Ako za trenutak i pretpostavimo da su Vučićeve namere da promeni Srbiju na bolje sasvim iskrene izvesna doza zbunjenosti nam je suđena. Jer ako su mu namere iskrene postoji li ikakvo logično obrazloženje za potpuno odsustvo bilo kakvog postupka u smeru poboljšljanja? Hajde da krenemo od početka. Šta je to što u Srbiji suštinski ne valja toliko da je promena neophodna? Ukoliko pričamo o ekonomiji, demografiji, obrazovanju ili bilo kom delu Srbije moramo biti svesni da su sve mane u tim oblastima samo direktne ili indirektne posledice osnovnog problema Srbije a to je potpuno nepostojanje sistema. Primer pada helikoptera tokom pokušaja medicinske intervencije to sasvim lepo ilustruje. Sistem pokretanja tako ekstremnih akcija nije do kraja regulisan i u nekoliko tačaka direktno zavisi od ličnog angažovanja (uplitanja?) nadležnih ministara. Zato sad ministri i postavljaju pitanje "Zar smo trebali da ostavimo dete da umre?" ne razumevajući da bi i to dete i mnogo druge dece imalo mnogo više šansi da preživi da je sistem uređeniji i time predvidljiviji u svojim reakcijama.
Ostavimo konkretan primer po strani i vratimo se široj slici tj šumi zvanoj Srbija. Da preciziram, nepostojećoj šumi zvanoj Srbija. Jer da bi šuma postojala neophodno je drveće a drveće u šumi koja je sistem su institucije. Sve one ili gotovo sve su nepostojeće ili formalno samo postojeće a suštinski potpuno odsutne. Srbija je poljana na kojoj se samoorganizuju šumari, gde najgrlatiji, najači, najbezobzirniji uteruje ostale šumare u tor kao ovce a u svoj toj njihovoj igri ne primećuju da je drveće ili posečeno ili neizraslo. Seču naravno nije započeo današnji glavni šumar, to se radi dugo i smišljeno a prilično zasluga za to ima prethodni glavni - maneken šumar. Njegovo uporno i sistematično urušavanje i ignorisanje insitucija uz stvaranje alternativnih "kabineta" samo je raščistilo proplanak za divljanje ovih sadašnjih. Stoga je njegova smena bila pozitivan potez bez obzira što su ga zamenili ovakvi. Njihova bahatost je očitija i neskrivena i jasnije pali signalne lampice anesteziranoj javnosti. Da je maneken duže trajao on bi proplanak već i izbetonirao. I ovako je skoro prekasno a ko zna koliko bi sve posečeno i poravnano bilo da je maneken opstao još malo.
Ali nebitan je on, on je bivši, da se vratimo sadašnjem glavnom šumaru u čije dobre namere sumnjam. Jer da postoji i tračak neke namere u njemu da od Srbije ponovo (ili po prvi put u istoriji ? :)) napravi senovitu, lepu šumu ne bi on toliko đonom skakao, ne bi svoje razularene šumare puštao na svaki glas koji pita "Gde je drveće?".