Tobićevi dani 2012 u ZMUC-u: Od 30. marta do 1. aprila u ZMUC-u* biće organizovan Festival solidarnosti "Tobićevi dani".*
SLOBODA ZA IDOLA MLADIH! ZA ZDRAV BEOGRAD! UPOZORENJE!!! DEŠAVANJA KOJA OPISUJE OVA BROŠURA SADRŽE NASILJE, NEPRAVDU, TRAGIKOMEDIJU I PATETIKU.NIJE PREPORUČLJIVO ZA GADLJIVIJE ČITAOCE.
Dragi prijatelji i kolege, pisanije koje držite u rukama posvećeno je jednom (ne)svakidašnjem slučaju koji je zadesio našeg prijatelja i kolegu Tobića Tobića idola mladih, astrologa nadrealistu, kolumnistu, pisca, muzičara, biciklistu i zanesenjaka. Nakon jednog nesmotrenog i benignog dobacivanja uniformisanom licu, izmlaćen je i bačen u tamnicu.
Ubrzo je dobio poziv za sud kako bi mu se sudilo za napad na službeno lice (i to iz ležećeg položaja). Nakon višegodišnjeg procesa (u kojem nije omogućeno pojavljivanje nijednog od brojnih svedoka događaja), kao izraz dobre volje ponuđeno mu je da up- lati tričavih 80.000,00 dinara u budžet Zdravstva Beograda ili da završi u zatvoru od šest meseci do pet godina.
Kako bismo mu pomogli da se napokon reši ove bede, organizovali smo niz nesvakidašnjih kulturnih dešavanja (poslednjeg vikenda marta u „Zmucu“ na zemunskom keju), tokom kojih ćemo pokušati da skupimo ovu bezobraznu sumu.
SUPER-TOBIĆ BIJE I KAD LEŽI
Zamolili smo samog Tobića da nam potanko ispriča
šta se zapravo dogodilo i kako je do ovoga došlo
Sećam se, beše vreo i vlažan kraj avgusta, boravio sam za šankom okružen polugolim lepoticama koje su se mazno uvijale oko mene. Rasterivao sam ih kao muve, zauzet eksiranjem litara tekile koja nije uspe- vala ni da omami moj nadljudski organizam. I baš kad sam o sopstvenu tintaru razbio još jednu iskapljenu bocu i naručio četvrti litar tekile, tavernu je opkolila policijska patrola. Naredili su marijačima da smesta obustave pes- mu, a gostima da se raziđu. Iznerviran što ću morati da prospem tek načeto piće, uputio sam ka uniformisanim pistoljerosima sve pogrdne reči sveta, tako ubojito i glas- no da sam im oduvao šapke i nakostrešio kosu na glavi.
A onda tako trezan i kako kasnije rekoše ’u stanju uračunljivosti, svestan svog dela čije sam izvršenje hteo, a bio sam svestan da je moje delo zabranjeno’ pobacao sam policajce, izleteo iz lokala i golim rukama počeo da lomim i prevrćem policijska vozila. Kad mi beše dosadilo, poput Spajdermena sam se udaljio preko krovova okolnih naseobina... Tek pošto su zapucali ka meni, rizikujući da pogode nedužne građane, ljutito sam se vratio. Smesta sam legao nasred ulice kako bih ih ponizio, te iz tog nemogućeg položaja, poput nestašne krabe koja igra ležeći kazačok, počeo nindža udarcima nemilosrdno da ih mlatim... Eto, ništa posebno.“
Zahvalićemo mu se na maštarijama kojima nas je toliko puta do sada čašćavao, te ga zamoliti da bar na trenutak bude ozbiljniji od domaćeg sudstva i policije, i ispriča šta se zaista dogodilo..
Vrelo avgustovsko popodne, sedim na žardinjeri preko puta stanice u Majke Jevrosime i tek pušten iz tamnice, zaslepljen dnevnim svet- lom, vraćam pertle na patike. Dehidriran, poluživ i sa strašnim bolovima u kolenu i rebrima, prisećam se pre- thodne noći. Već danima po beogradskim šankovima natapam ranjenu dušu daveći jadne konobare pričom o svojoj velikoj, iznenada prekinutoj romansi... I kob- nog dana, čim sam otvorio oči, mamurluk sam raz- bio buteljkom crnog vina. Odbijajući hranu, nastavio sam nalivanje pivom i vinjakom u pabu „Brod“, svojoj drugoj kući. Negde usred noći presušili su svi izvori alkoholnih pića, pa sam prešao u susedni klub.
Taman što sam flašom pogodio usta i klateći se potegao prvi cug, u klub su ušla dva policajca koje je neko pozvao zbog preglasne muzike. Probaljezgao sam nešto, više sebi u bradu, baš u trenutku kad je di-džej isključio muziku. Pozvali su me i zatražili dokumenta. Pošto nisam znao ni gde mi je glava, a kamoli lična karta, priveli se me u službeni auto. Dugo sam čekao da napišu kaznu zabludelim kafedžijama, dok me je bešika uporno molila da zapišam neko od okolnih drveta. Otvorio sam vrata i izašao, ali već nakon neko- liko koraka bio sam pokošen s leđa i toliko izgažen da je moj samrtni krik brzo zanemeo nad očajničkim pokušajima da dođem do vazduha.
Posle nekoliko minuta bačen sam u tamnicu. Prostor veličine omanje ostave, kratka betonska klupa, premalo svetla probija se iza štrokave mrežice začepljene kao otvori za ventilaciju na neurednim kuhinjama starinskih ribljih restorana. Iza limenih vrata ove grobnice ni naj- manje svežeg vazduha, samo odvratan smrad crkotine koji me je podsetio na kužni vonj kaveza sa lešinarima u zoološkom vrtu. Zidovi okrečeni povraćkom, šlajmarama, krvavim ispljuvcima i govnima i išarani izgrebanim potpisima, navijačkim porukama, muslimanskim molitvama i pretnjama tamničarima. Nakon nekoliko sati, uspevam nekako da poređam ona skršena rebra i zadremam na betonskoj klupi. Ujutru me bude dva saobraćajca koji mi, i nakon višesatnog sna, izmere 2.3 promila alkohola u krvi, i vrate me nazad.
Zvanična informacija o teškom pijanstvu namerno je prećutana na sudu. Gubim predstavu o vremenu, uzalud lupam u vrata i preklinjem za malo vode i odlazak u toalet. Otvaraju tek nakon nekoliko sati i vode me kod inspektora. U kancelariji dominira ogromna Titova slika, pored koje je mala, Tadićeva, smeštena u donji ugao ogromnog rama. Neprijatni inspektor flertuje s koleginicama i sugeriše mi da priznam da sam tukao policajce, a ne oni mene. Saopštava mi da će protiv mene biti pod- neta krivična prijava i preti da će, ako se ne odazovem na sud, za mnom biti raspisana poternica. Vraćaju me opet u onaj srednjovekovni podrum...“
5UDNJI DANI
Palata tzv. pravde, istražni postu- pak. Sudinica kasni više od sat. Beskrajno zbunjen i smoren, čekam u hodniku s advokatom. On pokušava da me odobrovolji dok gledamo kako na suđenja dovode neke zajebane face s lisicama na rukama. Većina je u pratnji devoja- ka ili žena, koje tiho jecaju, i majki, koje zapomažu iz sveg glasa. U tesnoj kancelariji, sedim na stoličici i tunjavo sričem izjavu. Lice sudinice ne vidim od gomile regis- tratora na stolu. Vidim samo Partizanov kalendar i zastavicu na zidu i grobarski kalendarčić, blokčić i stalak za olovke na stolu. Siguran sam da nosi i tange i potkošulju sa amblemom svog omiljenog kluba.
Terete me za „sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje“. Naivno verujem da je svi- ma jasno koliko je ovo besmisleno i da će ovaj kafkijanski proces biti brzo obustavljen. Prijatelji me uzalud ubeđuju da tužim policiju zbog prekomerne upotrebe sile, a pravnici tvrde da su napad i izmislili pretpostavljajući da ću se žaliti. Prognoziraju da ću biti brzo osuđen, jer je sudijama ovo zicer u odnosu na stvarne slučajeve, a godišnji učinak im se meri po ko- madu donesene presude.
Nakon pola godine stiže poziv za prekršajni sud na Novom Beo- gradu koji me globi sa 5.600 di- nara zbog nenošenja lične karte. Rekoh sebi - to je to, shvatili su kako je sve to besmisleno, ali su ipak morali nešto da mi naplate da sačuvaju čast. Prođe još pola godine, i baš na desetogodišnjicu petooktobar- ske kvazi-revolucije, kao poklon najvećoj budali Smedereva koja ih je dovela na vlast, ipak stiže novi poziv za preki sud. Ovoga puta krivično delo je čak i povećano – sa sprečavanja na NAPAD NA SLUŽBENO LICE!
Predlažem neke od brojnih sve- doka, ali ih tužilac i sudinica odbi- jaju pod obrazloženjem da želim da odugovlačio suđenje, iako sam se do sada odazivao na svaki poziv (zbog čega sam jednom čak odu- stao i od zakazanog putovanja u Egipat). S druge strane, policajci i sudski veštak su dolazili na ročišta jedan po jedan. Nakon jednog po- javljivanja, ispred sudnice me je sačekao policajac čiju sam cipelu izmlatio rebrima i izvinio mi se rekavši da nema ništa protiv mene i da samo nije trebalo da mu dobacujem.
U međuvremenu, pokušavaju i po drugi put da mi naplate 5.600 za nenošenje dokumenata, ovo- ga puta u smederevskom sudu. Srećom sačuvao sam priznanicu. Vidim đavo je već odneo šalu, počinjem danima da buljim u zid i razmišljam kako da opstanem u surovim zatvorskim uslovima. Misli mi odlutaju u sanjarenje: kao fantom na crnom biciklu lutam Srbijom skrivajući se kod jataka i logorujući u divljini - ipak jedne noći u munjevitoj akciji opkol- java me žandarmerija, negde na Pešteru; Ivica Dačić objavljuje da je uhapšen opaki terorista; štrajkujem glađu, javnost je ganuta, sete me se i kolege iz medija, ustaju i levi i desni, i revoltirani i flegmatični, budi se istok i zapad, kreće pobu- na... aha, ’oće to...
Na sudu se pojavljuje i sudski veštak koga je primetno sramota što je primoran da stručno obrazlaže povrede policajčeve podlaktice koje su „nevidljive, bolne tek na dodir, nastale fizičkom silom...“ i tako na nekoliko strana filovanih stručnim terminima iz medicine i fizike... Na- kon toga, kao izraz dobre volje, predložena je nagodba: da platim 80.000,00 dinara u korist Zdravstva Beograda ili se suočim s kaznom od šest meseci do pet godina zatvora.
ŠTA MOŽETE DA KUPITE ZA 80.000 DINARA?
2.963 vekne belog hleba / 358 kilograma piletine / 1.700 kilograma jabuka / dve i po tone krompira / 210 kilograma „alpske“ salame (dovoljno za doručak čak 1.052 radnika na gradilištima) / 1.702 flaše piva (85 gajbi, ceo kamion! - za 287 pivopija, ako računamo da imaju prosečan cug od šest piva po večeri) / 533 litara benzina + putarine za put od Beograda preko Barselone do Kazablanke i nazad) / 678 kilograma suvog vrata (dovoljno da se prekriju tela bar 800 nagih lepotica na nekoj grandioznoj zabavi sindikata pravosuđa koja bi ušla u Ginisovu knjigu rekorda) / 4.080 rolni toalet papira (dovoljno da se brišete do kraja života) / 9 praseta rase „veliki jorkšir“ težine između 30 i 35 kilograma / dva ždrebeta lipicanera / 40 činčila / 8 ženskih nojeva (prodavac tvrdi da nose jaja od po 1.900 grama) / donacija zdravstvu Beograda (i gradonačelniku u kampanji koji će ponosno pozirati kraj novih medicinskih aparata i preuređenih domova zdravlja)..
FESTIVAL SOLIDARNOSTI - TOBIĆEVI DANI- ZMUC, 30. MART - 1. APRIL
U Zemunskom malom umetničkom centru koji se nalazi iza restorana "Šaran" na zemunskom keju u petak (19.00) će biti otvorena izložba radova čiji su autori Milica Ružičić, Dragan Radović, ZMUC radionica, Peđa Milošević & Zalet, Danilo Stojić, Miloš Buci Trajković, Andrej Filev, Slobodan Maldini, Urgentni centar, Lajava tikvica & Fanzin ceger, Duo trojica, Meksički Gidra, Magični čiča iz Rija... Nastupiće DJ Pera Janjatović (izbor najdivnijih pesama Yu-roka na temu policije) i Horkestar.
SUBOTA, 31. MART, 19 h
(nemojte da dođete ranije jer se održavaju časovi slikanja)
SVIRKA NA UVCE:
Danas svi znaju da igraju fudbal
Damjan od Resnika
Ratibor Trivunac (solo flauta)
Tobić Tobić idol mladih
Radost!
KRŠ
NEDELJA, 1. APRIL
(dodite kad hoćete)
Poro(di)čno okupljanje uz kazan
i nešto na kašiku
DJ Šrink Efem & VJ Flowpro (Undergrad)
featuring MC Shonegrad (Duboka ilegala)
Peđa Skakavac Sound System
ORGE
Radio Xanax (prvi put uživo)
ULAZ BESPLATAN SAV PRIHOD OD PRODATOG PIĆA, IZLOŽENIH EKSPONATA I DOBROVOLJNIH PRILOGA BIĆE UPLAĆENI U HUMANITARNE SVRHE ZA PREPOROD BEOGRADSKOG ZDRAVSTVA
KAKO DA NAĐETE ZMUC?
Stignete već nekako do centra Zemuna (ako dolazite iz centra grada, švercujte se autobusom 84 od Zelenjaka, ili busom 83 od Slavije ili Železničke). Od pozorišta Madlenianum produžite do prvog semafora i skrenete u ulicu desno, da biste na prvom račvanju nastavili da se spuštate levom ulicom ka zemunskom keju. Prepoznaćete opušteni ambijent Zemunskog malog umetničkog centra koji se nalazi iza restorana „Šaran“ (ispred kojeg je impresivni vozni park političara i tajkuna dovedenih na riblji krkanluk). Možete doći i biciklističkom stazom, uz Dunav do Zemunskog keja, kao i čamcem, taksijem ili vlastitim automobilom. Ponesite nešto da ogrnete, pošto u ovo doba godine, bez obzira na dnevnu temperaturu, uveče ume da bude svežije pored Dunava. U slučaju kiše i grada, postoje tende i enterijer
NAPOMENA: Ovu publikaciju izdaje Komitet za oslobađanje Ivana Tobića i služi za internu komunikaciju između njegovih prijatelja. Nije za javnu distribuciju!Zato izvin'te na eventualnim greškama jerbo sam je kopipejstovala.
*Zemunski mali umetnički centar (ZMUC) je udruženje koje sa društvene, kulturne, geografske i političke margine želi da učestvuje u stvaranju savremene lokalne kulturne scene, mreže međunarodne razmene i saradnje sa pojedincima i grupama istog profila.
ZMUC ima visoku svest o društvenom značaju kulture i stoga na lokalnom nivou stalno organizuje otvorene radionice, izložbe i dešavanja radi razmene znanja, iskustva i ideja sa publikom i među samim umetnicima.
PS: Ja bila sinoć:)