2019-02-17 14:49:12

O, Marijana

Vojislav Stojković RSS / 17.02.2019. u 15:49

 

Ima tako nekih pesama koje vam se zavuku u memoriju, uđu pod kožu i u dušu, a da pritom ne znate ni zašto, ni kada, ni kako, ni ko je autor, ni ko ih peva i izvodi.  Jedna od takvih je, mene što se tiče:  O, Marijana, slatka mala Marijana.... Niti znam kada sam je prvi put čuo, a pogotovo zapevao, jedino znam da kad god je i danas čujem uzburka mi stare taloge emocija  iz rane mladosti ili još ranije iz detinjstva.

 
2019-01-29 10:45:43

La vie en rose

natasa_tasic_10 RSS / 29.01.2019. u 11:45

7103gCxlCRL._SY445_.jpg

 
2019-01-18 23:35:33

One singer, one song

Milan Novković RSS / 19.01.2019. u 00:35

SM.19667.pngNaslov samo kradem, iako nisam prvi, a i tanjušan mi je kao front za SciFi notu što se probi kroz pukotine pop-kulture ovih dana, gde postoji planeta, na njoj rasa, u njoj operske pevačice koje se ceo život spremaju za samo jednu pesmu, jedno izvođenje, i kad u njemu dostignu queen-of-the-night-F (F više od ovog u fontu što imamo na raspolaganju, a i uopšte je smešno naše izgovaranje slova F ovako samog) one sebi oštrim bodežom probodu srce.

A kradem i sećam se zato što mi je dobar protivteg jednoj „modernoj" crtici identity-politike zvanoj „toxic masculinity", toksičnoj muževnosti kao fokusu napada identity političara i političarki koji dovodi do toga da se mnogim muškarcima uvlači pod kožu, i kako kaže jedna iznervirana američka dama od njih pravi „male, plačljive cvetiće" - dobro, dame su sa Venere, dok bi pesnici sa Marsa to preveli na književni srpski kao „plačipičke".

 
2019-01-17 17:20:43

koji deo sebe ne volim?

Spiridon RSS / 17.01.2019. u 18:20

 

 
2019-01-08 23:07:51

Bilo jednom na Vembliju

Spiridon RSS / 09.01.2019. u 00:07
 



(Atmosfera u ovom tekstu je kao u pesmi " Ovo nije san" U skripcu.
Nesto je tu misao samo, nesto stvarnost. Jedna noc kad je sneg vejao dugo,bas dugo.
Izostavljeno -  oko braon boje, oko plave boje.)


Kao da nema tise ulice u Beogradu kada se proredi saobracaj a noc zaigra taman mistican ples kao kontrast snegu. Kad drvoredi deluju damski elegantno pod velikim pahuljama koje su ceo dan zauzimale odredjeni polozaj.Iznad tvoje glave je bal. 

Ta mocna ulica spusta se sigurno i nadmocno ka centru sa visine, ukrasena smetovima.Siroka ulica  secanja

 




Da li je moguce uzivati u prolaznosti postojeceg dana bez stalnog dodira proslosti...

Misli, opsesivne ili nametnute jasno nam govore da proslo ne mora u potpunosti da nestane. Osecaj damara koji je u daljini vec okruzen sivim oblacima, neuhvatljiv a istrajan u svom nemilom postojanju.

Postoji proslost mila kao zagrljaj, ona koja ti daje osecaj sigurnosti kao kad te neko uhvati za ruku i povede. Takva nas ispuni setom.

Sadasnjost je nekad tako intenzivna
 
2018-11-30 08:05:04

Kada bih mogao...

tasadebeli RSS / 30.11.2018. u 09:05

 

 giphy-downsized-large.gif

 
2018-11-23 10:31:12

Retrospektiva: Psovanje kao srpski brend

Vojislav Stojković RSS / 23.11.2018. u 11:31
Brend za šljivovicu su nam oteli Nemci i Česi,  kiseli kupus  Šveđani, ojkanje Hrvati, a za naš ajvar  trenutno se bore Makedonci i Bugari.  Znači, malo nam je toga vrednog, a specifično srpskog,  ostalo.  Kako nismo naročito radan, a ni organizovan narod,  teško  da možemo u dogledno vreme proizvesti bilo šta novo što bi svet prepoznao i vrednovao kao poseban srpski brend. Na izvikanu i u pesmama opevanu  obdarenost i potentnost  srpskih muškaraca ne vredi  trošiti reči, dovoljno je o tome pitati Srpkinje ili pogledati statističke podatke o natalitetu u poslednjih par decenija. Treba li onda odustati od borbe za srpske brendove?  Nikako.  Tu  je još uvek naša vekovna tradicija -  neiscrpno vrelo mogućnosti za brendiranje. Zato, ne budimo spori i lenji i na vreme  zaštitimo naše najveće tradicionalne vrednosti, dok nam i njih neko ne preotme.
 
2018-11-22 22:32:28

U Rukama Anđela

Milan Novković RSS / 22.11.2018. u 23:32

Vozimo se sin i ja malopre u zagrejanim kolima po mračnijim, pustim, ali mirnim delovima Londona, sporo i opušteno, nigde ne žurimo, i slušamo lepu muziku na radiju.

I kreće divna pesma kanadske umetnice Sarah McLachlan, sa lepim nazivom Anđeo, koju su, onda, slušaoci prekrstili u isto tako lep, ako ne i lepši naziv U Rukama Anđela.

Kaže Sarah kako je pesmu napisala brzo i lako, pošto se bez napora saživela sa patnjama čoveka kojeg nije poznavala, muzičara Jonathana Melvoina, a koji je utehu u nepodnošljivom svetu našao u heroinu, koji je, onda, poslednjom prilikom predozirao.

Deda.19601.JPG 

Pa kaže kako ona nije nikad probala heroin, ali je iskusila tako beznadežne trenutke u životu iz kojih se izvlačila na razne načine.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana