Na Vaclavskom trgu u Pragu stoji neki čovjek i povraća. Prolazi drugi, gleda ga tužno, klimne glavom i kaže: Da samo znate kako vas razumijem...
Milan Kundera, Knjiga Smijeha i zaborava.
Zamislite tz kritičnu masu, milion, milion i po ljudi, koji jedni druge razumeju, kako ispred skupštine povraćaju! To bi bila prava stvar, to bi bilo čudo! Ali prave stvari i čuda se više nigde ne događaju, pogotovo ne kod nas. Teško da ćete u Srbiji naći dvoje ljudi koji se razumeju, onako izistinski. Nije da ih nema, znam to iz sopstvenog iskustva ali to je ono što bi hemičari rekli: U tragovima!
U potpunosti razumem šta je Kundera hteo da kaže, ustvari šta je kazao, napisao. U Rusima okupiranoj Čehoslovačkoj ili se samospaljivalo kao Jan Palah ili se povraćalo, to je bio jedan od njihovih načina otpora okupatoru i domaćim izdajnicima. Nisam za samospaljivanje, nisam nikako ali kod nas iako smo okupirani, obespravljeni, osiromašeni od strane legalno izabrane vlasti, povraćaju samo pijanci. I da sutra budu prevremeni izbori što nije nemoguće, nepovraćajuća većina koja nema ni koricu leba, listom bi opet glasala za ove koji su sada na vlasti! Ded ti sad shvati ovaj srpski narod, malopre pročitah da je jedan stariji čovek rijući po kontejneru, poginuo na licu mesta jer ga je skoro presekao težak poklopac istog, de onda shvati zašto glasaju za ove koji su ih doveli u situaciju da nemaju ni za hleb ni za vodu!!! Nema te psihijatrijske definicije koja bi mogla bar približno da opiše mentalnu ograničenost i umnu skučenost srpskog naroda. Mazohizam je malo umiljato mače spram nedotupavosti srpskog populusa.
Kako bilo da bilo, povraćanje u Srbiji nikad neće biti znak protesta, nego samo pojedinačni ispadi alkoholu privrženih individua.
Povraća mi se!!!