gost - http://blog.b92.net/user/175958/kosta.babic/
Topli mrak se upravo spustio na ovaj grad.Sedim sam u kuhinji i pijuckam svoje omiljeno piće.Nekakve nevezane misli vrzmaju mi se po glavi.
Uživam u svojoj samoći.
Da li zbog proleća ili ko zna čega, sve češće pomislim šta bi to u stvari mogla biti ljubav.Znam mnoge otrcane definicije ljubavi ali sve mi se podjednako gade. Pročitao sam puno priča,romana,odgledao puno filmova na tu temu,ali nisam postao ništa pametniji.
Meni se ljubav dogodila nekoliko puta.Nekad je bila uzvraćena nekad ne.Često su kao uspomene ostajali samo bolni ožiljci na duši.
Dakle, razmišljao sam šta bi to zapravo bila ljubav.
Da li je to projekcija sebe u najboljem svetlu na drugu osobu?Da li je to umetnost davanja ili umetnost uzimanja?Koliko smo spremni da se žrtvujemo u ljubavi?Ima li ljubav vek trajanja ,mislim onako prirodno od Boga dato što bi rekli,ili i njoj ponestane goriva pa se jednostavno ugasi?
Čovek se u životu menja,uči,stiče nova iskustva,postaje naizgled pametniji, iskusniji.Šta ako predmet njegove ljubavi ne može da ga prati,ako ima različita interesovanja?Zašto neke ljubavi buknu i još brže se ugase,a neke traju do kraja života.
Razmišljao sam i o tome da ljubav možda ima nekakve svoje faze ali i to mi se učinilo besmislenim, kao zidamo zgradu pa je prva faza gotova sad prelazimo na drugu.Ili poređenje sa naizmeničnom strujom,kao udarila te treća faza pa to manje boli.
Hteo sam sebi da sipam još jedno piće ali sam rešio da budem karakter i završim bar pola priče.
Ponekad se setim moje pokojne babe i njene priče kako je upoznala našeg dedu. Često nam je pričala kad popije čašu crnog vina posle prazničnog ručka na Veliku gospojinu.
Jednog običnog dana u njihovo dvorište došla je grupa ljudi, nešto su tiho razgovarali sa njenim ocem.
U jednom trenutku otac je pozvao da priđe.Svečanim glasom predstavio je momka i rekao da su došli da je prose.Ne znam da li je u tom trenutku pocrvenela ali nam je uvek pričala da momak i nije bio neki.Mršav,koščat,ne baš lep i izgleda preke naravi. Ali šta sam ja mogla, imala sam već dvadesetdevet godina i sve druge su se već poudavale.(Ovo joj je uvek zvučalo kao dobro opravdanje).
Da li se ljubav rodila kasnije ne znam ali su se uskoro rodili moj otac i njegov brat.
I dok sam ja razvlačio u svojoj glavi ljubav,od metafizike do hemije i biologije, neznajući zapravo šta je to u kuću su upale Margareta i Maja.Margareta je moja ćerka, ima petnaest godina i ide u osmi razred osmogodišnje škole.Maja je Margaretina najbolja drugarica , godinu dana starija i ide u srednju školu.Samo su mi mahnule i izgubile se u potkrovlju gde je Margaretina suverena teritorija bez prava pristupa.
Ja sam nastavio da pijuckam svoje piće.
U jednom trenutku pomislio sam da je neuobičajeno tiho.Nisam čuo onaj karakterističan,zarazan smeh kad se devojčice smeju za ništa.Ili iz samo njima poznatog razloga.Nije bilo ni cike ni vriske.Malo sam se zabrinuo ali sam ih ipak ostavio na miru.
Posle nekog vremena čuo sam korake na drvenom stepeništu koje vode iz potkrovlja.U kuhinju je prvo ušla Maja i sela preko puta mene.Zatim je za sto sela i Margareta.
Posle kratke tišine prva se oglasila Maja:Kosta moram nešto da te pitam. Margareta je samo prevrtala očima misleći, šta ti imaš da pitaš mog tatu.
Zatim je Maja teškom mukom izgovorila rečenicu:Izgleda da sam se zaljubila. Margareta je i dalje kolutala očima verovatno misleći u sebi:Koji blam.
Ja sam zatečen situacijom uspeo samo da izgovorim onu poznatu ofucanu frazu da je to nešto naj lepše što čoveku može na se desi.
Onda je Maja nastavilaa ali ja ne smem da se zaljubim.
Moram proznati da me je ovo malo iznenadilo ali sam u maniru dobrog poznavaoca ove temetike odmah odgovorio.Imam lek za odljubljivanje.Prvo svakog jutra kad ustaneš reci u sebi"Ja ga nevolim". Ovo ponavljaj najmanje petnaest dana i pokušaj da ga za to vreme ne viđaš.
Margareta je i dalje kolutala očima.
Međutim Maja je odmah rekla da je to nemoguće jer idu u isti razred.Rekla je i da oseća nešto čudno dok joj se šunja iza leđa na velikom odmoru i odmah zna da je to on mada ga i ne vidi.Rekla je da joj se nekakav osećaj topline širi po celom telu kad joj stavi ruke na oči i pita: Pogodi ko je.Naj radije bi da vrisne i pobegne ali noge ne slušaju kolena klecaju.
Malo sam razmislio,popio još čašicu svog pića a onda sam kapitulirao.Rekao sam:
OK onda prihvati ljubav.
Zatim je Maja rekla:Ali ne mogu,on je dečko moje najbolje školske drugarice.
Rekao sam samo jedno veliko: Uh!
Margareta i Maja su ustale i otišle u svoje potkrovlje.Posle nekoliko trenutaka ponovo se čuo onaj lep i zarazan smeh.
To je bila ljubav.
Kosta Babić