Na smetlištu brojnih afera koje je proizvela naša politička kasta i koje prolaze apsoluno nekažnjeno - iz nekoga je razloga isplivala i ova sa Vukom Jeremićem, "spasiocem" Kosova i po vlastitoj tvrdnji "ličnošću koja će predsedavati svetom" u narednih 14 meseci, što pretpostavlja i pregovaranje sa vanzemaljskim bićima ako se kojom zgodom pojave na majci Zemlji.
Da bi se "rešila" Jeremića i njegovih usluga, pre nešto više od pola godine, vladajuća grupacija se dosetila krajnje neuobičajene geste. Dali su mu zeleno svetlo da se kandiduje za predsedavajućeg GS UN, a kako je u svojoj diplomatskoj karijeri uglavnom razvijao bliske odnose sa nesvrstanima i sa ruskim blokom, odlučili su se i za presedan, tzv. "izbora". Do Jeremićeva slučaja izbor predsedavajućeg GS UN, bio je apsolutno rutinska stvar. Određena grupa zemalja bi kandidovala, obično ambasadora nekog od njih, a na GS bi se to izglasalo aklamacijom. Mislim čak, da se nikada do sada nije dogodilo da se na to mesto predloži aktuelni ministar neke zemlje. Baltičke zemlje su, davno pre nego je Jeremić kandidovan, predložile ambasadora Litvanije u UN, i bile su zaprepaštene potezom naše diplomatije. Ne zaborivimo da su baltičke zemlje članice EU i da će Srbija tek naići na zapreke, ako ovde bude istinske volje da se ka EU ide.
Vodeći kampanju za svoj izbor, Jeremić se u srpskim medijima hvalio "kako će njegovim izborom Srbija doseći neverovatan uspeh", kako je to "politički vrh sveta", kako je to "najvidljivija politička pozicija koju niko ne može ignorisati" i slične stvari. Naravno, nije govorio ko zapravo treba da plati to, sasvim ceremonijalno i za našu državu potpuno nepotrebno "mesto" i koliko će njegovo "promaknuće" koštati građane Srbije. Običan građanin je imao misliti da se to plaća iz budžeta UN.
Od prošle jeseni, dakle skoro 9 meseci, Jeremić nije radio ništa drugo, nego lobirao po dalekom svetu za svoj izbor. U poslednjem mesecu kampanje, odveo je čitavu ekipu ljudi u Nju Jork, također u funkciji vlastite promocije. Čak se i hvalio time. Koliki su tek troškovi toga lobiranja, njegovih neprekidnih letova iznajmljenim avionima širom zemljanoga šara, i sličnih avantura.
Kad se neko u DS-u dosetio da je sve ovo vezano za Jeremića ogromna svinjarija i pustio vest o tome da će on olakšati budžet Srbije za više od 7 miliona dolara, po staroj dobroj DS navici došlo je do negiranja. Najpre je Jeremić to nazvao "ljuborom nekih ljudi spram njegovog izuzetnog uspeha", a vladin portparol negirao bili kakvu mogućnost oko dodele budžetskoga novca Jeremiću za njegove " diplomatske podvige" u Nju Jorku.
Kad je ipak isplivala vladina odluka, stvar se prebacuje na neimformisanost ortparola ili pak na "obračune u DS-u".
I na ovom mini slučaju vezanom za Jeremića, a to nikako nije najveći marifetluk vlasti, vidimo zapravo u kakvoj neodgovornoj državi živimo. Ne postoji odluka o Jeremićevoj kandidaturi. Vlada nije nikada donela takvu odluku, nego MSP, dakle Jeremić sam, ali "nakon konsultacija sa premijerom i predsednikom".
To je, blago rečeno, strašna stvar. Imamo sve laž do laži i obmanu do obmane.
Niko zbog ove svinjarije neće odgovarati. Ako i bude nekih obračuna u DS-u, Jeremić hladno uvek može kod Dačića ili Vučića.To je za njega još prirodnija pozicija.
A uzeti sebi platu od 28 hiljada dolara mesečno, plus dvdesetak hiljada za stanovanje, i to od države gde je prosečna plata onih koji pune budžet, 300 dolara, više je od lopovluka. Pa još sobom povesti bulumentu prijatelja, nakačiti ih na budžet, i sve to označiti kao vrhovni nacionalni interes, spada u jednu od nejbesćutnih svinjarija za koju sam čuo.