnamskog rata u Vašingtonu su konačno shvatili, ne samo da je rat previše ozbiljna stvar da bi bio prepušten generalima, što je svojevremeno tvrdio i Žorž Klemenso, već da čak ni izbor kodnih naziva vojnih operacija ne treba prepustiti nemaštovitim komandantima. Iskustvo Vijetnamskog rata nedvosmisleno je pokazalo da je efikasno korišćene reči i medija jednako važno kao i efikasna upotreba oružja, te da vlada SAD ne može dobiti rat na bojnom polju, ukoliko prethodno ne dobije rat u umovima svojih građana. Zato su se u pripreme, pa i u kodiranje i izbor naziva, američkih vojnih intervencija diljem globa zemaljskog uključili eksperti za psihološko ratovanje, stručnjaci za medije, politički savetnici i spin majstori svih drugih fela.
Moj prijatelj Majkl, rođen je i živi u SAD, predaje istoriju evropske književnosti na uglednom Univerzitetu Viskonsin. On nikad nije bio u Srbiji, otadžbini svojih predaka, ne govori srpski jezik, ali psuje isključivo na srpskom. Majkl srpske psovke, vešto i na pravom mestu, ubacuje u čist književni engleski, kojim se isključivo izražava čak i u svakodnevnoj konverzaciji. Njegovi prijatelji naučili su sve srpske psovke, čak i one koje nemaju svoj pandam u engleskom jeziku, kao naprimer: «Jebem ti oca kroz oca».
Kad sam ga jednom
Gost: Amika - Milivoj Anđelković, književnik
Обично се сматра да је Интернет створио виртуелност. Истина је обрнута: виртуелност је створила Интернет. Уметници су одавно открили виртуелну стварност, она је само добила то име у наше доба. И читаоци, нагнути над књижевним делом, стварају виртуелне ситуације и субјекте који актуелизују смисао текста кроз различите интерпретације. Француски филозоф Пјер Леви сматра да је феномен виртуелности много шири и да превазилази границе информатизације и нашег времена, да је он суштинско обележје који прати људски род од његовог настанка и испољава се кроз тежњу за превазилажењем задатих оквира и временско-просторних одредница. Виртуелност, пише Леви, није супротна стварности већ је «плодан и моћан модус бивствовања, који даје замаха стваралачким процесима, отвара перспективе, дуби изворе смисла испод површине непосредног физичког присуства». Људски род је настао кроз виртуализацију и путем ње, тако да савремене промене могу бити протумачене као наставак процеса «аутокреације човечанства».
Počivali u miru.
Čitavog života Džojs je pisao samo jednu knjigu, o sebi samom i u njoj je opisao svoje najdublje metamorfoze. Stiven Dedalus je mladi Džojs koji želi da menja svet. Lepold Blum je sredovečni Džojs, koji razočaran stvarnim svetom i svojim životom beži u fiktivni svet kome je on sam demiurg. Gospodin Irviker je ostareli Džojs, sad već napola poremećeni genije, koji kopa po svojoj podsvesti.
Japanski ministar finansija Šoići Nakagava podneo je ostavku. Ne zbog financijske krize, ili neusvajanja budžeta, već zbog prehlade, tvrdi on, dok opozicija tvrdi nešto drugo. Procenite sami.
Iako je ministrov govor na konferenciji za medije na ministarskom sastanku G-7 u Rimu zvučao konfuzno, a oči mu se sklapale i glava klonula, Nakagava je negirao da je konzumirao alkohol, navodeći da je, zbog prihlade, uzeo veću količinu tableta.
Po ko zna koji put predizborna kampanja se u Srbiji zahuktava. Ne možeš proći kolima drumom ili pešaka ulicom, a da se tebi lično, sa ogromnih svetlećih bilborda ili plakata ne obrate Vučić, Dačić, Đilas, Tadić i ini stranački lideri obećavajući bolji život i srećniju budućnost. Ako kupiš novine, već na naslovnoj strani, obaveštavaju te koji je tajkun ili političar lopov, a koji se od poltičara, za opšte i tvoje lično dobro, bori protiv tog tajkuna i korupcije. Ako uveče, kojim slučajem, uključiš televizor, da bi umoran od dnevnih obaveza, pogledao kakv film , bilo komediju, dramu, triler ili mjuzikl, tek onda si najebao. U najnapetijim trenutcima. evo ih ponovo: Vučić, Dačić, Tadić, Đilas.... a tu je naravno i nezaobilazni Dinkić. Rekao bih da je mentalno zdravlje građana Srbije ugroženo i pitanje je kako u narednih četrdesetak dana, do 16. marta, sačuvati zdarv razum?
Svim starima čestitam prvi oktobar, Međunarodni dan starih, uz lepe želje za dugovečnost, zdravu i srećnu starost.
PS: Čestitka se odnosi i na sve koji se starima osećaju.:)