Filozofija| Život

Veličanstvena, iracionalna plitkost, bi …

Milan Novković RSS / 11.12.2016. u 22:41

KWIC.19023.jpg

... mogla biti vesela odskočna daska u prostor slično nejasnog moralnog anti-realizma, da nije mračnih primera kao što je, npr, američka politika na Bliskom Istoku, ili teških primera kao što je kultura kao neprijatelj, nakit od metalne kugle zakačene lancem za nogu, represivni kult koji nas sramoti, degradira i sputava, ili, možda, da nije lakih primera šlajfovanja nad klizavim a dosadnim terenom koji sporo promiče, ...

... kažu neki, ili kažem ja.

Pa je u moralni anti-realizam lakše ući na ziheraški način, prosto priznati da smo se zamorili ili da nas mrzi da bilo šta dokazujemo, da smo nestrpljivi ili da nas gura napred neka nepoznata sila, da nas baš briga što smo halapljivi dok je oko nas obilje, ili da ne marimo da budemo zombiji svojih sudbina dok nam unutrašni mir jedino remeti povetarac iz budućnosti na dohvat ruke dok nam preko dlačica na koži odlazi u prošlost.

Svaki oštar potez četkicom ume da bude nabijen fenomenalnim tako što definiše most ka nejasnom, neko može da tvrdi da je to uvek slučaj, da svaki potez četkicom ume da spoji bar neka dva nemušna života koja se do tog trenutka nisu razumela, u sad dva nemušna života koja se razumeju, i idu dalje zajedno.

Oštri potezi četkicom umeju da budu kao tanke niti istopljenog zlata što cure niz neki nepravilni kamen, dok ne očvrsnu, pa tako donekle zalepe nejasnu spoljašnjost na nejasnu unutrašnjost.

Pre nekoliko dana smo prijatelj i ja u sećanju na tuđu nesreću ponovo otkrili koliko je nama, u stvari, sve potaman, nego samo hoćemo više, ne da bi bili srećniji kad to dobijemo, nego da bi bili manje srećni dok to želimo, da bih ja sad za vikend ponovo otkrio lepotu nekoliko prostih stvari koje odavno nisam radio, i ponovo se setio lepote mnogih prostih stvari koje možda nikad više neću raditi.

Pa sam se setio prokletstva koje nas tera da se sve ređe počastimo veličanstvom prvog malog uspeha u nečemu novom.

Al od sutra, od sutra sam ja novi-stari Milan, misteriozno me susreće isti eho koji sam baš predavno ostavio i zaboravio negde iza sebe :-)

Atačmenti



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zemljanin zemljanin 23:03 11.12.2016

i šta sad

otkrili koliko je nama, u stvari, sve potaman, nego samo hoćemo više, ne da bi bili srećniji kad to dobijemo, nego da bi bili manje srećni dok to želimo, da bih ja sad za vikend ponovo otkrio lepotu nekoliko prostih stvari koje odavno nisam radio, i ponovo se setio lepote mnogih prostih stvari koje možda nikad više neću raditi.


a osnovno pitanje je šta nakon tog "prosvetljenja" ... većina ga gurne u zapećak i nastavi po starom ... samo još ovo i onda

jbg. mnogo godina ranije, seo sam I sračunao kolika je to cifra koja mi omogućava da živim svoj život ... sračunao, radio ihaj godina 24/7 i onda rekao dosta je ... razumem da mnogi to mogu uraditi na isti način ali mnogi to ne rade ... e sad zašto, to je neka druga priča ...

PS. 1.
Milan Novković Milan Novković 23:18 11.12.2016

Re: i šta sad

PS. 1.



jbg. mnogo godina ranije, seo sam I sračunao kolika je to cifra koja mi omogućava da živim svoj život ... sračunao, radio ihaj godina 24/7 i onda rekao dosta je ... razumem da mnogi to mogu uraditi na isti način ali mnogi to ne rade ... e sad zašto, to je neka druga priča ...

Razne forme inercije, najverovatnije. Nije lako zaustaviti se ili promeniti smer.
zemljanin zemljanin 23:47 11.12.2016

Re: i šta sad

Da inercija je čudo ... u nekim mladim danima gutao sam Drajzera, Bromfilda i svi ti likovi su završavali tragično jer nisu imali mere za dosta ... I znam barem desetak ljudi koji imaju mnogooo više nego što je dosta I ne znaju da stanu ... sve te lepe stvari I situacije koje pominješ nemaju mesta u njihovim životima ... ne zato jer ih oni nemaju već zato što nemaju vremena za njih ...

skoro sam pratio izlaganje nekog predavača-psihologa baš o takvim situacijama i pitanju zašto ljudi nisu srećni ako mogu biti srećni ... sreća je relativan pojam ali je neki, njegov, zaključak bio da ljudi retko kada dozvoljavaju sebi taj osećaj sreće i zadovoljstva ... što zbog vaspitanja, kulture, okruženja i sl. ali jbg. materijaklističko društvo ... tako da većina voli tu virtualnu sreću, prisećanje ili nadalnje/planiranje nečeg ... u suštini slobodno vreme je ubica sreće za većinu ...
freehand freehand 23:28 11.12.2016

Zlatne niti

... proizvedene stvrdnjavanjem traga nastalog oštrim potezom četkicom po neravnom kamenu i nejasna spoljašnjost na nejasnoj unutrašnjosti su mi omiljena tema u literaturi i uz koju pičim duboko OMMM
Al bemu zrikavca u visokoj travi - daj o lepoti prostih stvari koje odavno nisi radio i prostih stvari koje možda nikad nećeš raditi!
TO volu sva deca, makar stavio u naslov 18+ a mi svi gvirili kroz rupu u tarabi!
Milan Novković Milan Novković 23:42 11.12.2016

Re: Zlatne niti

freehand
... proizvedene stvrdnjavanjem traga nastalog oštrim potezom četkicom po neravnom kamenu i nejasna spoljašnjost na nejasnoj unutrašnjosti su mi omiljena tema u literaturi i uz koju pičim duboko OMMM
Al bemu zrikavca u visokoj travi - daj o lepoti prostih stvari koje odavno nisi radio i prostih stvari koje možda nikad nećeš raditi!
TO volu sva deca, makar stavio u naslov 18+ a mi svi gvirili kroz rupu u tarabi!

Zlaten niti sam maznuo od Dalija, video onomad u Figerasu malo delo tde je on puštao istopljeno zlato da curi niz proizvoljan kamen veličine litar-dva.

A ja sam danas sređivao struju po kući i čistio tavan

Dok ovo nisam radio:

zilikaka zilikaka 00:04 12.12.2016

Re: Zlatne niti

Al bemu zrikavca u visokoj travi - daj o lepoti prostih stvari koje odavno nisi radio i prostih stvari koje možda nikad nećeš raditi!

Ja se tim povodom malkice pronašla.
Posle mnooogo godina ponovo aktivno pevam.
Slučajno saznala da se stara ekipa ponovo sastaje i sad ne propuštam probe.
Nikakav poseban cilj.
Postoji neka ideja al nije ni važna.
Važno da nam je mnogo lepo dok to radimo.
freehand freehand 00:20 12.12.2016

Re: Zlatne niti

Ja se tim povodom malkice pronašla

Ma zna i Novković da se provede i uživa u malim stvarima, ali mogu da ga zamislim kako setan sedi pred praznim frižiderom, gleda unutra, teško mu da ustane, obuče se i ode do prodavnice nego pušta misli da mu se po glavi roje.
I onda otkrije neku čokoladu u šteku i eto hepienda, slavlja i bloga
zilikaka zilikaka 07:29 12.12.2016

Re: Zlatne niti

Bilo kako bilo, nirvanu dostigneš tek u kolebi na Tisi. Dobro može i tamo kod Zemljanina. Bar nema komaraca.
Milan Novković Milan Novković 13:09 12.12.2016

Re: Zlatne niti

zilikaka
Al bemu zrikavca u visokoj travi - daj o lepoti prostih stvari koje odavno nisi radio i prostih stvari koje možda nikad nećeš raditi!

Ja se tim povodom malkice pronašla.
Posle mnooogo godina ponovo aktivno pevam.
Slučajno saznala da se stara ekipa ponovo sastaje i sad ne propuštam probe.
Nikakav poseban cilj.
Postoji neka ideja al nije ni važna.
Važno da nam je mnogo lepo dok to radimo.

Ja "aktivno" pevam od kad znam za sebe, uprkos preprekama, i cilj mi je Milanska Skala
amika amika 23:49 11.12.2016

Жеља и срећа

ne da bi bili srećniji kad to dobijemo, nego da bi bili manje srećni dok to želimo,


Жеља је јача од осећања среће, призива ново и неосвојено. Оно неизвесно, пуно зебње и бриге. Срећа је млака, а жеља уме да ожари.

Milan Novković Milan Novković 13:07 12.12.2016

Re: Жеља и срећа

amika
ne da bi bili srećniji kad to dobijemo, nego da bi bili manje srećni dok to želimo,


Жеља је јача од осећања среће, призива ново и неосвојено. Оно неизвесно, пуно зебње и бриге. Срећа је млака, а жеља уме да ожари.

Često je tako, i ja mislim, možda je uglavnom tako, iako je interesantno "neurološko":

- Da naš nervni sistem nije zatvoren, on je otvoren i između njegovih terminala skaču bio-hemijske, tj hormonalne i ostale iskre.

- Tačnije, mi živimo celim telom. Tako i treba, da nam je nervi sistem "zatvoren" više bi bili u opoasnosti da prekasno iskačemo iz mrtvih, mentalnih petlji, lakše i češće bi "zastranili".

- I sve je to onda uvezano, "priča" jedno sa drugim, i adaptivno. Mi umemo poprilično da se "pomerimo" kad i ako nam se hoće, pa na razne načine.
tasadebeli tasadebeli 08:18 12.12.2016

Време спорта и доколице

zemljanin

sreća je relativan pojam ali je neki, njegov, zaključak bio da ljudi retko kada dozvoljavaju sebi taj osećaj sreće i zadovoljstva ... što zbog vaspitanja, kulture, okruženja i sl. ali jbg. materijaklističko društvo ...



- Па добро, мајку ти твоју сељачку! (Могу тако да му кажем јер ми је добар друг, па зна да му не мислим ништа лоше.)

Шта ми стално кукаш, бре? Све ти је потаман. Жена те воли, ти волиш њу, деца ти добра, вредна, васпитана. Ове године ти толико родило да си сину купио ауто од жетве Ти чак стижеш и да се бавиш неким стварима за своју душу... Ма све ти иде таман како си одувек желео...

И што ми сад опет кукаш? Зашто ми стално кукаш како ништа није добро, како ништа не ваља? Свака друга реч ти пропаст...


- Па да не би све то чули ови из пореског. Како то не разумеш?


Veličanstvena, iracionalna plitkost, bi …

... mogla biti vesela odskočna daska u prostor slično nejasnog moralnog anti-realizma, da nije mračnih primera kao što je, npr, američka politika na Bliskom Istoku, ili teških primera kao što je kultura kao neprijatelj, nakit od metalne kugle zakačene lancem za nogu, represivni kult koji nas sramoti, degradira i sputava, ili, možda, da nije lakih primera šlajfovanja nad klizavim a dosadnim terenom koji sporo promiče, ...

... kažu neki, ili kažem ja.






Хвала ти, Милане.




Milan Novković Milan Novković 13:27 12.12.2016

Re: Време спорта и доколице

tasadebeli
zemljanin

sreća je relativan pojam ali je neki, njegov, zaključak bio da ljudi retko kada dozvoljavaju sebi taj osećaj sreće i zadovoljstva ... što zbog vaspitanja, kulture, okruženja i sl. ali jbg. materijaklističko društvo ...

Шта ми стално кукаш, бре?
Veličanstvena, iracionalna plitkost, bi …

... mogla biti vesela odskočna daska u prostor slično nejasnog moralnog anti-realizma, da nije mračnih primera kao što je, npr, američka politika na Bliskom Istoku, ili teških primera kao što je kultura kao neprijatelj, nakit od metalne kugle zakačene lancem za nogu, represivni kult koji nas sramoti, degradira i sputava, ili, možda, da nije lakih primera šlajfovanja nad klizavim a dosadnim terenom koji sporo promiče, ...

... kažu neki, ili kažem ja.

Хвала ти, Милане.

Ko je reko "kukanje"?!

Par malih tajni:

- ja ceo život kukam što nisam radio sa decom više, svojom i tuđom. A opet, misli lako oteram kako se upitam zašto bi mi neko dao svoju decu "na čuvanje" kad i moja svako malo prevrću oćima, čim propevam u kuhinji ili okolini. Al čim mi se ovako neki fazon "oladi" opet ću početi pomalo da kukam.

- Pre nego što mi se zahvališ, i gde je sad Docs kad je najpotrebniji, ovo za kulturu me je davno ponukao jedan iz "njegove" "branše", šifra "DMT", tj jedna manja od više njih, neću da kažem ko, i to je moj "monkey puzzle" šta-kako od folklorno-kulturološkog do neistraženog, pa nazad, i onda opet sve iznova

Šifra je samo šifra, tj ne sugerišem da nas kultura sprečava da probamo droge, ali kako se blago zaroni do viših dubina egzistencije, u cilju traženja izvora egzistencijalnih tugovanja mi, bar olako, vidimo sebe kao Gulivere u nekim sitnim konopcima, i prijatnim ali i neprijatnim, koji su nam delove istraživačkog duha i širih vidika zakucali za tlo, tj uglavnom sve to zakucamo sami, zato toliko i kukakmo kako su nam drugi krivi
zemljanin zemljanin 13:47 12.12.2016

Re: Време спорта и доколице

tasadebeli



koliko puta da ponovim da kod mene nema poreza ... nula, nada, nista
zilikaka zilikaka 15:20 12.12.2016

Re: Време спорта и доколице

zemljanin
tasadebeli



koliko puta da ponovim da kod mene nema poreza ... nula, nada, nista

A komaraca?
zemljanin zemljanin 16:04 12.12.2016

Re: Време спорта и доколице

zilikaka
zemljanin
tasadebeli



koliko puta da ponovim da kod mene nema poreza ... nula, nada, nista

A komaraca?
komaraca ima ... nije bas da ne moze da se zivi od njih ali ih ima ... naravno, pretezno nocu ... u odnosu na Srbiju, recimo 5x manje, odokativno i oduvativno
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:19 13.12.2016

Re: Време спорта и доколице

zemljanin
tasadebeli



koliko puta da ponovim da kod mene nema poreza ... nula, nada, nista


Pa kako pravite škole, puteve, mostove, plaćate lekare i policajce? Od međunarodne pomoći? Ili toga tu i nema, nego samo neko zaraslo poljanče u sredini, a okolo more?
zemljanin zemljanin 17:20 14.12.2016

Re: Време спорта и доколице

srdjan.pajic
zemljanin
tasadebeli



koliko puta da ponovim da kod mene nema poreza ... nula, nada, nista


Pa kako pravite škole, puteve, mostove, plaćate lekare i policajce? Od međunarodne pomoći? Ili toga tu i nema, nego samo neko zaraslo poljanče u sredini, a okolo more?

system je ovde totalno drugačiji od onoga što se u obrazovanju i praksi deklariše kao demokratija, ekonomija i sl ... teško da bi u komentaru mogao da pojasnim sve ali evo par opaski ... recimo policajca sam video pre nekih 10+ godina u neko gluvo doba, supruga I ja se odmah mašimo za isprave a on čovek se maltene izvinjava ako smo njegovo prisustvo shvatili na taj način ... on je prišao da vidi da li mozemo da se snadjemo I ako treba da nas uputi ili odvede do mesta gde smo pošli ... pa recimo uzeh ja čekić da nešto sredim, prošlo pola sata of prvog zvuka udaranja, kad cela ekipa stiže sa alatom da pomognu ... znači nikad nisam ni video mnoge od tih ljudi ... I tako, ovde je sve jedna velika porodica koja ima svog poglavicu I on brine o svima ... bez bukvalnog shvatanja titule ... ali te ljude ne možeš kupiti ako je to na uštrb njegovih "podanika" ... apsolutno neverovatno za prozapadni system razmišljanja ... država je tu kao neko ko brine o spoljnoj politici I objedinjavanju svih ... ima mnogo donacija ... recimo ne poznajem nikoga ko se doselio da ne daje novac, ne zbog moranja već je to prosto normalno kad živiš tamo ... I svi volunterišu šta god da treba ... recimo lokalna ambulanta je opremljena za pola sata ... toliko je trebalo da se skupi I više novca nego što je bilo potrebno ... I taj poglavica obično daje najviše ... čudno za zapad ali fenomenalno za život ... I dok su deca mala, do SŠ svi brinu o njima kao da su njihova ...

recimo kad smo prešli na periferiju, postavimo sto I dodjoše neka dečurilija 7-8g I cap sedoše za sto ... tad nismo znali baš dobro jezik te je bilo komično ... uglavnom klinci ručaše sa nama I odoše ... mi u čudu ... posle se navikneš da su deca "zajednička" I da svi brinu o njima ... dete ne sme da bude gladno ... I sad je uvek neko kod nas, ne da smeta I da čeka jelo već dodje a žena I ja im pomažemo oko škole I tako jedna velika komuna, na neki način ...

naravno porez postoji za poslovanje, većinom turizam ali za privatna lica sem nekog simboličnog iznosa za sdravstvo, i to ako si zaposlen, nema poreza ...

život u "gradu" tj u centru je nešto drugačiji I tamo su stranci više u foliranju "plava krv" ali van tog uskog kruga, što bi rekao Emsi - svi smo naši
blogovatelj blogovatelj 05:31 15.12.2016

Re: Време спорта и доколице

život u "gradu" tj u centru je nešto drugačiji I tamo su stranci više u foliranju "plava krv" ali van tog uskog kruga, što bi rekao Emsi - svi smo naši


Znači stigao komunizam.
nsarski nsarski 08:31 12.12.2016

Od sutra...

Al od sutra, od sutra sam ja novi-stari Milan, misteriozno me susreće isti eho koji sam baš predavno ostavio i zaboravio negde iza sebe


E, to! To i ja sebi kažem. Dobro, neću biti Milan već ću biti ja. I to ne od sutra nego od sledećeg ponedeljka, sigurno. Ili je najbolje da počnem od 1/1/2017.? Baš zgodan datum.

Ja mislim da smo mi (bezmalo svi) kontaminirani tekućim načinom života, ali, kao narkomani, zaričemo se da ćemo ga se odreći i krenuti drugim putem. Kao oni pijanci iz podruma O'Neilove drame "Dolazi ledadžija" koji imaju pipe dream o izlasku iz te "proklete rupe".

P.S. Nisam imao nameru da zvučim cinično - samo iskazujem svoje mišljenje.
tasadebeli tasadebeli 09:28 12.12.2016

Re: Od sutra...

nsarski


Ja mislim da smo mi (bezmalo svi) kontaminirani tekućim načinom života, ali, kao narkomani, zaričemo se da ćemo ga se odreći i krenuti drugim putem. Kao oni pijanci iz podruma O'Neilove drame "Dolazi ledadžija" koji imaju pipe dream o izlasku iz te "proklete rupe".




Налетех недавно на ово...







Занимљива појава у једном модерном друштву у 21. веку.

Изгледа да то има везе са оним субјективним осећајем за време које нам је дато да будемо?

Некако, кад си на путу, то време постане растегљивије, учини ти се да дуже траје.

Ваљда због мноштва утисака који се онда брже смењују него код "седећег" начина живота.

И ваљда нам онда она празнина у нама постане подношљивија док гледамо онолику празнину око нас.

Шта га знам...



Milan Novković Milan Novković 10:30 12.12.2016

Re: Od sutra...

nsarski
Al od sutra, od sutra sam ja novi-stari Milan, misteriozno me susreće isti eho koji sam baš predavno ostavio i zaboravio negde iza sebe


E, to! To i ja sebi kažem. Dobro, neću biti Milan već ću biti ja. I to ne od sutra nego od sledećeg ponedeljka, sigurno. Ili je najbolje da počnem od 1/1/2017.? Baš zgodan datum.

Ja mislim da smo mi (bezmalo svi) kontaminirani tekućim načinom života, ali, kao narkomani, zaričemo se da ćemo ga se odreći i krenuti drugim putem. Kao oni pijanci iz podruma O'Neilove drame "Dolazi ledadžija" koji imaju pipe dream o izlasku iz te "proklete rupe".

P.S. Nisam imao nameru da zvučim cinično - samo iskazujem svoje mišljenje.

Možda ne bih ni primetio nivo kontaminacije da mi nije naleteo članak, popularno naučni, koji pored uobičajenih asocijacija budi i ove "čudne". Ti ovo sve znaš ali za one koji ne prate oblast nimalo evo malog uvoda:

- Priča o tome kako je Carla Oliveira at the University of Porto in Portugal, sa timom, verovatno, reprogramirala tRNA da bi zaobišla ozbiljna genetska oštećenja. Pošto je ovo priča kao Lego svi mogu da je razumeju na popularnbom nivou, nije potrbno predznanje:



- mRNA (messenger RNA - kopija dela DNK iz jezgra, dovučena u ćeliju, koja definiše sintezu nekog proteina - ćelijski živoj je jezgro sa DNK, informacije, i ogromna ćelija kao neka hemijska fabrika, koja se ogromnim delov vrti oko proteina)

- Ribozom - kao ono "dugme" na rajfešlusu da bismo, jelte, otvorili ili zatvorili neki deo odeće.

- tRNA - transfer RNA (RNK na srpskom), po jedna za svaku amino kiselinu, Trp, Lys, Asp, ... koje su doše li mleka, mesa, pasulja, ... tRNA se kači na mRNA isto kao lego delići na lego, ne može sve na svašta da se kači, sećamo se baznih parova iz osnovne ili srednje škole, adenin, guanin, timin i citozin - primer gore, ok U je za uracil koji je isto što i Timin i postoji samo u RNK) - tj U se kači samo na A - UUU na AAA gore u primeru, što je lego blok koji sa druge strane u protein koji se sintetišpe dovlači amino kiselinu Lys(ine).

- I pri vrhu ilustracije vidimo lanac amino kiseline novog proteina koji se sintetiše.

- Ove kombinacije od tri bazna para što definišu amino kiseline, recimo AAA na mRDA, se zovu kodoni.

- Postoji i STOP codon, koji kaže gotovo-za-sada, protein je sintetizovan.

- Ponekad greška u DNK od ne-STOP kodona napravi STOP codon, pa se sinteza završi neočekivano i imamo đubre od "proteina", nešto što uglavnom ništa ne radi nego se, možda, taloži u ćeliji i kompromituje je.

I ova naučna ekipa kaže korekcije u DNK se već rade, ali mogu decenije da prođu pošto je teško ubaciti DNK u jezgro ćelije, dok je u samu ćeliju lako ubacivati stvari, to radimo svakodnevno, od hranljivog do đubreta. tRNA su relativno mali molekuli.

Pa je ekipa "reprogramirala" tRNA tako da prepoznaje lažne STOP kodone i nastavlja sa sintezom proteina. I ovo je kraj kometarskog uvoda, sve je ovo mnogo komplikovanije ali onda prestaje da bude popularno.

I sad zamišljam ovu malu ekipu, u neki mladim do (post)srednjim godinama, koja je usplahirena od uzbuđenja da bi, ok, zaradila i novac, ali slavu pre toga, a pre toga je prosto uzbuđena da radi nešto kreativno, pa makar pomogla jednom u 3,000, ili koliko ih ima cystic fibrosis koji umiru ranije, retko ili nikad ne dišu punim plućima, u stvari se polako guše kroz nekoliko decenija.

I s druge strane mi iskoči Dik Čejni, npr, koji sa preko 70 godina i mnogo operacija na srcu, kao milijarder (nagađam) i dalje juri-žuri i ubija na stotine hiljada, pa Soroš, još malo pa 90 godinica, koji će raskomadati bilo koga ili bilo šta u ime daljeg bogaćenja ljudi čiji je predstavnik, a prvenstveno zbog svojih "nagona".

I uopšte, ne znam da li si gledao film The Revenant, ispada da na svom ovom tehnbološkom i društvenom razvoju i dalje smo svi pomalo, a oni najnesrećniji pomnogo, Leonardo DiCaprio, svako malo zakopani živi i onda se iz toga izvlačimo kačeći se noktima za poluzamrznuto tlo sa snegom i blatom.

Pa nam onda sevne VP, "čemu" sve to, i čemu naše učešće, "...kontaminirano tekućim načinom...", kao što kažeš
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:03 12.12.2016

Help

"Svaki oštar potez četkicom ume da bude nabijen fenomenalnim tako što definiše most ka nejasnom, neko može da tvrdi da je to uvek slučaj, da svaki potez četkicom ume da spoji bar neka dva nemušna života koja se do tog trenutka nisu razumela, u sad dva nemušna života koja se razumeju, i idu dalje zajedno.
Oštri potezi četkicom umeju da budu kao tanke niti istopljenog zlata što cure niz neki nepravilni kamen, dok ne očvrsnu, pa tako donekle zalepe nejasnu spoljašnjost na nejasnu unutrašnjost."

Pročitam jednom, pa još jednom, a onda proveravam da li sam noćas dobro spavao - jesam, da li sam juče, a naročito sinoć, preterao sa pićem - nisam već dugo, drogu nikad nisam ni okusio, a opet ne razumem.

Gotovo sam bio siguran da u svakom tekstu, sastavljenim od najmanje desetak reči, na jezicima koje razumem, mogu uočiti smisao, poruku, aluziju, metaforu... ali u gornjem nikako da shvatim šta je pisac hteo da kaže. Ovo mi tim teže pada što vidim da je ljudima, čiji rezon inače visoko cenim, sve jasno.

Molim pomoć prijatelja.
Milan Novković Milan Novković 10:40 12.12.2016

Re: Help

Vojislav Stojković
Molim pomoć prijatelja.

Najlakše je "razumeti" kroz primer prijateljice ili prijatelja sa kojima možeš da sediš i ćutiš i da se fenomenalno razumete i dobro osećate, zbog nekih prošlih "oštrih" poteza četkicom.

A možeš da uzmeš i neki inspirativni umetnički primer, evo ga crtež sa oštrim potezima, znaćeš ih mnogo, ima ih sa mnogo manje poteza, više ili manje abstraktnih.

Ili, recimo, možeš da se "razumeš" ćutanjem sa osobom koju nikad pre toga nisi video i odjednom ste ćuli deliće neke muzike i samo se pogledali

Milan Novković Milan Novković 11:04 12.12.2016

Re: Help

Najlakše je "razumeti"

Samo da pojasnim navodnike u "razumeti" zbog, ponekad, riskantnijeg vajba na blog terenu - pošto smo svi mi jedinstveni pojedinci, recimo ja sam do 34. godine "formiran" kao "ćutolog", pa me onda gurnulo niz vodu, a tebi je, možda, bilo najnormalnije da sa olako probranim lakim rečima objasniš većinu onoga što ti je bilo na pameti, ma koliko bogato bilo, ja sam bio pomirljiv i neagresivan a ti si, možda, bio isto takav, a možda i burnijeg "residual" temperamenta u odnosu na druge ljude, ... zbog tako raznih raloga, čak i da smo vrlo slični, moje "objašnjenje" ne garantuje značajno razumevanje, zbog mene, zbog tebe, ili zbog obojice, a opet, najmanje je toliko verovatno i to da ćemo se savršeno razumeti nego sam samo ja izabrao reči u blogu kako sam ih izabrao.

Free je druga priča, njemu sam "namerno" zveknuo istopljeno zlato što teče niz proizvoljan i nepravilan kamen, nije ovo čas istorije
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:10 12.12.2016

Re: Help

Kao mlad nastavnik, prisustvovao sam onomad, a bilo je to davno, pristupnom predavanju jednog, u to vreme eminentnog profesora, upravo izabranog u najviše zvanje. Pored studenta u prvim redovima sedeo je gotovo celokupan nastavnički sastav.
Njegova eminencija je na to svoje prvo predavanje zakasnila više od uobičajenih (akademskih) 15 minuta.
Kada je predavanje završeno, dok smo izlazili iz amfiteatra, jedan od starijih kolega, prokomentarisao je - jebeš ga, razumeo sam samo ono kada je rekao Sremska Mitrovica.
Naime, čuveni profesor se na početku izvinio što kasni uz napomenu da se voz dugo zadržao u Sremskoj Mitrovici.

Tako sam i ja ovog puta razumeo samo da je Fee druga priča, sa čim se u suštini slažem. Ali, da ne gnjavim više, feler je sigurno do mene.
zemljanin zemljanin 17:09 12.12.2016

Re: Help

Vojislav Stojković
Kao mlad nastavnik, prisustvovao sam onomad, a bilo je to davno, pristupnom predavanju jednog, u to vreme eminentnog profesora, upravo izabranog u najviše zvanje. Pored studenta u prvim redovima sedeo je gotovo celokupan nastavnički sastav.
Njegova eminencija je na to svoje prvo predavanje zakasnila više od uobičajenih (akademskih) 15 minuta.
Kada je predavanje završeno, dok smo izlazili iz amfiteatra, jedan od starijih kolega, prokomentarisao je - jebeš ga, razumeo sam samo ono kada je rekao Sremska Mitrovica.
Naime, čuveni profesor se na početku izvinio što kasni uz napomenu da se voz dugo zadržao u Sremskoj Mitrovici.

Tako sam i ja ovog puta razumeo samo da je Fee druga priča, sa čim se u suštini slažem. Ali, da ne gnjavim više, feler je sigurno do mene.

Milan ima taj stil koji je konceptualno nejasan ili nečitljiv ... pod tim pokušavam da definišem da racionalna analiza ne daje baš uvek jasan smisao teksta ... sa druge strane. čitanje bez tog intelektualnog "napora" da se razume suština - daje mnogo jasniju sliku šta je pisac hteo da kaže ... barem ga ja tako čitam ... u svakom slučaju nesvakidašnji stil
Milan Novković Milan Novković 18:05 12.12.2016

Re: Help

Vojislav Stojković
Kao mlad nastavnik, prisustvovao sam onomad, a bilo je to davno, pristupnom predavanju jednog, u to vreme eminentnog profesora, upravo izabranog u najviše zvanje. Pored studenta u prvim redovima sedeo je gotovo celokupan nastavnički sastav.
Njegova eminencija je na to svoje prvo predavanje zakasnila više od uobičajenih (akademskih) 15 minuta.
Kada je predavanje završeno, dok smo izlazili iz amfiteatra, jedan od starijih kolega, prokomentarisao je - jebeš ga, razumeo sam samo ono kada je rekao Sremska Mitrovica.
Naime, čuveni profesor se na početku izvinio što kasni uz napomenu da se voz dugo zadržao u Sremskoj Mitrovici.

Tako sam i ja ovog puta razumeo samo da je Fee druga priča, sa čim se u suštini slažem. Ali, da ne gnjavim više, feler je sigurno do mene.

Nema nigde nikakvih felera, jer ako može ovako čuveni profesor, ja bih trebao da imam još više prava da me drugi ne razumeju, pošto sam ja amater na ove teme kojih se dotičem, a ne dovodimo u pitanje moje pravo na slobodu govora, pa onda mi nešto ni talenti ne čuče u oblastima pismenosti i elokvencije i to je više nego dovoljan razlog i dokaz da feler nikako ne može da bude kod tebe.

Mi smo, prosto, pomalo "pomereni" po interesovanjima, nagađam:

- Ja sam IT, i gomila tih IT sati svakog dana se ne računaju niušta.

- Od ostatka vremena za nadgradnju, kad odbijemo spavanje i ostalo, meni na pamet kao glavni krivac za nerazumvanje pada beletristika. Naime, ako se ja ne varam ti puno čitaš beletristike, a ja izuzetno malo.

- To meni onda ostavlja nešto vremena da čitam ono što se meni čita, razne biohemije, molekularne biologije, fizike, filozofije, i obskurne ćoškove umetnosti, jako puno neurologije na trenutke itd.

- S obziorm da da imam i dosta godina, evo još malo pa 59., meni se tog čitanja nagomilalo.

Pa blog primer: Ja u uvodu imam značajan fokus na "moralnom anti-realizmu". Tbei to može da liči kao moje petljanje s rečima, ali nije, dotični postoji kao značajna tema u filozofiji.

Ja ga ne objašnjavam u blogu, ok, mala greška možda ali ja blogujem iz zabave, nemam pojma ni šta ja stvarno znam ili ne znam, u većini slučajeva, i bez veze mi je da pokušuvam da podučavam ovde - ajd u ITju i ne bih mario, ali ne na filozofske temice i fragmente.

Moralni anti-realizam je neki opozit moralnom realizumu, isto validna filozofska tema koja sugeriše da postoje objektivne moralne vrednosti, ali takve, i sad je ovo "teorija", ne moje proizvoljni interpretiranje, čiji atribut "objektivno" već očigledno nalaže da one postoje i mimo naših subjektivnih sistema vrednosi pa, kasnije u mom uvodnom paragrafu, imamo i "kulturu" (folklor plus kulturu bi bilo preciznije), skup svi kontekstualnih okruženja u kojima smo do ovog trenutka naših života proveli neko značajno vreme.

Tako, moralni anti-realizam sugeriše da ne postoje objektivne moralne vrednosti.

Pošto ovo pomalo "zateže" temu, a ona treba da bude playful, više za zezanje nego ozbiljan rad, ja umesto da kažem da se radi o "meta-etičkoj doktrini" koristim reči "prostor slično nejasnog", pošto definicija doktrine nije jedna i jeste nejasna, pa ja tako pokušavam da se izmigoljim iz svoje male zamke pre nego što sam je postavio.

I onda se razletim, ali ako treba mogu da ovako objasnim ceo blog, skoro pa rečenicu po rečenicu, nego on uopšte nije toliko bitan, niti je to zaslužio, čak i pored svih ego-centričnih mana koje ja imam...

... i da ne tupim više, jednom kad uvedemo moralne vrednosti u igru sve postaje lakše za razumevanje. Primer:

- Ako u životu skupiš N hiljada Evra objektivna moralna vrednost bi nalagala da ih ostaviš gladnima u Africi, ne familiji, rodbini i prijateljima, zato što ljudima u Africi više treba.

- Ako to ne uradiš kako nalaže moralni realizam ja ću te razumeti i nemušno, ne moraš da mi objašnjavaš.

- Nekom ljutom samuraju ili sličnom bi možda morao da pobučeš neku liniju.

- Primer iz kulture - kulturološko okruženje, hrišćansko, ti ne dozvoljava da razumeš kako je bilo kad ok da ti kao pobednik pobeđenom odsečeš glavu.

- Ali ako bi pobedio samuraja imaš problem, veliki konflikt, tvoja kulturološka sebičnost protiv njegove časti.

- ... itd, ovo je, kao što ja baš volim, najobičnija slikovnica, ja bi,d a su blogeri nešto neozbiljniji, ovde i sam samo sličice lepio
tasadebeli tasadebeli 08:39 13.12.2016

Re: Help

Milan Novković

kad odbijemo spavanje i ostalo,


i ostalo,



Само да ти кажем, можда ти онда буде лакше, да ниси једини.

И мене тај фрижидер у кухињи врло често наводи на терен моралног анти-реализма.

Трол: Синоћ одгледах на Хисторију неку емисију о теоријама завера, па о тајнама које чува Ватикан, па о ватиканским пацовским каналима и као прве који су кроз те канале прошли, наведоше хрватске усташе на челу, јел'те, са доктором Анте Павелићем.

С тим што је нараторка на енглеском његово име све време изговарала као: Anti Pavelich.

Па сам ја онда упао у замку вртећи по глави то Ante, anti и ante (portas?).

Без везе... Не знам зашто сам ово написао. Ваљда због


ja bi,d a su blogeri nešto neozbiljniji,



јер сам ти се ја, у ствари, баш због тога и захвалио још у првом коментару.


Milan Novković Milan Novković 10:04 13.12.2016

Bringing timekeeping forward

tasadebeli
Milan Novković

kad odbijemo spavanje i ostalo,


i ostalo,



Само да ти кажем, можда ти онда буде лакше, да ниси једини.

И мене тај фрижидер у кухињи врло често наводи на терен моралног анти-реализма.

Трол: Синоћ одгледах на Хисторију неку емисију о теоријама завера, па о тајнама које чува Ватикан, па о ватиканским пацовским каналима и као прве који су кроз те канале прошли, наведоше хрватске усташе на челу, јел'те, са доктором Анте Павелићем.

С тим што је нараторка на енглеском његово име све време изговарала као: Anti Pavelich.

Па сам ја онда упао у замку вртећи по глави то Ante, anti и ante (portas?).

Без везе... Не знам зашто сам ово написао. Ваљда због


ja bi,d a su blogeri nešto neozbiljniji,



јер сам ти се ја, у ствари, баш због тога и захвалио још у првом коментару.



Neozbiljnost je cool, to mu dođe ko bubnjevi u orkestru, bolji timekeeper od, .... eeeeerm, biraj čega


tasadebeli tasadebeli 10:41 13.12.2016

Re: Bringing timekeeping forward

Milan Novković


Neozbiljnost je cool, to mu dođe ko bubnjevi u orkestru, bolji timekeeper od, .... eeeeerm, biraj čega




По ко зна који пут на овом Блогу:

"Претенциозно је говорити о озбиљним стварима без и трунке хумора." (Ј. Менцл)









jinks jinks 10:09 12.12.2016

...

Kažu da svakog od nas karateriše osnovni motiv koji nas pokreće, kao i da se na osnovu njega međusobno razlikujemo, ali na određeni način i klasifikujemo.

U stvari, čovek kome bi osnovni motiv bio isključivo on sam mogao bi hladno da bude u potpunosti iracionalan, jer racionalnost izgleda potiče delom i iz potrebe da se drugi ljudi razumeju, kao i da se sa njima komunicira i uklapa u njihove živote.

Sad izgleda da mnogi i nauče različite načine komunikacije sa drugima, ali da i dalje ostaju sami sebi osnovni motiv - otuda možda i deo svakolike destrukt. iracionalnosti koja je još uvek živa i zdrava, jednako koliko je i sveprisutna.
Milan Novković Milan Novković 13:01 12.12.2016

Re: ...

jinks
Kažu da svakog od nas karateriše osnovni motiv koji nas pokreće, kao i da se na osnovu njega međusobno razlikujemo, ali na određeni način i klasifikujemo.

U stvari, čovek kome bi osnovni motiv bio isključivo on sam mogao bi hladno da bude u potpunosti iracionalan, jer racionalnost izgleda potiče delom i iz potrebe da se drugi ljudi razumeju, kao i da se sa njima komunicira i uklapa u njihove živote.

Sad izgleda da mnogi i nauče različite načine komunikacije sa drugima, ali da i dalje ostaju sami sebi osnovni motiv - otuda možda i deo svakolike destrukt. iracionalnosti koja je još uvek živa i zdrava, jednako koliko je i sveprisutna.

Ja sumnjam da postoji jedan osnovni motiv, osim ako nije neka kompozicija motiva koja može da se posmatra zajedno, iako je i to malo verovatno.

Meni su na tu temu bliske reči Douglas Hofstadtera u "pojašnjenju" Gedel, Ešer, Bah knjige u isto njegovoj kjnizi "I Am a Strange Loop":

"In the end, we are self-perceiving, self-inventing, locked-in mirages that are little miracles of self-reference."

"Self-inventing" deo mi je posebno interesantan u svetlu tvog komentara, gde, ako bismo ipak hteli da izolujemo jedan motiv, taj motiv onda bio neki način, "režim" življenja tipa voliš da svašta probaš, tj beskrajno si radoznao, visoko i čvrsto moralni stavovi su ti bitni, realni ili anti-realni, jahaćeš na talasima brzih reakcija, ma koliko bili uronjeni u moralno-partikularno, osim da sve promišljaš u stremljenjima ka moralnim imperativima, ...itd.

Pa si onda, na tu osnovnu temu, "fundamentalno "self-inventing", to ti je "dubinska" dimenzija, a na ostale ideš koliko treba i postrance.
jinks jinks 13:18 12.12.2016

Re: ...

Pa si onda, na tu osnovnu temu, "fundamentalno "self-inventing", to ti je "dubinska" dimenzija, a na ostale ideš koliko treba i postrance.

Mislio sam na motiv kao neku osnovnu polaznu dimenziju i pokretački impuls, na primer.

Inače, u jednom od blogova napisanih pre nekoliko meseci pisano je o različitim načinima modelovanja potrošača, u kojima su (pre svega kao eksperimentalne psihološke laboratorije) bili posebno bitni razni kursevi za "samospoznanje" i "samounapređivanje", koji su u US bili populirni krajem 60ih i početkom 70ih ... gde ih verovatno ima i sada u nekim drugim oblicima.

I intervjuišu rodonačelnika (iliti vlasnika franšize) jednog od najuticajnijih kurseva, koji kaže da je polazna tačka svih njegovih eksperimenata predstavljalo istraživanje tih osnovnih pokretačkih fazora koji se nalaze u svakom od nas ... nazvao ih je "centralnim kernelom".

Odnosno, da je osnova njegovih eksperimenata bila da se sloj po sloj skidaju svi okviri unutar nečije psihe, kako bi se na kraju došlo do "kernela". Gde je poenta da je nakon godina i godina eksperimentisanja došao do zaključka da unutar poslednjeg sloja psihe ne postoji - ništa.

Što je po njemu bilo super, jer se u tu tačku "ništa" može ugraditi bilo šta - da volite viski umesto konjaka, najki umesto adidasa ... itd.

Opet to što govori kosi se sa milenijumima starim učenjima mnogih religija i filozofija ... kojima će ipak mnogi i dalje verovati, pre nego nekom US preduzetniku iz oblasti primenjene psihologije :)
Milan Novković Milan Novković 10:33 13.12.2016

Re: ...

jinks
Pa si onda, na tu osnovnu temu, "fundamentalno "self-inventing", to ti je "dubinska" dimenzija, a na ostale ideš koliko treba i postrance.

Mislio sam na motiv kao neku osnovnu polaznu dimenziju i pokretački impuls, na primer.

Inače, u jednom od blogova napisanih pre nekoliko meseci pisano je o različitim načinima modelovanja potrošača, u kojima su (pre svega kao eksperimentalne psihološke laboratorije) bili posebno bitni razni kursevi za "samospoznanje" i "samounapređivanje", koji su u US bili populirni krajem 60ih i početkom 70ih ... gde ih verovatno ima i sada u nekim drugim oblicima.

I intervjuišu rodonačelnika (iliti vlasnika franšize) jednog od najuticajnijih kurseva, koji kaže da je polazna tačka svih njegovih eksperimenata predstavljalo istraživanje tih osnovnih pokretačkih fazora koji se nalaze u svakom od nas ... nazvao ih je "centralnim kernelom".

Odnosno, da je osnova njegovih eksperimenata bila da se sloj po sloj skidaju svi okviri unutar nečije psihe, kako bi se na kraju došlo do "kernela". Gde je poenta da je nakon godina i godina eksperimentisanja došao do zaključka da unutar poslednjeg sloja psihe ne postoji - ništa.

