Žao mi je što moram da pišem o temi o kojoj niko ne voli da priča, ali motivisana sam mogućnošću da će posle ovog teksta barem vas nekoliko otići kod lekara i uraditi veoma jednostavan test od samo tri slova “PSA”. Zašto je važno, ako ste muškarac od 45 godina (mada neki stručnjaci preporučuju i od 40-te, pogotovo ako imate krvnog srodnika obolelog od ove bolesti), zašto je važno da odete na PSA testiranje još danas? Na kraju krajeva PSA test nije specifičan za rak. njegova vrednost može biti povišena i kod drugih oboljenja, na primer kod benignog uvećanja prostate ili kod prostatitisa (upale prostate). E sad dolazi “međutim”:
Crnog. Ako kažu da vam prodaju crni, lažu.
Kad mi je letos najdraža kuma pomenula da je prijatelj-pekar savetovao da prestane da kupuje crni hleb jer je obojena varijanta belog, pomislila sam da je možda u pitanju ta jedna pekara u Beogradu i zaboravila njen savet već sledećeg jutra kad sam ipak, jelte, za decu kupila onaj zdraviji, crni. Onda pre par dana naletim na Politikin članak i izjavu načelnih u Ministarstvu poljoprivrede da se brašno tipa 1100 od kojeg se pravi crni hleb
KUPATILO i KARLEUŠA
U omalenoj sobi paralelnih zidova često dolazi do slaganja reflektovanih zvučnih talasa, a kad se nadolazeći preklopi sa odbijenim talasom, nastaje konstantan ili stojeći talas ("standing wave") većeg intenziteta od originalnog.
Ova pojava se možda najbolje može uočiti u kupatilu, gde mnogi propevaju pod utiskom da sami sebi ne zvuče uopšte loše, no za «operski
Buka oko kontroverzne hemikalije Bisphenol-A (skraćeno BPA) nikako ne jenjava, naprotiv, ovog meseca je zaokupila pažnju brojnih svetskih medijskih kuća poput Washington Post-a, Newsweek-a, i Reuters-a.
Ko je pročitao moj prvi blog o raku prostate, znaće da sam pre izvesnog vremena zbog bolesti svog oca krenula sa istraživanjem načina na koji mu mogu pomoći. Pisala sam o značaju PSA testa koji je, iako neperfektan, danas jedan od najboljih testova za otkrivanje bolesti prostate. Nastavak tog teksta planirala sam da posvetim značaju prirodnih sastojaka, načinu ishrane i suplemenata za zdravlje prostate, i stoga mislila da će ga biti relativno lako napisati i još lakše vama pročitati, međutim realnost je ispala složenija, a ja zatečena osećajem odgovornosti za deljenje preporuka o zdravlju, za bolest za koju se uprkos munjevitom razvoju medicine zadnjih godina još nije našao lek. Ipak, probaću ovde da iznesem ono što su brojne studije utvrdile na osnovu analiza i eksperimenata in-vitro (u laboratoriji) i in-vivo (u živim organizmima), s verom da su ove studije malčice merodavnije od baka Evdokijinih saveta o zdravlju.
10 do 13% svetske populacije ima poremecaj ličnosti, a procenat onih koji znaju o čemu se ovde radi u generalnoj populaciji je skoro jednak nuli. Mnogo lakše je nekog opisati kao „ludog", „histeričnog", „pretvara se", „labilan je", „čudak", itd. Ovakve osobe funkcionišu u društvu često dobro, pa mala, nekad i veća pomalo čudna odstupanja prokomentarišemo „takve je prirode", ne sumnjajući u dubinu i isprepletanost
Nisam prisustvovala premijeri, niti sam dosada naisla na ozbiljnije kritike u stampi ali sudeci po reakcijama gledalaca bice ovo i vise od onog sto smo ocekivali:
"film je nestvaran...pozelela sam da sam tamo, zajedno sa svima njima na filmu...carobno"
"KOLIKO JE SAMO DIVAN FILM . . . AAAAHHHH"
"Odgledala sam sinoc film na premijeri u Beogradu! Ochekivala sam mnogo...ali...dobila josh vishe:) Potpuno sam bez rechi...a u nekim trenucima filma sam ostajala i bez daha!"
"PO PRVI PUT MI JE U POTPUNOSTI JASNO STA ZNACI KAD NEKO SAM SEBE PREVAZIDJE!BRAVO DJOLE!"
(sa
gost autor: moj tata :):)
(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like)
Krajem 60-tih godina dva vršnjaka iz sela Milan i Mirko razgovaraju u Milanovoj kući. Sede za stolom i vode usporen dijalog u glavnoj prostoriji. U toj sobi koja služi kao dnevni boravak odvija se život ukućana preko celog dana i leti i zimi: kuva se, greje i loži vatra u peći, dolaze, primaju se, sede i razgovaraju posetioci, komšije, seljani i gosti iz daleka.
Mirko, zbog niskog rasta prozvan Mirkić, a sa nadimkom «Oljevac», bio je omalen, živahan
Narodno pozorište iz Prištine odigralo je danas predstavu "Ne očajavajte nikad", u selu Donja Plešina kod Uroševca za jedinu srpsku staricu Smilju Bajčetić.
U dvorištu stare kamene kuće, pred jednim gledaocem, glumci su igrali taj komad Branislava Nušića i pokušali, bar na trenutak, da razvesele baku Smilju Bajčetić, koja deset godina živi u potpunoj izolaciji, javio je KIM radio.
Srpski stanovnici tog sela, izbegli u junu 1999.godine, zaboravili su da pozovu baku Smilju i tako je ona ostala u tom selu.
"Lepo je što ste došli,
Nikola Aleksić -Ekološki pokret Novog Sada, vrlo uverljivo iznosi istinu o GMO hrani, umešanosti naše vlade u "prljave poslove" i o budućnosti Srbije -preporučujem da odgledate:
ili: