Da, onaj 5. oktobar mora da sačeka neki drugi oktobar, koji neće tako skoro doći, kako bi bio proučen i postavljen na neko svoje mesto u galeriji za nas važnih zbivanja.
Svratih na blog tek da malo protumaram, jer odavno nisam bio, a što se 5. oktobra tiče, sve sam mislio da je već nakačen neki tekst, tako da mi namera i nije bila pisanje, već, eventualno, samo čitanje. No, kad je već tako, hajde da natuknemo makar nešto, ukratko.
Naročito u nekoliko poslednjih godina - 5. oktobar je, kao i mnogo šta u našoj bližoj i daljoj istoriji, podvrgnut onoj vrsti obrade koja ne spada u istraživanje o onome što se zaista desilo i u kakvom kontekstu se desilo, već spada u parcijalna iživljavanja nad samim događajem, odnosno predstavlja njegovo stavljanje u funkciju momentalnih potreba "obrađivača".
Današnji trenutak je takav kakav jeste. Nije ni logično da će "antioktobarci", koji sada kontrolišu maltene svaku reč, dopustiti da se o 5. oktobru u javnosti ispoljava neki objektivan stav, ili, tačnije rečeno, urediće stvari tako da se čuje samo ono što je negativno... Negirajući bilo šta pozitivno u "petooktobarskom događaju" oni indirektno brane tvrdnju da je sve što su ovih tri decenije uradili u politici dobro. I brane pre svega legalni predznak svog ogromnog, u onim po ovu zemlju najkrvavijim godinama stečen imetak, koji je kasnije samo nadograđivan. Antioktobarci sada opet imaju apsolutnu vlast, a nije u izgledu da će je tako naivno prepustiti riziku, makar i kratkoročnom (kao ono 5. oktobra). Drugim rečima, logično je da će ova tema "malo" pričekati na pravu javnu debatu.
No, ne svodi se sve na to. S obzirom da ni među onima koji ne spadaju u "antipetooktobarce", već spadaju u nekakve "neutralne kritičke strukture" nema naznaka nekog iole zrelog stava o ovoj temi, sa makar minimalnim zajedničkim imeniteljima potrebnim da se nešto ustanovi - nego se sve svodi na onaj više instinktivni, a manje racionalni jauk o "velikim očekivanjima koja su ostala iznad nivoa dogođenog", čega nisu imuni ni mnogi od pobornika 5. oktobra, pa čak i neki "direktni akteri" - sasvim je sigurno da će se na jedan objektivniji, utemeljeniji i opsežniji stav koji se ne svodi na to o izneverenim očekivanjima čekati prilično, prilično dugo. Stoga je ovde, u postu, nekakva nova-ponovljena analiza sasvim izlišna, jer nema nikakve sumnje da bi se samo utopila u moru današnjih, već uvežbanih deprimirajućih fraza, nezainteresovanosti, površnosti ... Juče, u "danu pre jubileja", povede se neka priča o ovoj temi, onako usputna ... Uglavnom je ispalo da nema nikakve razlike, odnosno, da je još i gore nego pre "demokratskih promena". U nekom času, računajući na dovoljnu prepoznatljivost i upečatljivost primera, pitah jednog od sagovornika - Pa, dobro, zar razlika nije makar, makar u tome da od tada po banderama više nema umrlica srpske mladeži poslate u neki od ratova u predpetooktobarskoj deceniji, a on mi, kao da se radi o nebitnoj razlici između nešto više ili manje klikera u džepu, odgovori - Pa šta s tim?!
Stoga, 5. oktobar mora da sačeka neki budući, daleki oktobar.