Što je po njemu bilo super, jer se u tu tačku "ništa" može ugraditi bilo šta - da volite viski umesto konjaka, najki umesto adidasa ... itd.

Opet to što govori kosi se sa milenijumima starim učenjima mnogih religija i filozofija ... kojima će ipak mnogi i dalje verovati, pre nego nekom US preduzetniku iz oblasti primenjene psihologije :)

Meni je relativno strana ta ideja o kernelu, iako ne sumnjam da postoji mnogo puteva kroz psihu gde ideja dobro objašnjava naša osećanja i ponašanja.

Ja sam više parallel-processing/network osoba

Recimo kad gledaš "default (mode) network", regione koji nam rade dok sanjamo sanjarimo, besposleni, to je gomila malih regiončića koji imaju razne uloge i zajedno se pale ili gase.

Pošto se svi naglo ugase čim se probudiš, neko ti skrene pažnju na nešto, skoncentrišeš se na posao ovu mrežu zovu i task-negative network.

A onda takvih mrežica ima dosta, zavisi šta radiš, koliko te interesuje, i da li se baš strast, i to ozbiljna, uključila u "posao". Pa se mozak prevezuje kao rezultat takvog rada.

Pa mi onbda uvek, pogotovo kao mali, iako to žestoko radimo i kao odrasli, krećemo da pobodemo zastavu u neki neosvojeni domen, gde smo mi "glavni", i to nam je evolutivna osobina - što smo važniji bili hiljadama godina unazad to su nam bile veće šanse da zapoatimo neku grupu u kojoj smo onda jači i bolje zaštićeni.

E sad, ovo "moderiranje" naših ljubavi prema aktivnostima dok smo mali, u zavisnosti od toga šta nam je na raspolaganju, me podseća i na Stuart Kaufmanov co-evolutivni "adjacent possible" princip.

Tako, meni zvuči kao "razumno" nagađanje da je taj kernel o kom pričaš poprilično pokretan dok smo mali.

Kasnije dođe "život" i mi svašta-malo "zabetoniramo" u nama, ali u tom procesu ima poprilično i volje-do-letargije, mi možemo da zvolimo iz dubine duše i posvetimo se svim bićem nečemu novom i kasnije u životu, pa tako pomerimo kernel.

Psiha, u stvari, uopšte nema "klasične" slojeve, gde mi pod "klasično" spadaju oni koji mogu da se opišu sa malo reči - razni slojevi imaju razne uloge i specifični su po tome koliko umemo da artikulišemo "signale" koji dolaze iz njih.

A u svakom sloju, onda, imamo nodove, jako mnogo njih.

U te neke slojeve i nodove su nam "ubodeni" i delovi dela pa hemije, i nema šta ne može da nam "moderira" ličnost od malih nogu i okoline, slike, zvuci, hrana, podneblje, društvo, pa ono podeljeno po bliskosti, provokativnosti, ...

... pa nam je, onda, u svemu tome tako kompleksnost, i iracionalnost podarena kao evolutivna osobina, da bi bez traćenja previše resursa "plovili" preko situacija koje su nam previše kompleksne, a kojih ima previše.

Podarene su nam emocije, kao veliki kompozitor, izvođač i dirigent.

I njih mi možemo donekle da pomeramo - recimo osnovna odlika empatije je da se razvija prema autonomnim entitetima, ...

... "realnim", a to su oni što kad ga malo udariš ono hoće da uzvrati udarac

Iako te ništa ne sprečava da imaš i takve manje realne entitete.

Sve ovo sugeriše da i mimo tvog insinktivnog nešto manjeg interesovanja za nešto novo možeš da uposliš svest i disciplinu da bi u tom novom domenu proveo neko minimalno vreme, a onda je sve moguće, to nešto novo može da ti postane ljubav života

Tj non-stop si u "životnoj opasnosti", osim ako ne požuriš da se ušuškaš u nekoj sigurnosti
sasaminijature sasaminijature 12:18 12.12.2016

....!?!....

....sve što nam treba je LJUBAV!!!

Da naućimo da prihvatimo sami sebe, zatim da pokušamo da volimo druge ma kakvi da su, ovo ću da ponovim ma kakvi da su!

Čovečanstvo vapi za razumevanjem, različitosti nas obogaćuju i čine kvalitetnijim.

Ja sam blizanac, sestra je mlađa par minuta. Uvek je naša okolina imala utisak da smo slični da jako ličimo. Da, to vidim i sam kako vreme prolazi zaista ličimo.
Međutim, koliko god gena istih ili sličnih imali, opet smo tako različiti. Od ličnosti, životnih interesovanja, načina percepcije određenih pojava.....

Tako kada naiđem na neko delo koje je za osudu, trudim se koliko imam snage da nateram sebe da ne osuđujem već pokušam da shvatim. Moja sestra koja toliko liči na mene masu stvari bi uradila poprilično drugačije od mene. Koliko se tek razlikuje ta osoba koja je uradila meni nešto neshvatljivo. Da li sam siguran da se nađem u njegovoj koži da ne bih isto postupio!?!

Potrebno nam je više tolerancije i razumevanja.....
Milan Novković Milan Novković 12:52 12.12.2016

Re: ....!?!....

Ja sam blizanac, sestra je mlađa par minuta. ... Međutim, koliko god gena istih ili sličnih imali, opet smo tako različiti. Od ličnosti, životnih interesovanja, načina percepcije određenih pojava.....

Nači, slušaj sestru i ništa ne diraj
Šala, šala
sasaminijature sasaminijature 12:59 12.12.2016

Re: ....!?!....

Da li si mozda gledao film sa Depardije-om, "Dobro doošli u Nju Jork"? Dobar film o bankaru sa big lovom i kako utiče na jedinku kada se nađe u poziciji da donosi odluke koje mogu menjati živote milionima. Nije loš film, neki bi rekli previše eksplicitnih scena.

Milan Novković Milan Novković 13:02 12.12.2016

Re: ....!?!....

sasaminijature
Da li si mozda gledao film sa Depardije-om, "Dobro doošli u Nju Jork"? Dobar film o bankaru sa big lovom i kako utiče na jedinku kada se nađe u poziciji da donosi odluke koje mogu menjati živote milionima. Nije loš film, neki bi rekli previše eksplicitnih scena.


Nisam, al hoću, thanks

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana