Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Havardov način (Malezija)

Snezana Radojicic RSS / 25.01.2015. u 07:06

*

Smeštaj u Ringo's Foyer Guest house rezervisala sam preko jednog  sajta. Bio je najjeftiniji u Melaki, sa cenom od 5$ za krevet u zajedničkoj sobi. Rezervisala sam za četiri dana, smatrajući da je to dovoljno za obilazak Melake - grada koji su svi hvalili kao biser zapadne obale Malezije.

Iako Melaka nije ni približno velika ni razuđena kao KL, trebalo mi je više od dva sata da nađem svoj hostel. Ima neke nelogičnosti u načinu na koji Maležani projektuju i označavaju svoje puteve, zaobilaznice, podvožnjake. Razgovor sa mnogim zapadnim cikloputnicima uverio me je da nisam jedina koja se obavezno gubi u svakom maležanskom gradu. Naprosto, imaju drugačiju logiku koja je nama neshvatljiva.

RIngos12-768x1024.jpg

Kada nakon dva sata lutanja a pre toga 6-7 sati vožnje najzad stignem pred hostel, imam šta i da vidim -- ulazna vrata su zaključana. Molim?! Na kapiji uredno okačena pohvala da je svetski poznat sajt Trip Advisor pre samo tri-četiri godine proglasio ovaj hostel najboljim u Melaki. A sada je, u 18.30 zatvoren i kroz kapiju vidim da na drugim gvozdenim vratima visi obaveštenje 'Dinner time'. WTF?!?

Na moju molbu, jedan Kinez iz restorana do hostela poziva vlasnika telefonom i daje mi aparat da se s njim dogovorim. Još mi kaže kako je ovaj upravo otišao motorom, pa se setim da sam ga i ja videla približavajući se ovom mestu. A deset minuta ranije, sa jedne benzinske stanice gde sam stala i zamolila za pomoć da pozovemo Havarda, kako je vlasnikovo ime, rekao je kako ne može sad da me čeka ili dolazi po mene, pošto je krenuo na večeru.

Iako Kinezi u Maleziji pričaju dobro engleski, iako ja pričam dobro engleski, gotovo ništa ne razumem Havarda. Često mi se to dešava kada razgovaram sa ljudima kojima engleski nije maternji jezik -- uživo se odlično razumemo a preko telefona kao da pričamo dva najmanje zastupljena jezika na svetu -- ter sami* i votik**. Mislim da je problem u akcentima, mom 'ruskom' i -- u ovom slučaju -- vlasnikovom kineskom.

Tako ja ne razumem kada mi kaže da će biti tu za deset minuta, dok on ne razume moje pitanje mogu li nekako da uđem unutra da ne stojim na ulici. Kasnije ću shvatiti da naš najveći nesporazum zapravo proističe iz moje neupućenosti u pravila rada ovdašnjih hostela. Naime, u Maleziji nema stalno zaposlenog koji sedi za pultom u koje god doba da gost dođe. Sve radi vlasnik i, eventualno, njegova porodica. Kada je vreme obedu ili kada vlasnik mora da izađe, on naprosto zaključa hostel. Svi gosti, naravno, imaju ključ od ulaznih vrata. Nešto kao zajednička velika kuća.

Ne znajući za to, u čudu sam.


IMG_7333-768x1024.jpg

"Kako možete da zaključate hostel kao da je privatni stan i tek tako odete a znate da imate gosta jer ste dobili moju rezervaciju i kaparu?", pitam ga preko telefona.

"Vi ste napisali da stižete oko 17 h a sad je skoro 19 h!", viče s druge strane - ili mi se čini da viče. "Ja sam gladan i moram da jedem. Ko vam je kriv kad niste došli na vreme!"

"Ali ja sam lutala dva sata tražeći ovo mesto, GPS koordinate sa sajta su pogrešne!", bunim se. I dalje ne shvatam da je on zapravo otišao da kupi večeru i da će se ubrzo vratiti. „Ne možete tek tako da napustite hostel i da lične potrebe pretpostavite gostima koji su vam platili."

„E, znaš šta?!", poviče s druge strane. „Da se nosiš i ti i tvoje pare. Ne trebaš mi kao gost, ne želim te u svom hostelu!"

U šoku sam. Hoću da mu objasnim da nije u redu, ali on nastavlja da priča. Govori mi kako ima gomila hostela okolo i da mogu da odem bilo gde jer me definitivno ne želi kod sebe.

Onako umornoj, znojavoj, gladnoj i žednoj, nije mi do ponovnog lutanja po tom gradu sa nelogičnim spletom ulica. Uostalom, platila sam i nepovratnu rezervaciju za ovo mesto.

Odgovorim i ja njemu da se nosi, vratim onom Kinezu telefon ali ostanem da čekam. Verovatno zbog umora. I iz inata.

*

Nakon deset minuta, Havard se pojavljuje.

Kako siđe sa motora i ugleda me, tako pokaže rukom na mene i počne da viče:

Ringo1-1024x768.jpg

„Odlazi odavde! Ne želim te ovde!"

Previše sam umorna za raspravu. U meni nema ni atoma snage i ne mogu ni da zamislim da se bilo gde pomerim. Zato čekam da se izduva, povremeno ponavljajući: „Mogu li da ti objasnim?"

Nakon nekoliko minuta, kad ga prođe prvi gnev, Havard mi dopusti da i ja nešto kažem. I dopre mu do ušiju moja pretpostavka o nesporazumu, o pogrešnom tumačenju i mom i njegovom. I još mu objasnim da retko odsedam u hostelima i da je ovo prvi put u Maleziji da sam rezervisala neki, te normalno ne znam kakva su im pravila. Tokom tri i po godine na putu nisam nijednom naišla na neki koji je bio zaključan jer je vlasnik nekuda otišao ne ostavivši nikoga da dežura.

Valjda zbog pomena tri i po godine pedaliranja, Havard tad prvi put obrati pažnju na to da je uz ulaz u hostel parkiran moj tenk od bicikla. Sa onih šest i po torbi, oslonjen na zid pošto nijedna nožica ne može da izdrži njegovu težinu, deluje potresno koliko i ja verovatno.

„ Tvoj bicikl?", pita me Havard izmenjenim tonom.

Samo klimnem glavom.

„Ajde, idemo gore. Verovatno je bio nesporazum", kaže on pomirljivo i pruži mi ruku.

Opet sam u šoku, samo sada pozitivnom.

Ne stignem ni da se priberem ni iskažem svu zahvalnost koju sam osetila, a on je već vešto poskidao moje torbe i krenuo da ih nosi gore. Istovremeno, iz hostela je izašlo nekoliko gostiju, mahom muškaraca, pa su složno dohvatili ostatak tereta i moj bicikl, i sve izneli na sprat.

*

„Čudo da me nisi kontaktirala preko Warm Showers liste?", pita me Havard kada uđemo u glavni salon hostela.

„Zaboravila sam da pogledam ko je od članova u Melaki", kažem. Glupav propust.

„Dođi da ti pokažem hostel i da te upoznam sa tvojim kolegama -- tu su dvoje Poljaka i dvoje Holanđana. Warmshowerse ugošćavam na krovu", kaže i povede me u obilazak.


Ringo16-1024x768.jpg

Usput, predstavlja me svakom gostu kog sretnemo, i njih meni, upoznajući nas odakle smo, koliko dugo i kako putujemo i gde dalje idemo. Kao učitalj kada mu stigne novi đak u razred, pomislim sa velikom simpatijom. Već od onog 'mirenja' osetila sam stid zbog našeg nesporazuma iako smo verovatno oboje krivi za njega. Havarodvo ponašanje koje sad vidim, činjenica da osim smeštaja za novac (po vrlo simboličnim cenama) bicikliste ugošćava besplatno, a potom i popust koji mi daje prebacujući me u jednokrevetnu sobu po nižoj ceni od zajedničke koju sam rezervisala , da bi me nekoliko dana kasnije smestio besplatno u sobu na krovu koja je namenjena warmshowersima - uveravaju me da je Havard veliki laf.

Kasnije, kada se smestim i malo oporavim od puta, otkrivam da Havard svake večeri organizuje neku aktivnost za svoje goste. Večeras je to noćna vožnja kroz grad. Propuštam je jer sam preumorna. Narednog dana je kolektivni odlazak u bioskop. Dan kasnije - večera u pakistanskom restoranu. U petak - grupna poseta tradicionalnom kineskom noćnom marketu...

I koliko god gostiju da stiže, čak i kada se hostel napuni pa na ulaznoj kapiji okači obaveštenje da je kuća puna, Havard svakome upamti ime, odakle je i gde dalje putuje. I pri svakom susretu s anekim od nas, obavezno pita da li smo okej i da li nam nešto treba. Da li smo zainteresovani za zajedničko druženje. Da li nam treba pomoć...

Tako jednom pola dana provodi sa Krisom, Poljakom kog sam pre mesec dana srela u Tajlandu sa njegovom devojkom a sad smo se sreli i ovde, pokušavajući da prilagodi moj predugačak bicikl tako da mi bude udoban za vožnju. Daje mi svoju lulu za volan upola kraću od moje, a onda sa Krisom satima pokušava da reši problem prekratke žice koja drži moju ručnu torbu na volanu. Sistem najvećeg nemačkog proizvođača biciklisitčkih torbi osmišljen je tako da samo originalni delovi odgovaraju i da je gotovo nemoguće imrpovizovati. Ali Havard i Kris ne odustaju i na kraju ipak uspevaju da nađu zamenu za originalni sistem. Čini mi se da je Havard srećniji čak i od mene što su uspeli.

Ringo8-768x1024.jpg

Ne želi da mu platim za novu lulu već zadržava moju staru. Delove koje mi je dao takođe mi ne naplaćuje. Kakav čovek!

Najviše zbog njegovog načina prema gostima ostajem nekoliko dana duže nego što sam planirala. Naprosto, osećam se dobro u njegovom hostelu. Svi se osećamo dobro, jer gotovo svi do jednog, gosti produžavaju svoj ostanak.

Razmišljam dosta o Havardu. Nesumnjivo je da zaista voli svoj posao. Vidi se to i po pažnji s kojom je uredio svoj hostel. Nebrojeni detalji poput bicikala koji vise sa ograda stepenica (jer i sam je veliki cikloputnik), kaciga kao ukrasnih saksija, crteža i duhovitih poruka što njegovih što gostiju po zidovima i podovima na krovnoj terasi, uređenim mestima za uživanje kao što su bašta na krovu ili nekoliko manjih salona uz onaj glavni, a ne manje vredni pomena su i besplatni doručak te besplatna kafa i čaj tokom celog dana, kao i frižideri na slobodno korišćenje uz jedino upozorenje: „Budite pošteni i ne jedite tuđu hranu!"

Ali za razliku od gotovo svih ostalih vlasnika hostela koje sam upoznala, on se gostima daje i emotivno. Ne zadržava distancu između sebe i njih i nije mu na prvom mestu zarada već da se ljudi oko njega osećaju dobro, da održava prijateljsku atmosferu i utisak da su svi tu, u Ringo's Foyer hostelu, jedna velika internacionalna porodica.

A kad samo pomislim kako je malo nedostajalo da ga nikad ne upoznam.

Ringo18-1024x768.jpg

______________________

*Ter Sami govori svega dvoje ljudi u svetu - u severositočnom delu Rusije, na poluostrvu Kola

**Jezik koji govori oko 20 ljudi iz plemena Votik na severozapadu Rusije.



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 07:08 25.01.2015

1.




PS.

Vidim na Fejsu, pa se iskusno logujem ovde, čekajući objavu istog spisa, sve sa ciljem da preduhitrim onoga!
Dok sam čekao, ja i pročitao već na tvom sajtu - dakle nije ono "prvi, a sad na čitanje" nego je sve po PS-u.
srdjan.pajic srdjan.pajic 07:36 25.01.2015

Re: 1.

blogovatelj



PS.

Vidim na Fejsu, pa se iskusno logujem ovde, čekajući objavu istog spisa, sve sa ciljem da preduhitrim onoga!
Dok sam čekao, ja i pročitao već na tvom sajtu - dakle nije ono "prvi, a sad na čitanje" nego je sve po PS-u.


Nasao si sa bolesnim i zanemoćalim takmacem da se nosiš. Ccccc….

(ebo te fejsbuk! )

EDIT: Dobra epizoda, baš si gadan namćor kad si umorna. I ja sam takav. Moram da ispričam još jednu epizodu sa Kilimandžara. Nakon 6 ili 7 dana lomatanja po prilično sjebanim uslovima (mokri šatori i vreće, sneg na preko 4 soma metara, izgubili vodiča zbog snežnog slepila, posle nam se razbolelo pola nosača, pa smo morali da ih kljukamo lekovima, itd), u povratku nam se zalomi da nam mesto u kampu bude u nekom budžaku, gde je valjda djubrište za sve poljske kuhinje. Ono, izadješ iz šatora, i pravo u neke riblje glave ugaziš. E, tu sam puko, oterao ih sve i p___ku materinu, ušao u šator, uvukao se u vreću, i čekao da me prodje. Još sam odbio da idem kod rendžera da se prijavim tamo u evidenciju, da znaju da sam stigao, da me nije pojeo lav ili upljuvala kobra u onoj džungli u podnožju vulkana. Tek kad su mi zapretili da će rendzer, naoružan kalašnjikovim, da dodje lično da me izvuče iz vreće i da me evidentira, malo sam popustio.



blogovatelj blogovatelj 07:56 25.01.2015

Re: 1.

Nasao si sa bolesnim i zanemoćalim takmacem da se nosiš. Ccccc….


FYI

Bolestan sam i slinav i nikakav.
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:08 25.01.2015

Re: 1.

blogovatelj
Nasao si sa bolesnim i zanemoćalim takmacem da se nosiš. Ccccc….


FYI

Bolestan sam i slinav i nikakav.


I ti, brate? Padni mi na grudi slinave!

U kući nam jedino dete zdravo. Dobro, i mačke. Omašili su vakcinu protiv gripa ovde godine, razvalio nas. Još, ja reko kad sam ostetio da me vata, u super, eto meni produženog vikenda, da učim neki softver za posao, ali, djoksi, glavu nisam mogao da dignem, još dete oće se igra, naravno, ne zanima je zašto mama i tata nose hirurške maske preko noseva. Tek me sad malo popustilo.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:43 25.01.2015

Re: 1.

srdjan.pajic
blogovatelj
Nasao si sa bolesnim i zanemoćalim takmacem da se nosiš. Ccccc….


FYI

Bolestan sam i slinav i nikakav.


I ti, brate? Padni mi na grudi slinave!

U kući nam jedino dete zdravo. Dobro, i mačke. Omašili su vakcinu protiv gripa ovde godine, razvalio nas. Još, ja reko kad sam ostetio da me vata, u super, eto meni produženog vikenda, da učim neki softver za posao, ali, djoksi, glavu nisam mogao da dignem, još dete oće se igra, naravno, ne zanima je zašto mama i tata nose hirurške maske preko noseva. Tek me sad malo popustilo.



Što je najgore - i ja sam. A za dva dana najkasnije moram da krenem da bih na vreme izašla iz zemlje. Ja se uvek razbolim kad iznajmim sobu zbog ventilatora ili, ne daj bože, klime. Sad me je dokrajčila prašina koju dižu ventilatori. Prespavala pola dana, kijam i slinavim na sve strane :(
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:46 25.01.2015

Re: 1.

srdjan.pajic

EDIT: Dobra epizoda, baš si gadan namćor kad si umorna.


Keke, i kad nisam umorna, veruj mi


srdjan.pajic

I ja sam takav. Moram da ispričam još jednu epizodu sa Kilimandžara. Nakon 6 ili 7 dana lomatanja po prilično sjebanim uslovima (mokri šatori i vreće, sneg na preko 4 soma metara, izgubili vodiča zbog snežnog slepila, posle nam se razbolelo pola nosača, pa smo morali da ih kljukamo lekovima, itd), u povratku nam se zalomi da nam mesto u kampu bude u nekom budžaku, gde je valjda djubrište za sve poljske kuhinje. Ono, izadješ iz šatora, i pravo u neke riblje glave ugaziš. E, tu sam puko, oterao ih sve i p___ku materinu, ušao u šator, uvukao se u vreću, i čekao da me prodje. Još sam odbio da idem kod rendžera da se prijavim tamo u evidenciju, da znaju da sam stigao, da me nije pojeo lav ili upljuvala kobra u onoj džungli u podnožju vulkana. Tek kad su mi zapretili da će rendzer, naoružan kalašnjikovim, da dodje lično da me izvuče iz vreće i da me evidentira, malo sam popustio.


Rekla bih da smo u srodstvu, mada bih se ja prepirala i sa rendžerom
blogovatelj blogovatelj 07:16 25.01.2015

A u čemu je fora

Zaključa hostel, a hostel pun gostiju?
A vraća se za petnaestak minuta svakako?!
Mislim, ako tamo nema keš da je ostavio, šta bi mogli da mu maznu?
Neće krevete, stolice i stolove da mu iznose iz hostela?!
cassiopeia cassiopeia 07:27 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

blogovatelj
Zaključa hostel, a hostel pun gostiju?
A vraća se za petnaestak minuta svakako?!
Mislim, ako tamo nema keš da je ostavio, šta bi mogli da mu maznu?
Neće krevete, stolice i stolove da mu iznose iz hostela?!


To i mene zanima. Koji je razlog?
E, a ja pomislila, ma nema šanse da bih ja nekom dozvolila da me ostavi zaključanu u po dana, a onda vidim svi gosti imaju ključ.

Mnogo mu je lep hostel!


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:28 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

blogovatelj
Zaključa hostel, a hostel pun gostiju?
A vraća se za petnaestak minuta svakako?!
Mislim, ako tamo nema keš da je ostavio, šta bi mogli da mu maznu?
Neće krevete, stolice i stolove da mu iznose iz hostela?!


Nije stvar u krađi već u tome da ne može svako da uđe u hostel. Zamisli kad bi svraćali s ulice kako im se prohte.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:31 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

cassiopeia

To i mene zanima. Koji je razlog?


Verovatno isti onaj zbog kojeg meni svi savetuju da ne kampujem na divlje iako su svuda ljudi koje sam sretala bili super.


cassiopeia


Mnogo mu je lep hostel!




jeste, postaviću još fotki detalja.
blogovatelj blogovatelj 08:02 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

Zamisli kad bi svraćali s ulice kako im se prohte.


Pa znam bre, ali što bi neko svraćao ako nema posla tu?!
Znaš onu foru - što ajkula nema rogove?

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:41 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

blogovatelj
Zaključa hostel, a hostel pun gostiju?
A vraća se za petnaestak minuta svakako?!
Mislim, ako tamo nema keš da je ostavio, šta bi mogli da mu maznu?
Neće krevete, stolice i stolove da mu iznose iz hostela?!


Pitala sma ga, kaže, dešavale su se krađe, da utrči neko s ulice, mazne mobilni i sl. On svoje stvari ne sklanja s apulta a i gosti (čak i ja) često ostave komp ili nešto od elektornike na stolu dok odu do toaleta ili u sobu ili na krovnu terasu. On od početka ima kamere i nikad s enije desilo da gost nešto mazne drugom gostu ili njemu, već samo lokalci, i to je bilo 2-3 puta.
GajaR GajaR 14:36 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

Blogpvatelj> Znaš onu foru - što ajkula nema rogove?

Fora ti je dobra zemljače, ali je fora još mnogo veća što nema ništa, npr. sa slikom. Vi na zapadu spinujete sve (i sa vezom i bez veze) sa ovima (neću da kaem likovima) na slici.
Da niste (nesrećnici) spinovali za Majdan nebi imali potrebe ni da spinujete ni protiv ove dvojice (i to maliciozno).
Moj zemljače, da ti si ostao u Jagodini, ne bio shvatio ovo kao vic već kao početak novog rata...

Pozdrav od Gaje jagodinca i lep arbaiten...
blogovatelj blogovatelj 15:47 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

Da niste (nesrećnici) spinovali za Majdan nebi imali potrebe ni da spinujete ni protiv ove dvojice (i to maliciozno).
Moj zemljače, da ti si ostao u Jagodini, ne bio shvatio ovo kao vic već kao početak novog rata...

Pozdrav od Gaje jagodinca i lep arbaiten...


