Vesna Bojčić, dopisnica "Glasa Amerike" sa Kosova napadnuta je i pretučena u svom stanu u Čaglavici. Napadač koji ju je pretukao bio je obučen u crnu uniformu, imao fantomku na glavi i govorio dobrim srpskim jezikom. Rekao joj je da je bije zbog toga što nije zadovoljan njenim izveštavanjem sa Kosova.Ona ne može potvrditi je li napad došao sa "srpske" ili "albanske" strane jer su obe nezadovoljne njenim radom, što meni govori da je Vesna Bojčić pre svega profesionalno radila svoj posao.
No, ona je, u očajanju i rezignanciji položajem u kome se zatekla rekla jednu suštinski važnu stvar. Evo da je ne prepričavam, citiraću..
"Tražim politički azil, napustiću Kosovo jer ne mislim da treba živim u sredini gde ću biti meta i jedne i druge strane. Ovde pre svega treba da se napravi demilitarizacija mozgova. Ovo je osma godina, dovoljno sam se borila i u svakom trenutku bila spremna da odgovorim potrebama ovog društva da se stabilizuje, da krenemo dalje".
Mislim da su ključne reči "demilitarizacija mozgova" i da ona nije samo deo kosovskoga nego širega balkanskoga miljea, mada je to na Kosovu usled svih događanja najvidljivije. Kosovo ovakvo kakvo je nije mesto na kome se može živeti, već ga, da bi se normalno živelo, čovek mora napustiti.
I čitajući ovo što je rekla Vesna Bojčić setih se da ljudi, društva i zajednice na Balkanu, žive različito kvalitetno u onoj meri u kojoj postoji razlika u stepenu demilitarizvonaih mozgova. Što je stepen militarizacije mozga veći, život je i manje vredan i lošiji, zajednice nestabilnije, neadaptibilnije i problematičnije.
Pa kako se "demilitarizuju mozgovi"...ili kako se dodatno militarizuju....ili...