Ljubav

Gde je nestalo sve sto je bila

angie01 RSS / 08.12.2015. u 11:53

 bio je neki ruzan dan
cetvrtak, to se dobro secam, jer sam imala zakazano...
padala je kisa sa snegom i bilo je vlazno i hladno,

i ja sam iz kola jedva izasla i usla u ulaz, trazeci taster na interfon tabli,
popela se stepenicama i na spratu iza otvorenih vrata je stajala senka
moje prelepe, nezne i mile drugarice i smeskala mi se sireci ruke,
grlimo se i ja pod prstima osecam samo njenu pidzamu,
ona razvlaci smesak u veliki osmeh a ja spetljana nesto blebecem
kaze, stiglo je ulje sinoc, jedva su ga nasli i utrljava ga u desni
pa spava po ceo dan,...al jebace mu kevu,
sto se tako prisunjao, sakrio skot,
a evo, proslog cetvrtka se vratila sa puta, vesela i srecna
ni ne sluteci da je tu i da vreba.
treba da sredi kosu, kaze, stalno neko dolazi, ne moze tako zarozana,
lepa si, kazem, uvek si,
cerka donosi caj i stavlja na sto pun cokolada,
jer smo preskocile specije koje je za drugarice ostavio muz,
i odzvanja zvonki smeh trece, sa mnom pristigle,
koja svakoga dana ove nezvane sitaucije, donosi sve sto preporucuju,
a sada je tu da istamponira uznemirenost,
skoro da je kao pre, da nema tih uplasenih pogleda,
sve se dogovaramo, kada ce kod mene i sta cemo,
i onda peti put glupavo ponavljam kako joj je divan novi stan,
kao da cu time prekinuti ovaj greskom ukljuceni film,
ja odlazim, jedva hodam bolesna od nekog sranja i od nje,
i ulazim izasavsi iz tog haustora u nesto mutno,
koje ne nestaje ni sutradan i onaj dan posle, ni...
u ponedeljak mi javljaju da je otisla
i mi je s nevericom pratimo u cetvrtak
neki fini svet iz nekih boljih vremena rastrkan na sve strane
ponovo se skupio...ovako,
niko ne progovara,samo klimanje glavom u znak pozdrava,
sviraju tiho noci dok je spustaju,
gomile cveca kao poslednji poljupci,
i onda usporeno razilazenje.
od cetvrtka do cetvrtka, pomislim,
i da smo se dogovorile i sve to...

pa joj svaki put kad ima nesto ispricam
da zna, da se ne pita i ne brine
i ne pominjem joj kako jos uvek osecam
dodir njene prazne pidzme na rukama koji me boli.

 

Sneski

 

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 11:56 08.12.2015

...

Nije nestalo. U tebi je sve, i u njenim dragim i voljenim.

Grlim te
angie01 angie01 12:00 08.12.2015

Re: ...

hvala ti!...to srce je vazno,
cassiopeia cassiopeia 12:19 08.12.2015

Re: ...

Kad mi je tata otišao pre godinu i dva meseca, bila sam sa njim u poslednjim trenucima. Ne znam kako da ti to objasnim, taj osećaj koji sam imala dok sam ga držala za ruku. Nije više otvarao oči, al' nekako sam imala osećaj da je njegova duša tu uz mene, tešili smo jedno drugo i znam da je, na kraju, u miru otišao. Na groblje idem retko, uvek je govorio da je važnije setiti se svojih dragih, da su oni uvek sa nama.
angie01 angie01 12:26 08.12.2015

Re: ...

da su oni uvek sa nama.


za mene je najveci autoritet bila moja baka,...ja i danas, kada je neka frka, sa njom popricam, iako je nema vec dugo.
Hansel Hansel 09:59 09.12.2015

Re: ...

