Istorija| Literatura| Putovanja| Život| Životinjski svet

Priča o kreolskim konjima (2. deo)

Snezana Radojicic RSS / 07.07.2020. u 05:00
Ponovo moramo da zastanemo i vratimo se korak unazad, na sam početak godine 1540. Prebacujemo se u drugu koloniju, severozapadno od Mendozine Nove Andaluzije – u Novi Toledo, u kome se nekoliko meseci ranije okončao građanski rat između vojski Diega del Almagra, slavnog osnivača narečene kolonije, i Franciska Pizzara, njegovog nekadašnjeg vernog prijatelja i saveznika u otkrivanju i osvajanju južnih teritorija i pljačkanju blaga careva Inka.

U vojsci potonjeg, pronalazimo Pedra de Valdivu, Kastilijanca iz plemićke porodice sa dugom vojničkom tradicijom, koga je u Novi Svet dovela vizija obećanog El Dorada. Otkako je pre šest godina, kao član ekspedicije Jerónimoa de Ortala, pristao na ostrvo Kubagua u Karibima, njegov život dobio je ubrzanje kakvo je moguće samo kada nezajažljiva ambicija, udružena sa dovoljno pameti, otkrije i čvrsto prigrabi svoju priliku u smutnom vremenu, mada ne treba zanemariti ni malo neophodne sreće u svakom, pa i ovom životnom scenariju.

Godine 1535. Pedro de Valdivo učestvovao je u otkrivanju i osvajanju Nove Andaluzije, a onda se sa nekoliko pobunjenika odmetnuo od Ortala u potrazi za drugim, obećavajućim horizontima. Nakon bekstva u Provinciju Venecuelu, suđenja za dezeterstvo i sužanjstva, te oslobađanja, izvesno vreme provodi u kolumbijskom Korou, gde uspostavlja čvrsto prijateljstvo sa Franciscom Martínezom Vegasom, svojim budućim saveznikom u osvajanju Čilea.

Nije razjašnjeno kako je potom dospeo u Novi Toledo, gde se pridružio Francisku Pizzaru kao njegov pešadijski zapovednik, izabravši tako pobedničku stranu u građanskom ratu. Kao posledica te odluke i njegovih nesumnjivih vojnih zasluga, usledila je bogata nagrada u vidu vlasništva nad rudnicima srebra u Potosi, kao i zemljišnih poseda u Čarkasu. Dodajemo i začin, nebitan za našu priču, ali zanimljiv u svakoj storiji, o njegovoj strastvenoj vezi sa vojnom udovicom po imenu Inez de Suarez, sa čijim posedima se graničilo njegovo imanje, premda ga je u Španiji uzalud čekala venčana supruga.

Nemirne prirode i vazda željan novih izazova, a ponajviše slave i moći, Valdivia odlučuje da krene u osvajanje teritorija južno od prestonice Kusko. Poduhvat je odmah proglašen nemogućim, i to sa osnovom, pošto su se ekspedicije Del Almagra i, njegovog tadašnjeg saveznika, Pizzara vratile praznih ruku sa negostoljubivog terena u kome se smenjuju pustinje, visoke snežne planine i pampas, uz česte zasede ratobornih indijanskih plemena. Za guvernera Perua, pak, Valdivijin predlog imao je izvesne prednosti i nije podrazumevao nikakve troškove, jer je bilo uobičajeno da konkvistadori sami finansiraju svoje pohode.


Kao opšte mesto u svim prošlim, sadašnjim i budućim traženjima finansijera, preskačemo mučnu i napornu priču o prikupljanju sredstava za ekspediciju, i samo pominjemo presudnu pomoć Francisca Martíneza Vegasa, ako se tako može nazvati njegova ponuda. Taj nadasve zanimljiv karatker, koji je nadmudrio nemačke bankare iz Korua, uspevši da im utaji 110 kilograma zlata (čemu je prethodila pogibija većine njegovih vojnika, njegovo ropstvo među Indijancima, ženidba ćerkom plemenskog poglavice, ali tek pošto je postao odvažan i cenjen ratnik nakon skoro tri godine ropstva), obećao je Valdiviji svoju lojalnost u predstojećoj ekspediciji, uz odredbu o partnerstvu, koje uključuje pravo na polovinu od svih osvojenih teritorija i blaga. Ovaj je, naravno, pristao.

Najzad stižemo na početak tog kratkog leta godine 1540, koje na južnoj zemljinoj hemisferi traje od januara do sredine marta. Pedro de Valdivija ulazi u ogromnu, suvu i zastrašujuću pustinju Atakama. Sa sobom vodi 105 konja od kojih je 75 andaluzijskih. S vremena na vreme, nailaze na posmrtne ostatke ljudi i životinja, od kojih većina pripada prethodnim ekspedicijama koje je vodio Almagro. Pustinja danju gori, sa temperaturama koje se penju i do 45°C, a noću se ledi na -5°C, čak i na -10°C, dok su vetrovi tako oštri i hladni, da većina tela koja se smrznu ostaju kao mumificirana godinama, zbog čega izgledaju kao živa. Ekspedicija broji i oko hiljadu Indijanaca koji nose zalihe hrane i vode, pa se sporo kreće, prelazeći dnevno tek desetinu kilometara. Poručnik Alonso de Monroj zadužen je za brigu o konjima, kao nezvanični veterinar ekspedicije, ali neki ipak umiru od iznurenosti, a jedan broj njih uspeva da odbegne u divljinu. Skoro dva meseca traje prelaženje hiljadu kilometara dugačke pustinje, a taj uspeh, ovenčan osvajanjem Santjaga nekoliko meseci kasnije, pomeriće konkvistadorsko poimanje granica mogućeg, posebno kad je reč o izdržljivosti njihovih konja.

Nepune tri godine kasnije, na scenu opet stupa Valdivijin poručnik Alonso de Monroj, koji se u međuvremenu vratio u Kusk, odakle sada brodom šalje 70 novih konja u čileansku luku Valparaíso. Reč je o nekoliko rasa koje su upravo pristigle iz Španije, među kojima su berberski konji iz Afrike, kao i takozvane radne vrste, mali konji nazvani 'jacas' ili 'rocines', a koje bismo mogli objediniti zajedničkim imenom poniji. U narednih sedam godina mešanja i ukrštanja sa onim herojskim Andaluzijcima, krdo će narasti na više od pet stotina grla. Njihov dalji opstanak i razvoj obezbeđen je uspostavljanjem prve uzgajivačnice u Južnoj Americi, u vlasništvu sveštenika Rodriga Gonzáleza Marmolejoa, kao i zaslugom četrdeset dvojice odabranih uzgajivača, o kojima se, nažalost, ništa ne zna.

Marmolejo je video odličnu priliku u tome da se posveti uzgajanju životinja koje su sebi mogle da priušte samo aristorkate, zbog čega su i u Novom Svetu konji smatrani simbolom prestiža. Verovatno je dodatni motiv našao u ličnoj ambiciji, budući da ga je Valdivija imenovao sveštenikom i prvim vikarom crkve u Santjago de Čile, a možda je podlegao i nedozvoljenim strastima, pošto je ostalo zabeleženo da je upravo on podučavao Inez de Suarez čitanju i pisanju, iz čega se da zaključiti da je održavao prisan kontakt sa poznatom udovicom. Posredni dokazi o njegovom promišljenom vođenju karijere i novčanih poslova leže u činjenici da je, nakon njegove smrti, nađena zaostavština od 50.000 američkih dolara, koja se u to vreme smatrala priličnim bogatstvom.

Što se samog Vadivija tiče, narednih godina osnovao je desetine novih gradova, postajući prvi kraljevski guverner Čilea. Međutim, zlato koje ga je i podstaklo da preplovi okean, na kraju mu je došlo glave. Pojavile su se glasine o blagu u rudnicima Marga Marga u blizini Valparaisoa, a pohlepom zasenjeni doseljenici počeli su da prisiljavaju domoroce da u njima rade bez odmora, skoro bez hrane i vode, ostavljajući ih da umiru od iznurenosti pod zemljom i ne dozvoljavajući saplemenicima da ih prema običajima spale. Stoga ne čudi da su ubrzo izbili žestoki sukobi, koji su prerasli u veliki rat. Španci će na kraju iz njega izaći kao pobednici, ali bez svog vođe, kome će se Mapuče surovo osvetiti za njegove zločine.

Kad je reč o konjima, iz andaluzijske rase će mutacijama tokom narednih stoleća biti stvorena nova vrsta -- čileanski Koralelo. Ta vrsta niža je od svojih predaka, pokretljivija je i brža, a njena dlaka i griva menjaju se shodno godišnjim dobima, pa tako zimi imaju dugu i gustu grivu i rep, koji se leti znatno stanjuju. Zahvaljujući tome što su uspešno održali svoje prvobitne odlike, mutirajući tek koliko je bilo neophodno sa genetskog stanovišta održanja vrste, Koralerosi su postali uzor svim ostalim rasama konja na teritoriji Južne Amerike, uključujući i njihove argentinske susede Kreolce.

 

(Nastaviće se.)

 800px-Gobernaciones_espa%C3%B1olas_en_Am%C3%A9rica_del_Sur_1534-1539.svg_-768x1037.png

 



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 11:44 07.07.2020

actu

mutirati tek koliko je neophodno sa genetskog stanovišta održanja vrste

пре Darwin-а коњи наслутише
инстикт складан .....тој пригоди,
окружењем новим .....потрајаће
само oнај ........кој' се прилагоди
nikvet pn nikvet pn 13:22 07.07.2020

...

odličnu priliku u tome da se posveti uzgajanju životinja koje su sebi mogle da priušte samo aristorkate, zbog čega su i u Novom Svetu konji smatrani simbolom prestiža


Не само симбол престижа и војно средство освајања него и златни рудник прихода: транспортни монопол. Постојећи копнени превоз робе на ламама био је практично безначајан. Просечан човек може да понесе више од ламе која је ћудљива и уме да загуби-оштети робу. Коњски транспорт је био револуционаран, нешто тамо невиђено добро и ефикасно. Данашњим мерилима може се рећи коњ = шлепер. Зато су Шпанци чували своје коње као очи у глави и употребљавали само у те сврхе.

То је доста различито од освајача Северне Америке који су коње осим за транспорт употребили и у привреди и пољопривреди. Због дисперзије коња по фармама северноамеричким Индијанцима приступ је био лакши (крађа, отимачина) па су дошли и до сопственог узгоја. Али није их занимала употреба коња у пољопривреди и транспорту већ у сасвим друге сврхе: лов, рат и пљачка.

Опет паралела: у исто време Турци покореним хришћанима нису дозвољавали јахаће већ само радне коње, а и то изузетно. Радна стока били су волови. Важан, можда и пресудан сегмент освајања и одржања власти и у Старом и у Новом свету био је монопол на коње.

Ми данас кроз нафтом замагљене наочаре доста тешко схватамо пресудну важност коња у историји цивилизације.





norden norden 14:34 07.07.2020

Re: ...

Али није их занимала употреба коња у пољопривреди и транспорту већ у сасвим друге сврхе: лов, рат и пљачка.


Ili ih je zanimala upotreba konja za lov, odbranu, borbu za goli zivot, zastitu svojih porodica, zena i dece, plemena i opstanak na njihovim teritorijama.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:22 07.07.2020

Re: ...

nikvet pn
odličnu priliku u tome da se posveti uzgajanju životinja koje su sebi mogle da priušte samo aristorkate, zbog čega su i u Novom Svetu konji smatrani simbolom prestiža


Не само симбол престижа и војно средство освајања него и златни рудник прихода: транспортни монопол.

Ми данас кроз нафтом замагљене наочаре доста тешко схватамо пресудну важност коња у историји цивилизације.







Da, samo što su se konkvistadori ipak najviše bojali ako Indijanci dođu u posed konja da će ih lakše napasti, što se vrlo brzo i desilo. Još od KOlumba bilo je zabranjeno da se domorocima prodaju konji, a ovo je bio glavni razlog, uz te vezane za poljoprivredu. Pišem o tome u 3. nastavku. Hvala na odličnom komentaru - dopuni priče!
nikvet pn nikvet pn 18:40 07.07.2020

Re: ...


А у Мезоамерици где су домороци већ освојили штошта пољопривреде (кукуруз, кромпир...) и цивилизације (градови) много другачије се гледало на коња. Мало више су коњима вукли, мање се тукли, храну стекли па претекли - за разлику од поносних борбених рођака на северу. И ето данас раде најуноснију пољопривреду на свету.

Чудни су путеви коњски...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:25 07.07.2020

Re: ...

nikvet pn

А у Мезоамерици где су домороци већ освојили штошта пољопривреде (кукуруз, кромпир...) и цивилизације (градови) много другачије се гледало на коња. Мало више су коњима вукли, мање се тукли, храну стекли па претекли - за разлику од поносних борбених рођака на северу. И ето данас раде најуноснију пољопривреду на свету.


I na jugu se relativno brzo došlo do toga, čim su uspeli da steknu prve konje, posebno u argentinskim stepama, gde su se već u 16. veku pojavili gaučosi. Iako su formalno svi konji, čak i divlji, i dalje pripadali doseljenicima, u praksi je svako ko je mogao da ih dresira, mogao i da ih slobodno prisvoji. I o tome pišem u 3. delu

nikvet pn
Чудни су путеви коњски...


Ovo mi se baš dopada za naziv priče


nikvet pn nikvet pn 07:33 09.07.2020

Re: ...

Snezana Radojicic
Ovo mi se baš dopada


Рукуј по жељи

Него... У коњарскоме ћаскању видно нам недостаје компетентан саговорник овдашњи, оправдано одсутан; слутим има нека неодложна небеска посла с Бугарима.
predatortz predatortz 18:29 07.07.2020

Vikend

Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?
nsarski nsarski 18:31 07.07.2020

Re: Vikend

predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.
predatortz predatortz 18:34 07.07.2020

Re: Vikend

nsarski
predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.


Pa, to...
Nisam znao da mi gospoja ume onako da psuje.
Sita se ispričala sa predsednikom!
alselone alselone 18:37 07.07.2020

Re: Vikend

Zemun se i dalje vodi kao Beograd?
Krajnje je vreme da se ocepite i pređete na pravu stranu. Kod vas će biti karaula i pasoška, a i carina. Profitiraćete.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:40 07.07.2020

Re: Vikend

predatortz
nsarski
predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.


Pa, to...
Nisam znao da mi gospoja ume onako da psuje.
Sita se ispričala sa predsednikom!




Znači, ja samo čitam (mahom na Twitteru) i ne verujem.

Ali ako svi uđete u karantin nakon svega što se znalo, što se pričalo i što se potom i obistinilo, onda zaista nema više nade.
angie01 angie01 19:26 07.07.2020

Re: Vikend

Ali ako svi uđete u karantin nakon svega što se znalo, što se pričalo i što se potom i obistinilo, onda zaista nema više nade.


sta ako- objavio gospodar zivota i smrti,...nego smo stoka najgora,..ajde u soping, ups, ne ne, ajde u karantin, evo sve je ok, sve smo najbolje na svetu uradili, ajde na utakmice, mitinge, ajde na glasanje, ajde na proslave, ups nesto nam se ne slazu brojevi, nemamo pojma, nisamo gledali izvestaje, ma nije lazu, evo ako me udario autobus a pozitivna sam na kovid, jeste/nije, jeste, ovo/ono, ajde opet u karantin,...neko se igrao boga, a paceri pacerisali, a u nekim gradovima umiru citave porodice, u bolnicama je haos, hronicni bolesnici nemaju gde da odlaze na terpaje, ili operacije,....a mi pljuckamo po internetu uredno pristali da smo krpe.

...je l ce neko da odgovara zbog ovoga,...i zasto ne.
shmoo shmoo 11:46 08.07.2020

Re: Vikend

nsarski
predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.



Не каже се "најавили".

Најавило.

Треба најавило.

Примереније је.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:28 08.07.2020

Re: Vikend

shmoo
nsarski
predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.



Не каже се "најавили".

Најавило.

Треба најавило.

Примереније је.




Treba da dobace do vikenda, polako
shmoo shmoo 10:34 09.07.2020

Re: Vikend

Snezana Radojicic
shmoo
nsarski
predatortz
Izvini Snežo, ali da na postu o putovanjima postavim pitanje:

Raja, đe ćete za vikend?


No vikend. Karantin. Najavili.



Не каже се "најавили".

Најавило.

Треба најавило.

Примереније је.




Treba da dobace do vikenda, polako




Да, све је даље и даље тај петак иако је данас четвртак.



Хвала на добром тексту!


Чекам наставак.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana