Skadarska ulica je u Beogradu, zovu je i boemska četvrt (sic!) mada to nije sasvim tačno jer su se ljudi sa izvornim kodom boema odavno povukli na druge za njih održive lokacije, zamenili su ih ovde u Skadarskoj neki tipovi (ovo „tipovi“ nije pežorativno, upotrebljeno je da se obeleži vrsta – tip jedinke koja pripada nekoj grupi) a koji pretežno piju i jedu tradicionalno pripremljena jela, žele da budu tu viđeni, da im se doda i prikači epitet boema jer im je rečeno da to podiže rejting i za razliku od onih prvih bave se nekim probitačnijim zanimanjima koja im omogućavaju da u Skadarlijskim kafanama mogu platiti račune. Ima i dosta stranaca koje su navukli, kao i većinu turista, pasusima i fotkama iz bedekera, da će tu doživeti autentičnu etno ili starobeogradsku atmosferu sa boemskim aditivom.
Već neko vreme, možda dve tri godine, se priča po gradu a pisalo je i u štampi da će Skadarliju rekonstrukcijom arhitekture i vraćanjem iščilelih sadržaja vratiti u devetnaesti ili početak dvadesetog veka, revitalizovaće je i sve udesiti da bude kao onda što je bilo.
"Postoji mogućnost da vaši sagovornici budu glupi, poput ovih koje ćete sada videti, pa razmislite kako biste ih intervjuisali" - rekao je i pustio studentima spot pesme o „ministrima budalama” (Ministry of Fools), koji je očigledno bio delo kućne radinosti.
Sinoć prođoh Trgom Republike, to je onaj trg u centru grada gde je Narodni muzej pokriven već evo drugu godinu skelom i platnom po receptu Potemkina, Narodno pozorište, zgrada Riunione, Dom štampe ali na drugoj strani opstaje Staklenac iza koga viri jedna divlje izidana zgrada koja se ruga svemu tome. Na to sve navikli se Beograđani pa i ne gunđaju mnogo osim nekih zaludnih čistunaca koji nemaju druga posla a stalo im je do toga da im grad izgleda gradski. Pojma nemaju šta sve može još da se desi a, boga mi, i desilo se.
Dakle u mimohodu Trgom videh nekoliko montažnih drvenih
Miroslav Milošević će danas postati kandidat sa najvećim izgledima da postane direktor policije. Pre 10 godina, bio je poznat po čudnimizjavama, a jedna od njih je izazvala dosta reakcija budući da je data samo godinu dana posle prebijanja učesnika Prajda 2001. godine. Prenosim u originalu jedno od pisama koje je upućeno tadašnjem Ministru policije, Dušanu Mihajloviću, a ispod je i odgovor iz kabineta Ministra:
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Dušan Mihajlović
Nemanjina 11
11000 Beograd
Jugoslavija
Људи којима су хашки богови надгласавањем опростили злочине над другим људима и тако их овластили да на нашим атарима наставе по своме, приредили су нам изненађење. Из затвора не излазе крвавих чељусти, какве су их тамо увели, него као доброћудне, плишане меде. Пљуште поруке мира и позиви на праштање и помирење. И ето знака за узбуну: надају се статусу очева својих нација.
Vizuelni eksperimenti, 1960 – 2012.
(psihodelija, konceptuala, procesualni radovi, eksperimentalni film, itd)
Autori i kustosi izložbe: Stevan Vuković i Nebojša Milenković
Otvaranje: četvrtak, 6.decembar u 19 h
Izložbu otvara: Lazar Stojanović, filmski reditelj
Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad
Slobodan Šijan: Moraću da skrenem!
Vizuelni eksperimenti, 1960 – 2012.
Toliko ljudi je bilo iznenađeno mojom odlukom da posle likovne akademije odem na filmsku, a to je samo posledica činjenice da se kod nas suviše glorifikuju ti pozivi na Akademijama. Ta promena je, kad su umetnički pozivi u pitanju jedan normalan proces i nigde se ne podrazumeva da ćeš se baviti onim što si studirao. Studiranje neke umetničke akademije ja shvatam, da tako kažem, uvođenjem u kulturu. Slobodan Šijan