Danas vidim na FB, moja prijateljica Tanja Nikolajevic Veselinov objavila:
Kaže tip: Puko mi Internet tako da sam veče proveo sa porodicom, fini neki ljudi...
Jbt! Ogrezli smo, postali ovisnici, Internetlaptopovskotabletskomobilnotelefonski! Mladi od najranijeg detinjstva su jedva dišući i hodajući zombiji! Svuda i na svakom mestu, bilo ko da je pored njih ili da li su u malom ili velikom društvu, nazovi žuraji, savskom splavarenju, Bankarenskim koncertima, busovima, tramvajima, ulicama, učionicama, pozorištima, kad ih tamo batinotoljagom uteraju, na ekskurzijama, u krevetu, klonji... obuzeti su samo jednim, skrin tačovima, aj pedovima, lap topovima i sličnim skalamerijama koje im onemogućavaju, osim virtuelne, bilo kakvu komunikaciju sa svetom u kojem žive! Gledajući ih takve, ponekad pomislim da ni dupe ne obrišu dobro, jer, bože moj, treba otkuckati poruku, udubiti se u svetske ali pre svega naše tračeve snimljene na Yootubetu, tipa: Ko je kres'no Staniju, Tanja ne nosi gaćice, ne stidim se svog tela, Bog mi ga je podario, razveli se Mica i Bumbar, tukao me kad sam bila trudna, šutirao me u stomak, tucali smo se nasred plaže i tako dalje i tome slično! Ne dešava se to samo kod nas, nije ni tz beli svet imun na isto.
A fini neki ljudi su tu pored nas. Da bismo to spoznali, ‘nači, potrebno je da nam pukne Internet, da puknu elektrane na jedno mesec dana, da ti rikne punjač mobilnog a isti takav možeš da kupiš jedino u Finskoj, da nas usred Balkana zadesi Cunami razornih razmera, da se iskrcaju krvoločni Elijeni i šta već ne!
Mada kad bolje razmislim, Tip ima sreću jer mu porodicu čine, sočinjavaju, fini neki ljudi! Sklon sam, pa makar me kritikovali do sudnjeg dana, da ustvrdim da u korišćenju gore navedenih skalamerija kod određenih grupa ljudi, zvanih i osobe, ima svojevrsnog eskapizma! Većinu porodica, familija, ni izdaleka ne čine fini neki lljudi! I ako su nekada mogli da budu svrstani u tu kategoriju, sve veća nemaština, siromaštvo na ivici gladi, život nedostojan čoveka, učinili su da i fini neki ljudi postanu mora, zlotvori, pakosne rušiteljke i rušioci fizičkomentalnog sustava nekog od pojedinaca iz porodične udruge! Nalaženje spasa sopstvenog im života, takvi nalaze na Internetu i ostalim hajtehnološkim budžarijama. E to mogu da razmem! Iako vrlo brzo postaju, like heroinomani, ovisnici prvog reda, glava im je na ramenu. Ne izdrže ni oni dugo, virtuelni svet je proždrljiv, crna rupa bre!
E sad, šta sam ono ‘teo ka'sti? Pored sve zajebancije, zaista ima i ne samo u porodici, finih nekih ljudi zbog koji vredi manuti se, za početak, nekoliko sati na dan, Interneta i sličnih mrsomuđenja i družiti se s njima IN VIVO!
Budite mi živi, zdravi i veseli, fini neki ljudi.