Odmah da kažem, nisam protivnik naučnog razvoja i nauke o genima. Smatram da ta tehnologija, u medicini, na primer, može strahovito mnogo dobrog da donese čovečanstvu. Nisam čak ni preterano rezervisan prema zdravstvenoj bezbednosti GMO hrane: hrana je i sada često nebezbedna, i to na jedan način ako se ne tretira protiv kvarenja i insekata, a na neki drugi ako se tretira; apsolutno bezbednu hranu čovečanstvo nije nikada imalo i skoro neće imati - tj i bez GMO možemo samo da razgovaramo o delimičnoj kontroli njene bezbednosti. Takođe, oni koji me znaju, znaju da sam po religiskom opredeljenju agnostik, pa stoga nemam ni problem sa pravom ljudi da menjaju ono što je priroda / viša inteligencija / neznanac iz letećeg tanjira već stvorila/o.
Najpre bih želeo da razjasnimo nešto: ljudi na zemlji ne umiru od gladi zato što na svetu nema dovoljno hrane. Još pre nekoliko godina, kada GMO proizvodnja nije uzela toliko maha kao danas, natrčao sam na respektibilnu analizu po kojoj je čovečanstvo po tadašnjoj tehnologiji, bez GMO i bez daljeg napretka, u stanju da proizvede dovoljno dobre hrane - kalorija, minerala, vitamina, belančevina... - za preko 10 milijardi ljudi. Ne, sada zaista ne mogu da vam navedem izvor: zagubio sam ga u međuvremenu, a ne pišem naučni rad pa da se držim strogih akademskih pravila - koga zanima neka se sam zabavi kopajući podatke. Suština je da moje sećanje još odlično funkcioniše, i da se ta cifra (10 milijardi ljudi koje možemo da hranimo bez GMO) u međuvremenu još, izvesno, uvećala, pošto su neke ne-GMO tehnologije za povećanje uzgoja doživele značajan napredak.
Neki ljudi, ipak, umiru od gladi, i to nesporno treba rešiti. Zašto umiru ? Zbog loše raspodele postojeće hrane. Drugačije rečeno, hrane ima dovoljno, ali nije dostupna svima. Neke zemlje su presiromašne da bi kupovale hranu za svoje stanovništvo kada same ne proizvedu dovoljno - a baš su zato siromašne što ne proizvode dovoljno; u nekim zemljama su ratovi ili prirodne nepogode, pa to sprečava ljude da dođu do hrane; a neki ljudi žive u zemljama gde ima sasvim dovoljno hrane ali su oni siromašni, pa ne mogu da je sebi priušte, a država se ne brine o njima nego o interesima kapitala - konkretno, glad u Srbiji postoji iz ovog razloga. Ukratko, suzbijanje gladi NIJE RAZLOG za nametanje GMO.
Još više od toga, razvoj GMO neće rešiti nijedan od razloga zbog kojih glad u svetu postoji, pa stoga neće ni smanjiti glad. Još gore, neke od tih razloga će i dodatno ojačati i na taj način, paradoksalno, UVEĆATI broj gladnih na svetu. Ako to dozvolimo. Zašto ?
Zato što je sadašnji koncept GMO hrane korporacijska prevara koja povećava jaz između razvijenih i nerzvijenih zemalja. To je ključni mamac zbog kojeg se tolika finansijska sredstva i političke veze ulažu u širenje GMO, to je način na koji se GMO ekstremno isplati onima koji se njome bave i istovremeno moj ključni razlog da se tome, koliko mogu, suprotstavim.
Mehanizam kako to funkcioniše je sledeći: kao prvo, GMO tehnologija je skupa i nedostupna siromašnijim i tehnološki manje naprednim društvima. Mnogo, mnogo skuplja i mnogo nedostupnija od đubrenja, toplih leja, selekcionisanja sortnih biljaka i životinja... svih onih postupaka koje sada označavamo kao "klasične". Pristajanje na GMO hranu zapravo znači pristajanje da vam seme (ili u ne tako dalekoj budućnosti rasplodne životinje) dolaze iz svega par raspoloživih izvora na svetu. Nezavisna domaća poljoprivreda kao kategorija praktično prestaje da postoji. Ukoliko nemate dovoljno da tim izvorima platite koliko god oni da traže, ili iz nekog drugog razloga niste podobni kupac, vi ostajete praktično bez mogućnosti da uzgajate hranu. Nešto slično kao sadašnji odnos između stanovništva i banaka. A u trci za profitom, takve stvari - ograničavanje isporuka semena za neke zemlje - će se izvesno činiti i namerno, jer to je situacija koja rađa nestašice, a nestašice dižu cene. Sem ako verujete u apsolutno ljudsko poštenje i korporacijsku čovekoljubljivost. Naravno da jednim delom, i tada, ako ste pogođeni teoretski možete da se vratite na klasičnu proizvodnju, samo što to nije baš tako lako ni brzo; čak i danas su potrebne decenije da se neki poljoprivredni razvojni programi sprovedu.
Zato, svet GMO hrane je primamljiv svet nešto - samo u početku - jeftinije i na bolesti otpornije hrane od ove koju sada imamo. Ali istovremeno, to je svet u kojem kompletnu proizvodnju hrane kontroliše svega par korporacija i razvijenih država, a koje su motivisane isključivo zaradom i ostvarenjem moći. Zamislite da naftu ima samo jedna ili dve zemlje na svetu... a hrana je bar podjednako važan resurs kao i energija. Zamislite koliko manipulacija, nepravdi, nejednakosti, pa i ratova... donosi takav svet.
Na kraju, dvoumio sam se da li da ovu rečenicu uključim u tekst, i odlučio sam da ipak treba: model GMO proizvodnje hrane je, na neki način, ostvarenje svih vlažnih snova neoliberalnog kapitalizma - pobednici uzimaju sve, oni malo lošiji preživljavaju, većina služi da pobednicima obezbeđuje sve što požele. A sve se to u javnosti prikriva najhumanijim mogućim razlozima.