Tobićevi dani 2012 u ZMUC-u: Od 30. marta do 1. aprila u ZMUC-u* biće organizovan Festival solidarnosti "Tobićevi dani".*
SLOBODA ZA IDOLA MLADIH! ZA ZDRAV BEOGRAD! UPOZORENJE!!! DEŠAVANJA KOJA OPISUJE OVA BROŠURA SADRŽE NASILJE, NEPRAVDU, TRAGIKOMEDIJU I PATETIKU.NIJE PREPORUČLJIVO ZA GADLJIVIJE ČITAOCE.
Stigao je medju prvima, oni iz okolnih sela stizali su malo po malo, neki praćeni rodbinom, neki sami ili u grupi , uglavnom obavijeni plemenitim mirisom borbenog duha od dvaest gradi. Do uveče su stigli svi sa spiska, osim jednog za koga su rekli da ima groznicu i pokazali neki papir. “Baš zgodno, danas groznica a sinoć u kafani zdrav k`o dren. Valjda će da ozdravi do sutra, kad mi odemo”, procedio je narednik a oni koji su ga čuli počeli su da gužvaju lica u podsmešljive grimase. Tomi je bilo milo što je onako pažljivo hodao po kaldrmi, da je uganuo nogu…, ma, ne sme ni da pomisli. Večna sramota.
Da, da, vruce je, oooopasno vruce, prosto nemoguce, odjednom.
Kao da je Beograd zagrlila Sahara i stisnula jako u taj zagrljaj pa ne pusta. Kaldrma, ocuvana u nekim delovima grada deluje kao da ce se istopiti od vrucine a beton isparava nezaustavljen u tome ponekim drvetom i mikro naletima vetra.
Kretati se po centru Beograda postaje sve veci i veci stres, kao negde daleko preko granice sto vidjasmo. Kao da svi voze automobile, a ti isti bi trebalo i da se parkiraju. Po zonama. Ograniceno. Ne mozes ti tu da zasednes pet sati, pa nije to tvoja prcija. "Ma,
Београд. Данас обележавамо 22. април - Дан сећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у Другом светском рату.
У Републици Србији још увек не постоји национална институција посвећена култури сећања, меморијализацији, едукацији и истраживању Другог светског рата. Одавно постоји идеја да се Старо сајмиште, место на којем је за време Другог светског рата био злогласни немачки логор, сачува и претвори у Меморијални центар који би преузео централну улогу у комеморацији, едукацији и истраживању. Време је да то учинимо! Толико дугујемо стотинама хиљада који су страдали као жртве злочина немачких нациста, усташа, других окупатора и њихових саучесника и помоћника.
На жалост, уместо тога, Сајмиште је данас угрожено место страдања, запуштено, претворено у сметлиште, а неки објекти се користе у сасвим неприкладне комерцијалне сврхе.
Претворимо ово место страдања и заборава у место учења и сећања - САДА!
U poslednje vreme sve više slušam priče o vrednim i poštenim ljudima koji su ostali bez svojih kuća, stanova ili kompletne imovine, a glavni razlog su njihovi sinovi ili nesreća koja je njih lično zadesila.
Zelenaši
Prva asocijacija na zelenaše su mi američki horor filmovi u kojima vampir ne može da uđe u kuću dok ga neko ne pozove unutra. Znači, u ovom slučaju, dok im se neko ne obrati za pomoć. Pravdaju se ljudi raznim razlozima: te imao sam jasnu ideju kako da vratim, te bilo je pitanje života i smrti i ko zna šta još. Svim svojim poznanicima uporno ponavljam:
Život u ovoj zemlji bi mogao da bude lep. Tačka!
Razlog zbog čega pišem ovo je još jedan u nizu apsurda , ili bolje rečeno gluposti koje se ređaju jedna za drugom.
Лако је постати песимиста. Идите само на Твитер. Тамо вам је елита, паметни образовани људи, али и паметне образоване будале. Ови други доминирају, нажалост. Они који су довољно интелигентни да би учили, довољно паметни да би научили и будале јер све то покушавају да изразе кроз 140 карактера и да сатисфакцију траже у броју пратиоца не схватајући да их је обузела обична и сасвим управљива - сујета. То не значи да се у 140 карактера не може рећи много, али...
18+
ili o miru, humanosti i još mnogo čemu
"Mi smo na Kosovu jer želimo
etničko čišćenje
da zamenimo
tolerancijom i međusobnim poštovanjem
naša poruka je jasna:
Mir i humanost prevladaće Kosovom"
William Jefferson "Bill" Clinton
Upozorenje:
film, koji sledi , gledate na sopstvenu odgovornost.