Gajo, jel ti dobro?
Ja stvarno predstave nemam šta si teo da kažeš.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:51 25.01.2015

Re: A u čemu je fora

@Blogovatelj i @GajaR, zamolicu vas da lepo sami izbrišete te postove s aluzijama na neke političare i ratove i tome slično jer ovo nije mesto za takve rasprave. Imate mnogo blogova na B92 gde možete da pričate o tom temama.

Hvala vam obojici unapred
blogovatelj blogovatelj 05:48 26.01.2015

Re: A u čemu je fora

@Blogovatelj i @GajaR, zamolicu vas da lepo sami izbrišete te postove s aluzijama na neke političare i ratove i tome slično


Samo mi reci gde sam ja napravio aluziju na političare i ratove?!
Stavio sam vic, a političari na slici. Kakve sad to veze ima?
Mislim, vic sam stavio zbog vica, svakako nisam zbog političara.
Ako misliš da treba bilo šta da brišeš, ti obriši. Tvoj blog je. Radi kako misliš da treba.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:08 26.01.2015

Re: A u čemu je fora

blogovatelj
@Blogovatelj i @GajaR, zamolicu vas da lepo sami izbrišete te postove s aluzijama na neke političare i ratove i tome slično


Samo mi reci gde sam ja napravio aluziju na političare i ratove?!
Stavio sam vic, a političari na slici. Kakve sad to veze ima?
Mislim, vic sam stavio zbog vica, svakako nisam zbog političara.
Ako misliš da treba bilo šta da brišeš, ti obriši. Tvoj blog je. Radi kako misliš da treba.


Vidi, meni ne smeta ali je očito neko to protumačio drugačije. Nema razloga da se ljutiš zato što sam te zamolila da ukloniš (ako hoćeš) sam post koji nekog iritira po političkoj osnovi. Ja nikad ništa ne brišem odavde i neću to uraditi ali ne želim da razgovor krene u pravcu u kom je krenuo između vas dvojice. Ok?

P.s. a što se vica radi vica tiče, pa ne verujem da bi bio toliko efektan da na fotki nisu upravo političari, i to ne neki tamo predsednik Malezije i ne znam čega već, već vrlo važni s obzirom na trenutak a i inače
blogovatelj blogovatelj 14:37 26.01.2015

Re: A u čemu je fora

P.s. a što se vica radi vica tiče, pa ne verujem da bi bio toliko efektan da na fotki nisu upravo političari, i to ne neki tamo predsednik Malezije i ne znam čega već, već vrlo važni s obzirom na trenutak a i inače


Vidis, ti si shvatila poentu, ovaj drugi nije.
I sad ja treba njemu da se pravdam da moj post nema politicku konotaciju.
Ne pada mi na pamet.
Ako nije shvatio foru, nece ni objasnjenje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:29 26.01.2015

Re: A u čemu je fora



Je suis Blogi!




blogovatelj blogovatelj 21:54 26.01.2015

Re: A u čemu je fora

Je suis Blogi!


I Pajić ukapiro fazon. I ne smetaju mu Rusi na slici.
A ako Pajiću ne smetaju Rusi, vremena nisu kao što su bila.
mikele9 mikele9 16:56 25.01.2015

Imam

utisak da si ti neprekidno između Scile i Haribde! A snalaziš se SAMO TAKO
Pozdravlja te tvoj drugar Mikele i samo NAPRED!!!


stefan.hauzer stefan.hauzer 20:28 26.01.2015

.

primećujem, da u maleziji najviše pišeš o ljudima. izgledaš kao da si ponovo fascinirana njima/nama? kad si krenula, bili smo ti nekako mrski - sada si puna ljubavi:)


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:56 31.01.2015

Re: .

stefan.hauzer
primećujem, da u maleziji najviše pišeš o ljudima. izgledaš kao da si ponovo fascinirana njima/nama? kad si krenula, bili smo ti nekako mrski - sada si puna ljubavi:)


Propustio si detalj da u Maleziji ne kampujem na divlje već svake večeri pitam nekog za smeštaj u bašti pošto nije sigurno ostati napolju. To me neminovno povezuje s ljudima i njihovim pričama koje skoro uvek žele da mi ispirčaju.
Ja uvek pišem o onome što mi se dešava, a sad mi se 'serviraju' ljudske sudbine.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana