Gost - autor: Vukica Kotarić
(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)
Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala
gost autor: moj tata :)
(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like)
Desilo se to sredinom 50-tih godina. Bio je težak, jak, širokih leđa i još širih sapi. Ćića Đukan i njegov sin Jovo imali su tih godina jednog konja koji se zvao «Môro». Ponekad se samo uz ime dodavalo i Môro Đukanov ili Môro Jovin. Imao je tamno-crvenu, skoro riđu dlaku.
Tih godina, bio sam dečak od 11-12 godina, pun snage, detinje nestašan. Godine uzrasta dece malo je ko pratio osim oca i majke. Znalo se samo u koji razred
Evo zgodnog naslova posle onog o kulturi komunikacije. To su kljucne reci teksta koji cu preneti, da ne bude zabune. Vec duze vreme razmisljam o toj fascinaciji cinjenicom da neko radi u inostranstvu, za koju ljudi misle:
a) da je dokaz kvalieta
b) da je onaj o kom se radi prodao dusu i identitet za pare
Na stranu privatne fascinacije, ali pitam se da li institucionalizovane senzacije nastaju kao :
a) rezultat potrebe za senzacionalizmom
b) nipotizma i korupcije?
I dok se ja tako pitam, moj drug Boban pise o tome. Evo, procitajte i sami:
NEUM iliti Ne Um
U cik zore, još ne beše svanulo, autobus se zaustavi na magistrali (zvanoj tada Jadranska).
„Izvo'te napolju moliću fino, iskezi se šofer, stigli smo do odredišta."
Ferijalke i ono malo ferijalaca (odnos je bio 87 prema 13% u korist ženskoga spola) užurbano pokupiše provijant i u gomili krenuše da se survavaju nekakvim putem niz strmu padinu i dok dlanom o dlan, nestadoše nam iz očinjeg
Tadić je kazao da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunaordnom planu sticati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
Mikele plavac u epizodi 'Na tajnom zadatku''
(E!!! Moram ovo da pustim večeras - pa nek' ide život - Margos)
Početkom sedamdesetih, služio ja vojsku (čuš, služio!) u Mostaru na aerodromu, plavac daklem. Najstariji, proslavio 28-mi rođendan onkraj piste uz pečeno (na ražnju) prase i jagnje, hektolitre Loze, Blatine i Žilavke uz aktivno sadejstvo nevelike plave bratije, bilo nas je
kako kome. kako koja.
by Mikele
„Zove te deda" kaže mi žena i pruža slušalicu.
„Kaži Dedoviću đe gori i koje su te muke popanule", počnem ja a on me prekine:
„Dođi sutra u devet u K.C., sreo sam Zuju i rekao mi je da ima nešto da razgovara s tobom, koliko sam razumeo, oko nekog posla, nemoj da zaboraviš".
Dedović se inače pajtao uglavnom s mojim
Once again, Mikele9
Na Vratima K.C.-a zalepljena osmrtnica. Ustrčim uz stepenice i zabodem nos u fotografiju. Čika Mija, jebote! Čitam:
„Naš voljeni i nikada prežaljeni, suprug i otac, ime i prezime, pukovnik u penziji, Diplomirani Filosof, iznenada je preminuo u 75 godini. U potpisu: neutešna žena Stanka i sinovi Đorđe i Miša. Sahrana će biti na Novom Groblju dana......u
Избори