Много је ово лепо написано, па не бих да кварим поетику и задржаћу се само на томе да сам скоро убеђен да нису нестали и да то није тек пука самообмана и самоутеха тужних и уплашених мозгова.
angie01 angie01 11:42 09.12.2015

Re: ...

hvala Hansel,

и да то није тек пука


i ja mislim,...svaki grad, mesto,...ima neku specifivnu energiju, zastitu, da je tako nazovem,...recimo.


mariopan mariopan 15:29 08.12.2015

...


pa joj svaki put kad ima nesto ispricam
da zna, da se ne pita i ne brine
i ne pominjem joj kako jos uvek osecam
dodir njene prazne pidzme na rukama koji me boli.




isplači se ako možeš mada znam da to ništa ne pomaže
angie01 angie01 18:11 08.12.2015

Re: ...

Spiridon Spiridon 16:15 08.12.2015

..

angie01 angie01 18:15 08.12.2015

Re: ..



mislim da je crtez na pocetku Lenonov.
margos margos 16:30 08.12.2015

Joj...

Kad neko dugo boluje, bude strašno... sve nekako bude strašno - i bol, i nemoć, sve... ali kad neko samo nestane, sa sve smeškom, stvarno se sve smuti i zgrči.. kao da na tren nestanemo i mi sami. Al' se, nekako, vratimo.

I ne postoje prave reči, samo pogled, klimoglav ili dodir razumevanja.
angie01 angie01 18:09 08.12.2015

Re: Joj...

JJ Beba JJ Beba 17:03 08.12.2015

***

jbga
JJ Beba JJ Beba 17:06 08.12.2015

Re: ***

i on je još uvek sa nama ne samo na današnji dan

a njemu bi bio rođendan

galasovi naše generacije


angie01 angie01 17:52 08.12.2015

Re: ***


a njemu bi bio rođendan


...na danasnji dan je ubijen.

tako sam izabrala muziku.



wilma68 wilma68 17:41 08.12.2015

Сећање

Сећам се да сам у једном коментару ( баш твом? ) не тако скоро, прочитала о другарици тек пристиглој из иностранства и њеном брзом одласку ... Може бити да си то баш била ти, Енџи.

Сећање је место у ком она сад обитава, увек ту.
Ту је (не)стало све што је Она Била.

У мом "случају", сећање живи у сазвежђу Ориона ( тек после сам гледала "Контакт" по књизи Карла Сагана).
Овако ја пишем о томе:

ОРИОН

Ведра је ноћ.Лагано, од источног неба, ивицом неба плови Орион.
Полегао, али тако јасан, моћан.
Безмало читав је живот прошао, откад о њему знам:једно од навећих сажвежђа, назван по митском ловцу, научила сам да му нађем и "главу, рамена, појас (од трију звезда) и мач (маглину звану Коњска глава)".Бетелгез, та сјајна звезда, чини му десно раме.
И тако, када једне каснe јесење вечери подигнем поглед ка горе и угледам га-знам, прошла је (још) једна година.Радујем се што га видим.
Ко зна због чега, једног снегом затрпаног новембарског јутра, хиперинфлаторне 1993., у Орион сам сместила једну тајну.Тачније, у маглину, која се голим оком не може видети.
Само је погледам, каткад уморна, понекад очајна, каткад заверенички, вечито жудна, у исти мах и смирена и тужна.Видим све, све што тамо има, и оно што не постоји.Оно што немам, овде.Али, имам, тамо.
Недостижно, недохватно, али тако блиско и само, само моје.
Утеха.
Константа, тај земном човеку недостижни апсолут.
Топлина.
angie01 angie01 18:08 08.12.2015

Re: Сећање

Сећање
Сећам се да сам у једном коментару ( баш твом? ) не тако скоро,


bilo je kod ao-a na blogu sa slicnom temom, neko se nesto bunio, ne secam se, i ja sam u jos zivom i bolnom secanju izbacila u jednom dahu ovaj danasnji tekst kao komentar,...

И тако, када једне каснe јесење вечери подигнем поглед ка горе и угледам га-знам, прошла је једна година


danas je taj dan,...prva godina, jos uvek je vidim kako mi prilazi rasirenih ruku.


Видим све, све што тамо има, и оно што не постоји.Оно што немам, овде.Али, имам, тамо.


hvala ti.
wilma68 wilma68 21:23 08.12.2015

Re: Сећање

hvala ti.


anonymous anonymous 22:42 08.12.2015

Re: Сећање


angie01
18:08 08.12.2015 / *novo
Re: Сећање



..al jebace mu kevu,
sto se tako prisunjao, sakrio skot,..


.....и мени је тако .....сестра отишла ...

....изненада... и ...прерано...

....али не кривим смрт....ни болест ....

...већ неке ....који су томе ....значајно допринели....
anonymous anonymous 22:42 08.12.2015

Re: Сећање


angie01 angie01 23:13 08.12.2015

Re: Сећање

..и мени је тако .....сестра отишла ...


kad ide redom, nekako je lakse,...kada ne, bude nepodnosljivo,...od krivice onda vise nema nista, ne moze da vrati...tuga.


mirelarado mirelarado 23:56 08.12.2015

Re: Сећање

angie01 angie01 00:17 09.12.2015

Re: Сећање

silver silver 00:14 09.12.2015

John

Angie, puno, puno hvala za podsećanje na velikog muzičara Johna Lennona. Ceo dan mislim o njemu (odrasla sam uz Beatles i učila engleski na njihovim pesmama).

Priča o gubitku drage prijateljice - isuviše tužna, razumem taj bol :(
Pre tri godine borila sam se protiv raka. Neprekidne terapije i mrcvarenja. Strah i osećaj usamljenosti bez obzira na izuzetnu pažnju koju sam dobijala: od lekara, porodice, prijatelja. Vreme, ovaj krhki život koji živimo, dobija sasvim drugu dimenziju i dragocenost kada se suočavamo sa njegovom nepokolebljivom ograničenošću. Najviše sam strepela za malo dete, bol koji bi se naneo, a koji ne bih mogla da sprečim. Knjige koje nikad neću stići da pročitam. Srećom, opaka bolest nije pobedila mada jednom izgubljeno zdravlje se nikad ne vraća. S druge strane, zahvalna sam za svaki dan sa porodicom, za svaku malu radost, zagrljaj, osmeh, lepu reč. To je ono važno, sve ostalo mi je manje bitno.

angie01 angie01 00:31 09.12.2015

Re: John

silver


Hvala tebi sto si svoju borbu podelila s nama,...to sto si jedna od retkih koja je ovu bitku dobila je posebno velika stvar,...i da, kada se sretnes sa konacnoscu, shvatis kako previse svoje energije, misli i vremena trosimo na budalastine i sta je stvarno vazno,......

za secanje na Lenona je pomogla i JJ

silver silver 00:42 09.12.2015

Re: John

A onda i za JJ veliko hvala :)
Hvala i tebi na toplim rečima :)
angie01 angie01 00:51 09.12.2015

Re: John

Silver, drzi se, sem sebi i tvojim najblizima, ti trebas svima, jer si onaj primer koji daje nadu.
vera.nolan2 vera.nolan2 09:51 11.12.2015

Ah, sećam se

bolno ... te prazne pidžame ...
u međuvremenu, mnoge u mom okruženju su ostale prazne...
I uvek kažem: odu, odlaze, otišli su ... onu reč ne mogu ni da izgovorim.



I nekako verujem da svi ulazimo u neuništiv tok kruženja materije i energije
i da od svakog misaonog bića, ostaje neki zapis u jonosferi, nebeskoj ili
akaša knjizi ...i nekako ih uvek sa izvesnim olakšanjem vidim gore
kada pogledam nebeski zvezdani svod ... i često ga gledam, suviše često ...
...za Snešku i sve otišle ...

angie01 angie01 12:16 11.12.2015

Re: Ah, sećam se

u međuvremenu, mnoge u mom okruženju su ostale prazne.


na zalos i u mom,







i nekako ih uvek sa izvesnim olakšanjem vidim gore
kada pogledam nebeski zvezdani svod .


ja gledam u krosnje, nekako se nadam da su blize,...i te tvoje, na slici...




za Snešku i sve otišle ...




Черевићан Черевићан 10:17 12.12.2015

da se ... ne brine

i mi je s nevericom pratimo u cetvrtak


када умре неко . . .ко нам драг
суза нека . . . .некваси око
живот је једно кружење стално
срешћемо се опет(верујем дубоко)
angie01 angie01 11:41 12.12.2015

Re: da se ... ne brine

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana