Dok se naše stranke, vlada i skupština bave visokom politikom,odbranom Kosova, odbranom Vojvodine, sporenjem o oko svega i svačega, izlaska i neizlaska na izbore na Kosovu,ulaska odmah ili malo kasnije u EU, neulaska u NATO, ne damo Republiku Srpsku, najavama velikih projekata, svađama da li nam je draži Draža ili Tito, ko je veći a ko manji Srbin, patriota, izdajnik i strani plaćenik, narod nam postaje sve siromašniji i stanje sve alarmantnije, a obećavano društvo socijalne pravde postaje sve više utopija.
I dok novine preuveličavaju ili ne da su milioni na ivici bede, odgovorni mirno sede i glede,imaju da troše a i da štede.
Obećavane promene sve više znače da se menja stanje- malo bogatih imaju sve više a sve viđe je onih što imaju sve manje.
Zvanična statistika pokazuju da je u Srbiji oko 700.000 odraslih i 300.000 dece na rubu egzistencije. Ali, to nije konačna brojka.
Podaci Ankete o potrošnji domaćinstva za 2008. godinu pokazuju da je ispod apsolutne linije siromaštva u 2008. godini živelo 7,9% stanovnika. U odnosu na podatke Ankete o potrošnji domaćinstva (APD) za 2007. godinu beleži se porast siromaštva od 0,2 procentnih poena.
Po Anketi o potrošnji domaćinstva 2008. godine, siromašna su bila sva domaćinstva u kojima je potrošnja bila ispod 7.937 dinara po potrošačkoj jedinici. Linija siromaštva za tročlanu porodicu je u 2008. godini iznosila 18.652 dinara na mesečnom nivou. Relativna linija siromaštva, koja se određuje kao 60% medijane lične potrošnje po potrošačkoj jedinici, pokazuje da je u Srbiji bilo siromašno 13,2% stanovništva.
Zvanična stopa siromaštva u našoj zemlji 9,2 odsto. To znači da 697.000 naših državljana živi sa manje od 8.360 dinara mesečno.
Osim armije nezaposlenih i još 100.000 radnika koji neredovno primaju plate, u najveće žrtve tranzicije ubrajaju se i najstariji. Među penzionerima, kako kaže statistika PIO fonda, njih oko 350.000 mesečno raspolaže sa manje od 11.000 dinara.
Dodatak za materijalno obezbeđenje i pomoć (MOP) u oktobru je dobilo 59.175 porodica, odnosno 151.655 osoba. Ova naknada daje se najugroženijima u Srbiji, a isplaćuje se najviše devet meseci u godini. Međutim, za ostvarivanje ovog prava potrebna je obimna dokumentacija, pa mnogi odustaju od zahteva
Siromaštvo u Srbiji se dramatično povećalo tokom devedesetih godina 20. veka. Srednja klasa je nestala, broj siromašnih je povećan za dva i po puta i sve veći broj ljudi živi neznatno iznad linije siromaštva. Istovremeno, sve veći broj ljudi postaje siromašan kao posledica socijalne isključenosti, nedostatka pristupa javnim (komunalnim) uslugama i tržištima, nedostatka jednakih mogućnosti za sve, itd.
Siromaštvo se povećalo uglavnom zbog oštrog pada BDP tokom protekle decenije. Krajem 2000. ukupni BDP iznosio je 45%, a BDP po glavi stanovnika manje od 40% u odnosu na 1989. godinu, što je najveći pad BDP u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Ovakva situacija je imala negativne posledice na sve aspekte života u Srbiji. Ovo jeste tačno ali šta je urađeno za poslednjih 9 godina ili, bolje reći, šta nije ili je loše urađeno.
Ko su siromašni u Srbiji?
Najveći procenat siromašnih u 2008. godini je u kategoriji nezaposlenih – 19,3%. Procenat siromašnih u gradskim područjima je niži nego u ostalim područjima
Siromaštvo prema tipu domaćinstva:
Najugroženija su domaćinstva sa šest i više članova/ica budući da je njihov indeks siromaštva iznad proseka populacije i bio je najviši u poređenju sa ostalim demografskim grupama. Ipak u odnosu na podatke Ankete o potrošnji domaćinstva, procenat siromašnih domaćinstava sa šest i više članova smanjen je u periodu 2007/2008 godina sa 13,5% na 10,9%, dok povećanje procenta siromašnih nalazimo kod tročlanih, četvoročlanih i petočlanih domaćinstava. I dalje, najmanji je procenat siromašnih domaćinstava sa tri i četiri člana.
Indikatori siromaštva prema polu i bračnom stanju nosioca domaćinstva, ukazuju na to da je najveći udeo siromašnih neudatih /neoženjenih, i da je veći procenat siromašnih domaćinstava u kojima je nosilac žena 8,3% u odnosu na domaćinstva u kojima je nosilac muškarac 7,8%. Takodje, u odnosu na podatke iz 2007. godine, beleži se povećanje procenta siromašnih domaćinstava u kojima je nosilac domaćinstva žena (7,5% - 2007.).
Siromaštvo i socio – ekonomski položaj nosioca domaćinstva:
Najveće povećanje procenta siromašnih u odnosu na 2007. godinu, beleži se kod domaćinstava čiji je nosilac nezaposlen, sa 10,3% na 19,3%. Najveći procenat siromašnih je u domaćinstvima u kojima je nosilac domaćinstva radno neaktivan - studenti/kinje, domaćice, itd, a nije penzioner/ka (20,8%) i nezaposlen (19,3%).
Siromaštvo prema godinama starosti:
Najveći broj siromašnih nalazimo u kategorijama dece do 13 godina i kod najstarijeg stanovništva – stari 65 godina i više 10,1%. U odnosu na stanje 2007. godine, profil siromaštva nije se promenio, i u 2007 godini najveći procenat siromašnih nalazio se u ove dve uzrasne kategorije.
Nejednakost između onih najbogatijih i najsiromašnijih u Srbiji, nešto je veća od proseka nekih istočnoevropskih zemalja u tranziciji. Vrednost raspona Gini koeficijenta za Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu kreće se od 26.9 u Mađarskoj do 31 u Rumuniji, dok je u Srbiji 29,7. Od pomenutih zemalja, veću nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih beležimo samo u Rumuniji.
Imamo mi i Milenijumske ciljeve razvoja i Strategiju za smanjernje siromaštva
ali je raskorak između proklamovanog i stvarnog sve veći.
Bilo bi dobro kada bi se Vlada setila da se bavi i unutrašnjom politikom i da se pobrine za stubove održivog razvoja, sve ostalo je politiziranje i politikanstvo.
Oni koje mnogo ne brine što ima toliko siromašnih trebalo bi da se itekako zabrinu šta će biti kada taj broj raste i naraste, nikakav izgovor pomoći im neće.
Možda je za one koji mnogo imaju i uzimaju još više pametnije da se zamisle da je bolje na vreme i nešto dati nego ,kad već bude kasno, izgubiti sve.
Gde je socijalno odgovorna država? Gde je održivi rast? Gde su izborna obećanja?
Što bi braća Hrvati rekli, nikoga ne svrbi zbog socijalne skrbi.