"Skromnost nije za svakoga. Ona lepo stoji samo onima koji bi imali zbog čega biti neskromni."
Duško Radović
Roditelji su me učili da je skromnost vrlina. Da li je tako?
Na razmišljanje o skromnosti i vaspitanju su me podstakle dve drugarice. Moja drugarica, inače docent na fakultetu, na pitanje kako se postaje doktor nauka je skoro stidljivo odgovorila da, posle završetka fakulteta, magistriraš i odbraniš doktorsku tezu. Morala sam da se umešam u razgovor i da kažem da je za početak potrebno da budeš najbolji student, na šta je ona dodala: „Ne baš najbolji." Da, mislim da je to skromnost.
Drugom prilikom mi je pričala o tome kako joj je neprijatno da zamoli ženu koja joj pomaže u kući da na pijaci kupi organsku hranu. Organska hrana je skupa, pa nije želela da je dovodi u neprijatnu situaciju. Da, mislim da je i to skromnost.
Nekoliko dana kasnije, moja druga prijateljica mi u šetnji kaže: „Jao, što mi je sinoć bilo neprijatno na slavi kod drugarice! Njene rođake, tinejdžerke, pitale su me da li su ovo original Ugg čizme?" Jednom inženjeru je neprijatno zato što može da kupi skupe čizme. Da, i to je skromnost.
Najupečatljivije je bilo podsećanje moga tate, kada sam za Božić bila kod kuće. Prisetio se događaja kada sam jednom došla iz škole i rekla da nisam htela da odgovaram na pitanja, iako sam znala sve odgovore. Drugi ih nisu znali. Nisam mogla da se setim o kom događaju priča, ali sam sigurna da se i tada radilo o skromnosti i želji da se ne izdvajam.
I dalje mislim da nije lepo biti pohlepan, nadmen, sujetan, ohol, samo se slažem i sa Marijanom Vilijamson koja kaže:
„Naš najveći strah nije da nismo dovoljno sposobni. Naš najveći strah je da smo bezgranično moćni. Naša svetlost, a ne naša tama - nas plaši. Pitamo se: ko sam ja da bih bio briljantan, predivan, talentovan? Stvarno, odakle ti pravo da ne budeš?
Kada se praviš da si manji od makovog zrna, ne činiš dobro svetu. Nema ničeg plemenitog u tome da se skupiš kako se drugi ne bi osetili nesigurni pored tebe. Kad dozvolimo našoj svetlosti da sija, mi nesvesno i drugima dajemo dozvolu da to učine. Kada se oslobodimo straha, naše prisustvo oslobađa druge."
Zar ne mislite da je inspirativno, korisno, motivišuće, da doktor nauka ili inženjer, uopšte ljudi koji su ulagali u svoje znanje i obrazovanje, mogu sebi da priušte stvari koje su lepe, bilo da se radi o organskoj hrani ili čizmama? Zar ne mislite da je za mlade ljude korisno da vide koje sve blagodeti donosi obrazovanje, pa čak i po cenu da se izdvajate od sredine?
Možda su se vremena promenila, pa i vrednosti koje se cene. Skromnost jeste karakterna osobina koja opisuje odnos čoveka prema samom sebi, ličnim osobinama i dostignućima. Pod uslovom da se ne kitimo tuđim perjem, odakle nam pravo da ne budemo briljantni, predivni, talentovani, sa kojim pravom umanjujemo svoje vrednosti?