Potop je kao kazna božja pratio ljude od sumerskih vremena, Ep o Gilgamešu, preko indijske Mahabharate, hebrejskog predanja o Nojevoj barci do grčkog mita o Deukalionu.
Na ovim prostorima, uostalom i po celom svetu, oduvek je bilo potopa, poplava i povodanja, lokalnih a i onih drugih, sveobuhvatnih. Već je citiran veličanstveni Ivo Andrić, čiji je Povodanj remek delo, izdvojen ili u sastavu celine!
Često ili bolje, ne retko, mi pada na pamet: Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagrešenja ( Kolo pjeva, Gorski vijenac, P.P. Njegoš). Nema to nikakve veze sa realnošću i prirodnim kataklizmama ali eto, pada mi na pamet. Moj drugar Mićo Nenadić na FB napisa: Iznenađen sam relativno malim brojem postova o HARP-u. Bilo je pokušaja da se zli HARP ilustruje fotografijama, no to je više izazivalo smeh nego tz ozbiljne komentare. Fotografije su prikazivale nekakvo drveće i bandere snimljene po obodu Beograda. Jedan od FB-ukovaca je postavio fotku HARP-a na Aljasci uz tvrdnju da se sa tog mesta manipuliše svetskom klimom. Majka Radmila me prekjuče dočekala rečima: Ja mislim da su Amerikanci krivi za ovu katastrofu a ti? Nisam je udostojio odgovora! Možda će to nekome izgledati grubo ali mi je već na vrh nosa, da ne kažem neku težu reč, raznoraznih teorija zavere iako su mnoge od njih vrlo blizu istine. Nije Radmila usamljena i jedina u tom i takvom mišljenju, sin moj, neki drugari i prijatelji, takođe su opsednuti globalnim zaverama i manipulacijama ljudima. Pazi šta pričaš preko mobilnog, u svakom trenutku te prisluškuju i snimaju, jesi li video kamere tu ili tamo... E ako nemaju koga drugog da prate i snimaju, nek' im je na volju, mene zabole!
HARP ili neHARP, Srbija je potopljena! Već je pisano o tome i ja ne želim da budem još jedna baba koja je trla lan. Jedna jedina, jedincata stvar u ovom košmaru koja me dotakla, je povratak ljudskosti! I pored i usprkos prvobitne neorganizovanosti svih službi zaduženih za ovakve situacije, koja bila rezultat nesposobnosti vladajuće strukture, naručenih, nateranih i pravih dobrovoljaca, poziranja pred kamerama i inih bezveznih rabota, nikome nisu mogli promaći snimci, fotografije ljudi, pojedinaca, bilo da su oni vatrogasci, vojnici, policajci, naši ili strani dobrovoljci, koji su često u vodi, bujici do grla, na leđa prtili i spašavali decu, žene, starce a mnogi od njih i najbolje nam prijatelje, kuce i mace!
Hvala svima koji su otvorenog srca, često ugrožavajući sopstveni život, pomogli (i dalje pomažu) u spasavanju ljudi i životinja! Osećam se ponosnim što ne moram da nosim svetiljku po danu e da bih pronašao čoveka! Ljudskost je u nama, moramo shvatiti da nisu potrebne kataklizme i katastrofe da bi ona izašla iz nas! Zadatak nam je da svakog trenutka negujemo ljudskost u nama i da je prelivamo na druge. Budimo ljudi iako smo Srbi, kako to reče jednom prilikom Patrijarh Pavle!