Ne podnosim kako neodgovorni i nelustrirani političari formata Vučića i Dačića pokušavaju da slome
Piše: Rodoljub Šabić
Početkom novembra sam u pismima upućenim ministrima nadležnim za telekomunikacije I državnu upravu upozorio na, sa stanovišta bezbednosti, zabrinjavajuće stanje naših državnih elektronskih portala. Pisao sam o tome i post ovde na blogu.
Pitanje bezbednosti ima mnoge aspekte. Meni, kao Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je, razumljivo, bila pre svega zanimljiva bezbednost ličnih podataka građana koji se radi
Skupština Beograda izglasala je nedavno budžet za narednu, 2020. godinu.
Taj budžet, od oko milijardu i 206 miliona evra, u odsustvu hronično odsutnog gradonačelnika već famozni zamenik gradonačelnika odmah je slavodobitno ocenio kao „najveći u istoriji“. Uz to, dodatno je informisao javnost o „stalnom rastu“ svih gradskih prihoda, po baš svim osnovama. Prihodi su, tako je rekao, uvećani kako od poreza na dohodak „zbog velikog rasta plata“ tako i od poreza na imovinu, a veći su i prihodi iz dobiti javnih preduzeća.
Štaviše, kreatori budžeta bili su,
da se ne učlanim, da ne budem član sa sve članskom kartom, nisam više član ni biblioteke, ono: Uđem, sednem, poručim, pojedem, popijem a iz džepa od košulje mi viri članska karta biblioteke, drug ČLAN jebote! Daklem, mogu li ja da ostanem nestranačka ličnost, kako se to mazno odomaćilo a da sve svoje mentalnofizičke sposobnosti upotrebim da, kad god se pojavi, ispili, ugleda svetlost dana... neki predlog koji je u korist ovog napaćenoglupavog naroda, se on i otelotvori, da bude zakonima potvrđen i uređen?
Nasmejaćete se, kako ćeš, na koji način,
ДО ГРАНИЦЕ ЗЛА И ЉУДСКЕ НЕСРЕЋЕ
„Ако дуго гледаш у понор“, роман Енеса Халиловића (1977, Нови Пазар), објављен је у престижној библиотеци „Албатрос“ Јагоша Ђуретића (која се приближава двестотој књизи) у издавачком предузећу „Албатрос плус“, Београд, 2016. године. Овај други роман Халиловића, који је и песник, приповедач и драмски писац, носи поднаслов „Дијалог о празнини“. Та празнина – понор која, када је дуго гледаш, „ гледа у тебе“ (Ниче) су 90-те године прошлог века у малом граду који се немерљиво обогатио увозом тексас-платна за фармерке у чије ролне су била уметнута паковања дроге. Зарада од те „трговине“ створила је моћ да се управља људима и институцијама.
„Мафија је држала град као тор – пише Халиловић - имала је сваку власт, полицију, војску, скупа кола и фирме... И цијели град претворио се у бивљу пијацу“ на којој је све на продају, док је држава „производила само смрт“.
Piše: Vuk Bošković, Vice
"Meki rat" Rusije i Zapada na igralištu zvanom Srbija
Izgleda da je sve bliži trenutak kada će Srbija morati da se odluči sa koje će od dve stolice posmatrati ovaj igrokaz. Ili ćemo svi sa poda.
Novi spot za pesmu "Ekspertiza" grupe Grešnici. Pogodak u centar. Sjajan opis stanja u društvu...
Ako Vam se svidi širite dalje!!!
Ekspertiza, potrebna je ekspertiza... Ali, ko da je učini?
,,Oni ništa ne mogu bez dnevne terapije
A na naše živote stavili su tapije
Najgori učenici manekeni hemije
Nabavili diplome pokupili premije
Pomoću alhemije i sumnjivih metoda
Preko noći postali su uvažena gospoda
Nepismeni tajkuni glumataju snobove
Od države na poklon dobili su robove"