Važna tema, a najzad u našoj blogosferi imamo ljude koji o tome mogu da pišu kvalifikovano i odgovorno.
Dakle, dame i gospodo, Marco & Njanja de Mančini
Molim, sve čitaoce da ne lupaju ovde preporuke, nego tamo gde treba.
Web sajtovi sa kvizovima za identifikaciju ptica nisu nikakva novost. Ono što jeste novost jeste sajt Bird Identification koji ima i verziju na srpskom - Prepoznavanje ptica.
Kašičar © Čeda Vučković
Jutro bez plana, osim da ptičarim negde... U kolima širim mapu – kuda? Možda Pančevački rit? Tamo pronalazim jako visok vodostaj, bez plićaka pogodnih za ishranu ptica, samo dve gluvare i jednog velikog vranca i – zaključanu rampu na nasipu! To prosto nema svrhe, pa zovem prijatelja da zajedno obiđemo ribnjak u Barandi, kažem da za 20 minuta mogu da budem kod njega, na šta mi on, tek probuđen, odgovara: „Ne mogu da se našminkam tako brzo“.
Za doručak, ručak ili večeru, uglavnom isto. Gulaš od kosovskog problema, začinjen pikantnim odnosima unutar koalicije uz mrvicu smirujuće borbe protiv korupcije. Za dezert pita sa komadićima materijalnog stanja Čedomira Jovanovića i Dragana Đilasa, komadima ličnih stavova Vojislava Koštunice i prelivom od pevačkog umeća Ivice Dačića. Služi se piće energetske stabilnosti. I uz takav obrok niko da primeti da je pribor za jelo od nikla, a hleb od domaćeg kukuruza.
Na Limu, Drini i drugim rekama povremeno zavlada jedno zlokobno stanje duha među ribolovcima, oličeno u grozničavoj, agresivnoj i razornoj zaslepljenosti i isključivosti, usmerenoj protiv velikih vranaca (kormorana). Javno traže od lovaca da ih potamane. Jedan prostodušno kaže u kameru: “mi ne želimo da ih uništimo, nego da ih nema.” Na pominjanje kormorana, pecaroše kao da hvata napad neke đavolske posednutosti – izbezume se, škrguću zubima, iskolače oči, pocrvene (neki preblede), teško dišu, postaju krvoločni i nasrtljivi. To ih hvata u talasima, kao delirijum malarije. Kad se učini da ih je prošlo, vrati se u još težem obliku.
Ružičasti nesit - Foto (c) Georgos Spiridakis
Prvi januar 2014. S dvogledom oko vrata izlazim iz kuće, pitajući se koja će mi biti prva vrsta na ovogodišnjoj listi. Na parkingu prolazim pored nevidljive ptice, pa nastavljam do svoje zimske pačke, da mi tamo prva fela koju računam postane gačac. Pa ipak, pre toga sam već video jednu. Koju ne računam. Koju ne primećujem. Čija opažanja ne zapisujem. Za jednog strastvenog ptičara, to je neobično ponašanje. Ili možda i nije?
Izborna kampanja po mnogo čemu podseća na udvaranje. Najpre se između više naroda, kao i između više devojaka, izabere jedan, za koji se misli da će se "primiti" baš na to i to udvaranje.
Utina – sve fotografije (c) Saša Preradović
Prvo zaustavljanje jutarnje: mladi belorepan skoro uz sam put i nekoliko desetina gačaca unaokolo. Ptičarenje koje započinje najvećim orlom konrinenta – obećava.