Posle dramatičnog uspona tokom tri zlatne decenije (pedesete, šezdesete i sedamdesete) osamdesetih godina prošlog veka Srbija, kao i ostale socijalističke zemlje, ušla je u period stagnacije. Tu nije kraj; početkom devedesetih dolazi do dramatičnog industrijskog sloma u Istočnoj Evropi. Srpska industrija početkom 2013. još nije ni blizu oporavka (isto važi i za većinu zemalja Sovjetskog Saveza, kao i države bivše Jugoslavije, izuzev Slovenije, čija je industrija prešla nivo iz vremena SFRJ).
Već 1991. unutrašnje jugoslovenske industrijske veze su se pokidale. To je, uz izolaciju 90-ih i praktičan gubitak nezahtevnog tržišta SEV-a, kao i polu-uspešnu privatizaciju, dovelo do toga da (procenjeni) nivo industrije u Srbiji 2013. (uz uslov da ostvareni rast ove godine bude na niovu porasta u prvom kvartalu) na 41% onog iz 1989. i 56% nivoa iz 1980.
Razne pouke i zakljucci se kriju za onog ko ume da cita.
Pogledajte:
Шта мислите како би било да се дижете сат раније? Би ли то учинили ако Србија тако може да уштеди око 100 милиона евра годишње?
Промена о којој говорим нема никакве везе са такозваним „зимским" и „летњим" рачунањем времена. Оно што имам на уму је да Србија промени временску зону у којој живи..
Европа је и остаће главни економски партнер Србије. Међутим, како се привредни раст у Европи успорава, Србија на истоку тражи нове трговинске и инвестиционе партнере. Можда исто треба да учуни и са временском зоном јер би и то имало економског смисла?
Ne sme čovek više frižider da otvori a da ne iskoči neko od dužnosnika državnih i počne da kuka, kao nikad tako teška situacija, kriza spopala, nema kinte, joj kako će da to sve popravi, nije siguran da može ali će da učini „sve što mu je u moći“, nabeđuje one od pre za belaj u koji je uvaljen narod i tako ne prestaje čak i kad se frižider zatvori, čuje se iznutra stoprvi nastavak iste žvake, istina malo promrzlo cvokoće iznutra ali tera svoje ...
... ma 'ajte molim vas, gluposti, čemu kuknjava, za sesti na zelenu granu ovde je oduvek bilo a i sada bogami ima ideja, eto na primer javi im se, dužnosnicima državnim, jedna zaista kreativna i sasvim jednostavna (ideja, naravno), sa maleckom investicijom čak i nama dostupnom, dovoljno je da se ima za jedan šešir ... onda se desi bajka i sve dođe na svoje mesto, u šešir ... u prolazu i bez oznojavanja i ne daj bože ožuljavanja dlanova ... na srBski način !
Враћајући се блогу после многих путовања, недавно сам прочитао да Србија жели да задржи царину на неких 453 индустријских и пољопривредних производа увезених из Европске уније. Кажу то ће заштитити српску пољопривреду која неће моћи да се такмичи са европским фирмама. Но, да ли је то стварно у интересу грађана Србије?
Да објасним о чему причам. По уговору о Стабилизацији и придруживању (САА) потписаном са ЕУ 2004. године Србија треба постепено да укида царине на индустриску и добар део пољопривредне робе увезене из ЕУ до 2014.
Пре него што, на жалост, напустим Србију, желим, у својој задњој поруци, са вама да поделим нека од дубоких осећања која смо моја жена и ја развили за вашу земљу и веру у њену будућност.
Оно што сам уочио током свог мандата овде је колико често грађани Србије могу бити самокритични и како су сувише често песмисти. Можда зато што је „срећа=реалност/очекивања"?
Sredinom 2006. godine, nakon prodaje mobilnog operatera Mobi 63 i dve banke, Vlada Repubilike Srbije donela je odluku da napravi Nacionalni Investicioni Plan (NIP). Dobili smo Ministarstvo za NIP, a Vlada je prihvatila petogodišnji plan. Koliko sam uspeo da pronađem budžet za NIP u prve 2 godine bio je 1,7 milijardi evra (1,4 milijarde iz prihoda od privatizacije, a 300 miliona od kredita i donacija).
NIP je uključio 8 oblasti koje pokrivaju infrastrukturu, zdravstvo, sport, obrazovanje i kulturu, a planirano je da sredstva budu raspoređena po svim regionima.
Ovo je pravi
"Поздрав! Поштовани, купили смо имовину за 11.000 евра. Платили порез од 800 евра и дали мито од 400 евра при регистрацији имовине."
Грађани пакистанске државе Панџаб (становништво од око 100 милиона људи) свакога дана шаљу бројне СМС поруке сличне садржине Шахбазу Шарифу, главном министру Панџаба. Те поруке се прикупе и групишу
Profesor