Iako se radi o stranačkim izborima, oni nikako nisu nevažni za opšte stanje u Srbiji. Država i društvo u kojem je partokratski način upravljanja, kao i njegove posledice, zabrinjavajućih razmera, zavisi mnogo od toga kako će izgledati buduća struktura u vladajućoj, predsedničkoj stranci.
Već nekoliko meseci stranački izbori se odgađaju, jer u DS-u traje nesmiljena politička borba koja se ne vidi dobro, ali koja dobija na žestini i koja će tek preći u dramu.
Predsednikov omiljeni đak, Vuk Jeremić, kandidat je za potpredsednika stranke. Čovek je još pre dve godine od strane predsednika bio kandidovan za premijera, ali nije prošlo. A nije prošlo zato što se vrh stranke tome odlučno usprotivio. U tom protivljenju prednjačio je Dragan Šutanovac, jedan od aktuelnih potpredsednika stranke. Moralo se ići na kompromis koji je "rodio" Mirka Cvetkovića, politički najbleđeg premijera kog je Srbija ikada imala.
Kako je u međuvremenu potpuno propala spoljna politika predsednika i njegovog omiljenog đaka, došlo se do tačke, da đaka treba politički spašavati. Ulagao je ogromnu energiju na provođenju nemoguće politike "I Kosovo i EU", provodeći po 200 dana godišnje u avionu, i ubeđujući Gabon, Mauricijus i zemlje Mikronezije da nikako ne priznaju Kosovo. Kad je stvar došla u "bananu" nije dao ostavku. Njegov profesor će uraditi šta može kako bi mu omogućio nastavak političke karijere. Ali, to nije baš lako. U trci sa đakom, učestovaće neki, politički vrlo vešti ljudi. Recimo Đilas, koji kao beogradski gradonačelnik, a verovatno i značajan finansijer stranke, sigurno računa na potpredsedničko mesto. Isto tako na tu poziciju računa i Pajtić, koji je u Vojvodini postigao izborne rezultate kakve DS nikada ranije nije imala a Vojvodini regionalno pripada jedno potpredsedničko mesto. Dušan Petrović iz Šabca je zamenik predsednika stranke i jedini kandidat iz unutrašnjosti Srbije, pa bi i on trebao biti siguran. Osim toga njegov jedini posao je rad sa stranačkom strukturom i on je sebi verovatno već osigurao glasačko telo. Jedno mesto pripada obavezno ženskom delu stranke, pa ćemo tu gledati Jelenu Trivan ili Nadu Kolundžiju. Svejedno je koja će od njih dve biti na toj poziciji jer osim formalno, one nemaju političke težine. Pored ostalog i zato što su u stranku primljene tek pre koju godinu. Kolundžija je bila potpredsednica kod Čovića, čija stranka više ne postoji, a Trivan kod našeg kolege Coleta.
Ostaje to peto mesto. Za njega će se boriti Šutanovac i Jeremić. Šutanovac ima značajnu podršku stranačke baze, ali ima i jednu slabost. Želi više uticaja nego što se to sviđa predsedniku i njegovom kabinetu. Potencijalno, on bi u nekim okolnostima jedini mogao ugroziti predsednikov primat u stranci. Zato će predsednik i njegov kabinet uraditi sve da ga u ovoj političkoj borbi izbace iz sedla. Neće to ići kroz javnu podršku koju će predsednik dati Jeremiću,. nego nekim drugim kanalima i metodima. I koliko se ja razumem u metode političke borbe, samo u toku jučerašnjeg dana napravljena su dva udara na Šutanovca.
Prvi se odnosi na dovođenje radnika "Zastave - namenska" u Beograd, koji su se, odnikuda setili nekog duga od 50 miliona dolara nastalog pre trideset godina, tako što je SFRJ prodavala oružije nesvrstanima, pa to nikada nije naplaćeno. Kako se Šutanovac često hvali da dobro trguje oružijem i da taj sektor zahvaljujući njemu izveze oružija za više od milijardu dolara, odjednom čujemo da proizvođači oružija nemaju za plate. Dakle, oružari poručuju iako ne izgovaraju - "Šule priča u prazno, ništa to nije tako"..
Istoga dana u udranom terminu na tzv javnom servisu ide emisija "Raspakivanje". Sat vremena posvećeno Vuku Jeremiću. Emisija je napravljena tako da ga četiri učesnika hvale do neba i apeluju da se on politički spasi, a onda se tek povremeno uz rečenicu - dva pojavi i Jelena Milić koja govori da to što je Jeremić radio nije dobra politika. Ljiljana Smajlović, Sonja Liht, Dušan Bataković i Zdravko Ponoš, samo što Jeremića ne predložiše za Nobelovu nagradu.
Odavno nisam video politički angažovanije emisije. Kabinet je u punom zamahu Jeremićeve promocije. Šutanovca čeka još mnogo bočnih udara. Verovatno će mu biti pripisana i krivica za loše reagovanje države u sanaciji posledica potresa u Kraljevu. Nije netačno da država tamo pokazuje sve moguće slabosti, ali za to svakako ne može snositi krivicu samo Šutanovac.
No, ipak mislim da se dvor preračunao. Po mom mišljenju, u trci za stranačku funkciju Jeremić nema mnogo šansi u trci protiv Šutanovca. Ovi izbori će Šutanovca ojačati umesto da ga politički sklone. Mnogo veće šanse, Jeremić bi imao kad bi, naprimer, bio kandidat za potpredsednika kod Tome Nikolića, Koštunice ili Dačića. Stranačkoj strukturi DS-a se može svašta prigovoriti, ali se ona još uvek po kvaliteti razlikuje od strukture pomenutih stranaka. Dokle, videćemo...