Ljubav| Nostalgija| Umetnost| Život| Životni stil

S.i.n.h.r.o.n.i.c.i.t.e.t

Obren Markov RSS / 15.07.2018. u 13:00
Bila je jednom jedna mlada žena, voleo sam je mnogo. Onako baš, ljubav kakva retko biva. Voleo sam je i dok je bila tu, i ostavila je traga u meni. Mislim da sam imao sreće - nikada nisam očekivao da ću to osetiti.

Kada sam ja krenuo nekim putevima kojima sam tada morao, kada sam prestao da budem dobar za nju, uradila je ono šta je trebalo da je ostavim. Ja sam tako učinio i sve to je ok. Tada nisam baš mislio da je ok, ali sada je nekako još više poštujem zbog toga.

Osećaji poput toga se teško zaboravljaju i ljudi pate. To traje. Neki kažu, 50% vremena koliko je stvar trajala, neki kažu duplo od toga, a ja sam zadivljen emotivnom čvrstinom ovih prvih. Ali, to bude i konačno prođe. Pa je prošlo i meni. Ostane samo jaka uspomena, možda nešto iz čega crpiš snagu kasnije. Ako si imao dovoljno sreće.

Prošlo je bilo, do danas, nekoliko meseci a da nisam ni pomislio na nju. Po prvi put je tako bilo. Potrošilo se, eto, i to.

E sad, o sinhronicitetu. I zašto sam se opet svega ovoga setio.

Na našem poslednjem zajedničkom letovanju, poklonila mi je... nešto. Nije to slika, nego neki zanatski rad lokalnog hvarskog umetnika. Na opeci je napravljena neka vrsta kolaža koja prikazuje neki lokalni ostrvski ambijent. Kolaž je 3D varijanta, a umetnička vrednost je verovatno nula. Ipak, meni se tamo dopao na prvi pogled, a nisam želeo da ga odmah kupim; do kraja ulice sam ga skoro zaboravio. Ona se kasnije pod nekim izgovorom vratila u tu galeriju, kupila ga i po povratku u Novi Sad mi ga poklonila. Naravno da me je ganulo. I naravno da me svo ovo vreme, taj kolaž direktno podseća na vezu sa njom. Podseća me na Hvar koliko i plastična gondola na Veneciju: uopšte. Samo ona je tu bitna, i nešto mislim da nema fizičke stvari koja bi bolje odradila tu ulogu. To je ta energija.

U međuvremenu sam se silom prilika i selio, i premeštao taj kolaž... Nisam imao nikakav osećaj da bi moglo bilo šta da mu se desi. Delovao je čvrsto. I zaista mu nikada ništa nije bilo.

A onda sam ga danas našao, raspadnutog, polomljenog. I iskreno, za trenutak pomislio, da li je to slučajno... eto, baš sada.

Sa idejom sinhrtoniciteta sam se upoznao još u vreme moga izleta na studije psihologije. Postojanje sinhroniciteta jeste naučna tvrdnja, ali nikada dokazana nekim strogim naučnim postupkom. Označava dešavanja koja nisu vezana uzročno-posledično, već tako što se po pravilu dešavaju sinhrono, istovremeno, a bez očiglednog zajedničkog uzroka u fizičkom svetu.

Samoj ideji fali dopuna, o zajedničkoj energiji koja ih ispunjava i koja tim dešavanjima rukovodi. Ali isticati taj aspekt, to već ne bi bilo naučno.

Magija i umetnost se, za razliku od nauke, češće baziraju na sinhronicitetu; oni zapravo pokušavaju da ga izazovu.

I tako, ja sada ne znam šta da radim sa svojim kolažom. Ideja je ta, da su njegovo postojanje i stanje u mojoj glavi povezani. Možda na neki način i budućnost. Zakrpiti ga ne mogu, jer toliko je rasturen; a plašim se, koje ću sinhrono dešavanje prizvati ako ga samo bacim u smeće.

Jedino će spremačica, ipak, verovatno dobiti otkaz.

 

EDIT
 

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 15:21 15.07.2018

sta bih ja uradila,

uzela bih neku sper plocu, isekla potreban format i super lepkom ponovo sastavila delove, prvo one krupne, pa sitnije, koliko god je to moguce, verovatno bih nesto i dodala, preradila, narocito u delovima gde je reparacija nemoguca- moje izrazavanje jeste vizuelno kretaivno, ali svako to moze probuditi u sebi, bez neke velike frke od eventualno amaterskog rezultata, koji ovde nije ni bitan, nego ono licno, kao sto je i sam polomljeni uradak, sa svime sto on svojim postojanjem nosi,...pri tome, sada kada je proslo, pa u odnosu na tu cinjenicu, a i onu, da je dok je bilo, bilo vanzo i ostavilo je trag i u skladu sa sinhronicitetom:) i treba da je drugacije,... ali da ostane, u novoj izvedbi, u kojoj su lepa secanja i nova emocija u preradjenim detaljima- znaci, dobra energija.:)

bacanje bi predstavljalo ciscenje, koje sada nema neki veci/dublji smisao, jer nema afekta.
Obren Markov Obren Markov 17:57 15.07.2018

Re: sta bih ja uradila,

Hvala, angie
Razmisliću...
nask nask 19:55 15.07.2018

Re: sta bih ja uradila,

Da se nadovežem na Anđu, zalij ga u epoksi onako polomljenog. Em je tu, em nećeš narušiti sinhronicitet.
zemljanin zemljanin 20:26 15.07.2018

Re: sta bih ja uradila,

pa ako ti je do "sinhroniciteta" on je u tvojoj glavi a ne u objektima
Черевићан Черевићан 16:14 15.07.2018

individuacija

nema fizičke stvari koja bi bolje odradila tu ulogu nego... ta energija.

успео је Jung да створи
од многијех.... мудроње,
постулир'о синхроност је
слудивши нас баш потоње



Obren Markov Obren Markov 17:55 15.07.2018

Re: individuacija

Jeste, njegovo je to maslo.
I one crne ptičurine koja mu je došla pod prozor.
I njegovog oca koji je taj dan umro...
zoja444 zoja444 18:21 19.07.2018

trag u beskraju

pojavio se iznenada.

zaljubila se ludacki u njega dok joj je otac umirao. on je bio tracak zivota u tom svom ocaju. onda je ubrzo umrla majka. sistem se raspao. i psi su uginuli. smrt svuda okolo.

u pocetku joj je pisao. po dve tri, recenice. nista o sebi. rekao joj je da ona zna drevne magije a ona njemu da on zivi samo za sadasnji tren. rekao joj je jos, bicemo prijatelji zauvek. nikada nisu.

okolnosti su bile izmedju njih. brakovi razni. i veze. deca. rodjena i izmastana.

godinama od njegovog imaginarnog ulaska u njen zivot, ona je odlucila da krene levo, umesto desno, i on se stvorio tu. prolazio je kao film pred ocima. bio je na manje od pola metra od nje. krenula je, zastala i osvrnula se na kraju ulice.

u glavi joj je sevnula misao... ja ne bih znala sta da radim sa njim kada bismo bili zajedno...

...jer umesto vestackog disanja... on je nju... (kada je trebalo - pr.a.)... ljubio... (citat pesnika).

i tako, prolazi zivot. bla, bla





Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana