Izložba digitalnih radova Stjepana Mimice „Open Market" u beogradskoj galeriji ULUS-a od 14 do 26 marta, apokaliptička je vizija horora konzumerizma.Otvaranje izložbe je večeras u 19 h.
Čuveni slogan iz Ubika, autora Filipa Dika, „skočite u pisoar i dubite na glavi, ja sam taj koji je živ, vi ste mrtvaci pravi", najzad je dobio svoj beogradski, savamalski, likovni izraz. Jer, slikar Mimica svojom digitalnom kičicom umočenom u poetiku malih ljudi, izgubljenih u dehumanizovanom megapolisu, nudi transparentan inventar načičkanih strasti, nada i želja, u obliku predmeta koji vise sa improvizovanih tezgi i čekaju da budu primećeni. Gajtani, prekidači, žice, brushalteri, pegle i osigurači, sav taj izmešani, dekonstruisani netvork delova i proizvoda, više je od spama koještarija, koje sirotinja skuplja i izručuje iz džakova po samoniklim buvljacima na obodu Grada.
Kao u nekoj futurističkoj SF priči u kojoj je virtuelni svet stvarnost, a stvarnost je virtuelna, Stjepan Mimica svojim "Open marketom" nudi naličje one civilizacije koju je još Frederik Pol opisao u legendarnoj "Reklamokratiji", dakle potrošačko društvo, uvrnutu etiku reklama, totalitarizam i moć kompanija, koje rafalno bljuju nove proizvode, koji opet, preko noći, postaju stari i završavaju na đubretu.
„Ti predmeti su neuporedivo življi, karakterniji i istinitiji nego na rafovima blistavih prodavnica, pa sam zato buvljak izabrao kao polazište, pružio ready made predložak za ono što me je u likovnom smislu zainteresovalo, a to je gomilanje, dakle pokrivanje cele površine platna podjednako intezivnim dešavanjem, ispitivanje mogućnosti nove slike, slike bez artističkih lukavosti, bez kolorističkog, valerskog, ili bilo kakvog drugog dominirajućeg akcenta", kaže autor za NIN i objašnjava da ga je u izradi digitalnih grafika spopao "izrazito inženjerski gard", te da se "srodio s mašinom":"Zanimalo me samo ono što se događalo na površini monitora, katkad mi se stvarno činilo da iz monitora zamiriše terpentin."
Može se reći i da je "Open market" zapravo ovdašnji odgovor na dilemu "kako naučni i tehnološki razvoj menja ustaljene kulturne paradigme i može li se u toj krizi stvoriti prostor za umetničke intervencije". Ovo provokativno pitanje postavili su nedavno u berlinskoj kući umetnosti Haus der Kulturen der Welt, na festivalu digitalne kulture i umetnosti čak četiri kustosa (Kristoffer Gansing, Jacob Lillemose, Marcel Schwierin i Tatiana Bazzichelli).
Za to vreme publika se zabavljala odgonetanjem akronima BWPAWP (Back When Pluto Was A Planet), koji se u internetskom slengu koristi za stvari iz bliske prošlosti, koje su već postale anahrone. BWPAWP je inače rođen pre sedam godina, kada je zbog promenjene metode posmatranja sunčevog sistema, svetska astronomska organizacija ukinula Plutonu status planete, što je u široj javnosti izazvalo pravu krizu klasifikacije. U to ime je i ovogodišnja, 26-ta berlinska Transmediala otvorena ceremonijom ˝Pluto Y U No Planet˝, a kolektiv Telekomumunisten izložio instalaciju od pneumatskih cevi koja omogućava komunikacoju putem poruka u plastičnim kapsulama, aludirajući na naše ponašanje u svakodnevnom životu.
„U radnji mi katkad dođe da sednem na pod i plačem, jer ne mogu da se odlučim. Najčešće ništa i ne kupim, čak ni ono što mi je zaista neophodno", kaže Stjepan Mimica, čije digitalne grafike do apstrakcije vrve od predmeta s buvljaka, a prizori nestvarno gustog pakovanja na malom prostoru izazivaju ringišpil u oku posmatrača.
Na buvljak je kliknuo i švedski umetnik Michael Johanson, koji ih obilazi u poteri za dvojnicima: „Jedinstven i nepoznati izvor objekata pojačava moju želju da želim dvojnika, a neverovatnost ovog osećaja koji se ponavlja proizvodi strast kojoj je teško odoleti", kaže on.
Zato ove obesmišljene predmete, poput slučajno nađenog fena za kosu, kuhinjskog miksera i bicikla, vajar iz Malmea slaže u lični „arhiv stvari", gde klasifikovani prema boji i obliku čekaju bolje dane kada će ih instalirati u umetnički Tetris. I to je njegov odgovor na intrigu nepravilnosti u svakodnevnom životu, poput one „kada menjajući kanale na televizoru shvatite da isti glumac istovremeno igra dve različite uloge na dva različita kanala".
LINK: Moj tekst o Mimici možete pročitati u najnovijem broju NIN-a