Stefan Basarić
Jedan dan na ortopediji
Autor: Igor Marković
Скакућем ти ја тако по болници у стилу растопада курса динар-евро, наравно, на једној нози, јер ми друга не функционише. Рекоше ми да се упутим прво тамо, па онамо, па онамте, па тамте. ,,Не, сине, ипак иди ти на ортопедију, тамо ћете боље средити''. Добро, ајмо онда тамо, јуначе. На ходочашћу до ортопедије се свакако сретне и понеки познаник, комшија, друг, но пријатељ никако.
Evo, kako kaze Anonimni_autor, bas prigodnog dela za danasnji praznik. U prevodu, poslednji deo ove glave.
Pred jutro naiđe oluja koja samo što nije rasturila Gvildinu krovinjaru. Grom rascepa jedno od dva drveta na malom ostrvu, na svu sreću ono koje je bilo malo dalje od kuće. Tu Angarada dobi histeričan napad straha. Tvrdila je kako je moćna veštica kao Gvilda mogla u sebi da baci prokletstvo na njih dve, još dok su se tukle sa njom, i da će im sada nebo zaista pasti na glavu.
Frija se, na te reči, zaceni od smeha, što donekle smiri njenu novu prijateljicu. Ipak joj je dopiralo do pameti kako se jedna vila bolje razume u magiju od nje. Naravno, nije izbegla da je tamnokosa vidarica ne zadirkuje oko toga čitavog narednog dana. Frija joj je govorila da nije ništa bolja od divljih Iraca. Zatim je po veštičinoj kući tražila neotrovnu boju da joj ofarba kožu u plavo. Tako je Angarada upoznala i onu lošiju stranu Frijinog karaktera.
Gost autor: Zoran Horvat
Napomena: Ovaj tekst je napisao Zoran Horvat i zamolio me da ga prenesem na blogu. Tekst je njegovo autorsko delo. Naslov, analize, stavovi i mišljenja, koji su u tekstu izneseni, su njegovi. Zoran se registrovao na blogu i odgovaraće na Vaša pitanja, sugestije i slično. On piše "bez dlake na jeziku". :)
Smatram da je privatnost na Internetu "vrući problem" današnjice i da su različiti tekstovi i diskusije na tu temu potrebni i korisni.
Sledi Zoranov tekst.
GOŠĆA AUTORKA: zilikaka
U nedelju je u srednjoj školi u Rekovcu eksplodirao kotao za grejanje. Kotlarnica je uništena, škola oštećena kao i zgrada preko puta. Neki delovi su preleteli zgradu i završili u gradskom parku. U školi je u vreme eksplozije bilo dvadesetak đaka na nekom takmičenju i sreća je da niko nije poginuo. Da je kotao za centralno grejanje eksplodirao u radni dan, na odmoru kad je dvorište puno dece sigurno je da bi bilo mrtvih.
Gost autor Siniša S, roditelj
Kad bi se pojavio čovek sa spravom koja na jednostavan način obezbeđuje neograničene količine besplatne energije lako dostupne celoj planeti, neko bi svakako rekao: ali znate li koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Neki ljudi bi morali da sednu i smisle kako cela stvar da se izvede, a pitanja bi se množila: zašto baš oni? Ko je on, da baš on tamo sedi? Rešenje do kog bi došli bi bilo pod žestokim kritikama. Bilo bi i spoticanja, bojkota i protesta.
Kad bi se pojavio čovek sa bočicom čija sadržina na bezbedan i jednostavan način besplatno leči rak i dostupna je celoj planeti, ja sam siguran da bi neko rekao: znate koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Bilo bi spoticanja, sigurno.
Vilin-vidarka je započela svoj život vračarinog šegrta radeći obične, teške kućne poslove.
Uskoro je počela da odlazi sa Gvildom u šiprage na ivici baruština i da tamo skuplja trave i razne bobice trnovitog žbunja. Sve vračarine poduke su bile škrte i kratke. A Frija se morala truditi da ne izda svoje pozamašno znanje iz te oblasti.
U povratku sa takvih izleta obilazile su klopke za divlje patke koje je Gvilda već godinama koristila. One su često bile prazne ili opljačkane, što je izazivalo opšte neraspoloženje i kišu vračarinih psovki. Močvara je, inače, bila puna vodenih ptica i Friji se srce cepalo što ne može da napravi lovački luk od leske i pobije gomilu debelih divljih gusaka i plavih polarnih patki svilenkastog perja.
Kada bi se vratile vračarinoj kući pravi posao oko nabranog bilja tek je počinjao. Jedno je trebalo sušiti, drugo staviti u medovinu, treće u sirće od drvene kore, četvrto su stavljale u jako vilenjačko vino od kupine koga je baba imala u ogromnim količinama. Razno korenje moralo je biti očišćeno ili skuvano, a bobice sušene pa zdrobljene u prah u posebnom stupama ili pretvorene u gust pekmez koji se danima kuvao.
Godine su prolazile menjajući boje Astara po ustaljenom redu, deca su rasla, a naše junakinje odavno su se osećale kao prave vile. Međutim, život u Mag-Melu bio je prilično jednoličan. To je donekle odgovaralo našim junakinjama koje su u prethodnom periodu doživele dovoljno uzbuđenja i za desetak ljudskih života. Vilinska šuma bila je mirno i sigurno mesto. Napovilnim ženama činilo se da se nalaze u nekakvoj začaranoj čauri koja ih deli od ostalog sveta rastrzanog ratovima i drugim nedaćama.
Četvrtak je, pa da ne kvarimo naviku... Autor me je upozorio da moram da stavim PG. Uživajte!
Deset dana posle priznanja koje je savet poglavica objavio, započe defile ljudskih devojaka, kako bi izabrali one koje će biti odvedene u Šumu Trolova. Asa je bila na čelu vilenjačke izborne komisije, što joj, kao ženi koja se nije zanimala za sopstveni pol, i nije pričinjavalo neko posebno zadovoljstvo. Od nekoliko stotina kandidatkinja vizuelnim izborom odvojiše četrdeset i dve. Njih uvedoše u veliki kožni šator gde je Oler ispred vilenjaka zatražio da se skinu gole. Devojke to odbiše uz burno negodovanje i požališe se svojim poglavarima, koji su takođe bili prisutni.
Gost - spisatelj, mrale54
...baš lepo aprilsko jutro...al', ne izlazi mi se ispod ćebeta...toplo je... i, nekako hrskavo...šta li mi znači ta reč? Svašta, bre, s mnom, šta mi pada na pamet!
- e, ajde danas ti skuvaj kafu...Nadooo...Nadiccce...
...a, zezaš, a?
e, sa' ću te grickam po vratu, pa će poiskačeš iz kreveta samo tako!
...i, stisla si me do zida, pa ne mogu da mrdnem...ajde, bre, skloni tu nogu - baš preko mene mora da bude...
...ej, bre, budi se...Nado...?
...ume, bre, ova Čubura baš da te zavede. Onako, k'o neka rasna lepotica, za koju znaš da je namenjena nekom drugom srećniku - al' - opet padneš k'o som na bućkalo!