Gost na mom blogu je milosss92
Tako je naslovljena vest objavljena na portalu B92, koja dalje glasi:
“U Svilajncu je potpisan protokol o finansiranju i izgradnji Prirodnjačkog centra u tom gradu, vrednog pet miliona evra. Protokol su potpisali ministar nauke Božidar Đelić i predsednica opštine Svilajnac Gorica Dinčić-Tasić.”
Vest mozda i ne bi bila čudna da se radi o nekoj drugoj zemlji ili nekom drugom gradu koja ima visok standard življenja i finansijska sredstva za ovakve prilično dubiozne investicije u, može se samo pretpostaviti, turizam.
Ipak radi se o Srbiji koja je na samom začelju Evrope po prosečnim zaradama i o malom gradiću sa samo 9,395 stanovnika. Preciznosti radi treba spomenuti da će centar biti “pored regionalnog puta koji vodi ka Resavskoj pećini” i da ima potencijala da privuče određen broj turista. Koliki i sa kojim profitom da bi se opravdala investicija od pet miliona eura, nije objavljena studija za koju je neko čuo.
Nisam od onih lokal-patriota koji bi ovakvo zdanje najpre poželeli svom gradu pa zato potežu pitanje odakle takav centar u malom mestu, jer da je objavljena vest o gradnji muzeja dinosaurusa u Beogradu pitanja koja se nameću su identična: da li se to isplati zemlji koja grca u dugovima kao Grčka, i nema li prečih i važnijih potreba od “prve institucija ovakvog tipa na Balkanu”? (ako nemamo dovoljno hrane regionalnog liderstva barem imamo na pretek)
Takav finansijski potez bi dakle bio krajnje polemičan i za prestonicu koja pati od svojih velikih problema i nedostataka.
Ali šta je sa Svilajncem?
Nakon smene vlasti 2008-me Dobrivoja Budimirovića je zamenila Gorica Dinčić-Tasić iz G17+, grad je privukao neke strane kompanije, pa bi tako u Svilajncu uskoro trebalo da se otvore pogoni nemačke fabrike automobilskih delova “Reum“, japanskog “Panasonika“, holandskog “Tri stan fresh produce“ i “Grin onli“ iz Izraela. Određenih investicija dakle ima, ali je to daleko od idealnog.
Kako se radi o republičkim fondovima i investiciji ministarstva za nauku i tehnološki razvoj u jednu možda ne toliko razvijenu opštinu (iako proglašenu za jednu od 5 najperspektivnijih u Srbiji i ima daleko nerazvijenijih), to se može posmatrati iz ugla ravnomernog razvijanja Srbije. To je uostalom i krilatica koja je pratila ovaj projekat:
"Vlada Srbije je podržala ovaj projekat kako bismo nauku približili mladima, a istovremeno formirali novu ekonomsku bazu za opštinu Svilajnac", izjavio je Božidar Đelić, naglasivši da nauka i tehnologija ne treba da budu koncentrisane samo u Beogradu i velikim gradskim centrima.
Međutim, zar ta ista sredstva ministarstva nisu mogla biti upotrebljena za renoviranje i opremanje škola u Svilajncu nastavnim sredstvima, kompijuterima ili za stipendije, i zar to ne bi bilo veće “približavanje nauke mladima” od posmatranja nekoliko istih muzejskih eksponata jednom godišnje (ili svakog dana, sto je tek nonsens)? Sa 5 miliona eura se može kupiti oko 10.000 računara. Koliko učionica se može povezati na brzi internet i učiniti pristupačnim obilje daleko korisnijih informacija?
gužve na mostu koji je problem decenijama
Sto se tiče ekonomske baze, stranim firmama koje su najavile otvaranje pogona pa i svim građanima Svilajnca je od petomilionskog muzeja dinosaurusa daleko potrebniji novi most obećan u predizbornoj kampanji, koji bi rasteretio stari železnicki na kome se decenijama stvaraju gužve, ali za njega nema para. Kao ni za škole i stipendije, bolnice, obdaništa, puteve i drugu infrastrukturu…
Možda se baba česlja dok selo gori ne zato što je luda, već zato što je digla ruke od gašenja požara i kalkuliše da nju ne(će) zahvatiti?