Žena i ja smo do pre neki dan bili na letovanju u Kemeru, gradiću nedaleko od Antalije. Gradić je od malog ribarskog naselja prerastao u lep i veliki turistički centar. Hoteli su smešteni uglavnom uz obalu ali ih ima i po gradu. Naš hotel je od svih koje smo videli imao najbolju lokaciju, sa terase na kojoj smo pili, uglavnom kapućino, niz nekoliko stepenika, silazili smo na plažu, sve u svemu ni deset metara. Ja sam po svom ustaljenom običaju ulazio u vodu čim se osušim od prethodnog ulaska. Plivao sam profesionalni kraul i olimpijsko prsno a onda bih se okrenuo na leđa i vozio bicikl, vežbe za kolena i stopala. Moja žena je uglavnom ulazila po dva puta ali bi otplivala tako daleko da joj ponekad nisam video glavu i ostajala je sve dok joj se ne smežuraju prsti na šakama. Jednom reči, naplivali smo se i nauživali u toplom mediteranskom moru.
Posle ručka i posle večere odlazili bismo u šetnju predivnim šetalištem oivičenim manjim ili većim parkovima prepunih palmi, lijandera, agava, narova, i ko zna kakvog sve ne drveća i biljaka kojima ne znam ime. Sve to je svakodnevno s ljubavlju održavano i zalivano. Nigde ni papirić, pikavac, prazne limenke ili flaše, čistać sa kamiončetom na električni pogon, redovno je praznio korpe kojih je bilo na svakih desetak metara.
Ako bismo krenuli na desno, prolazili smo kroz 1001 noć, svuda mostići, zelenilo, stizali bismo do velikog parka sa tri fontane i izbijali u sam centar gradića gde se skoro kilometar protezala velika ulica sa isto toliko dugom fontanom sa kaskadama. Sa obe strane fontane ređale su se jedna do druge radnje luksuzne robe, poslastičarske, čovek ne zna šta bi odabrao, takva je bila ponuda.
Ako bismo krenuli na levo, prolazili smo kroz Semiramidine vrtove i tu je bilo skrivenih klupa na koje bismo seli i ćuteći ili razgovarajući, gledali u pučinu Mediterana. Maksimalna uživancija! A da, ovo sam počeo da pišem sa namerom. Kemer je kao i cela Turska, prepun mačaka svih fela i boja. Neke su mi dozvoljavale da ih pomazim a neke su odlazile svojim putem.
Jedne večeri, posle duge šetnje do ribnjaka i malog zoološkog vrta, vratili smo se i seli na jednu klupu. Ispružio sam noge, prislonio štap na naslon klupe i prepustio se uživanju pored najdraže mi osobe. Macko gde si ti krenula, čuo sam ženin glas. Pridigao sam se i pored nje video lepu mačku, ono što mi zovemo domaća. Njuškala je i vrtela se malo oko moje žene a onda je iza klupe došla do mene i uperila mi pogled u oči. Gledali smo se nekoliko trenutaka a onda je ona skočila na klupu i ugnjezdila se uz moju levu butinu. Počeo sam da je češkam oko ušiju, pa ispod brade, pa po leđima. Ona se malo meškoljila dok nije pronašla najbolji položaj stisnuta uz moju butinu. Ostavio sam je na miru. Žena je oduševljena ustala i fotkala nas je. Nstavili smo da razgovaramo a ja sam malo, malo bacao pogled na macu. Ona se potpuno opustila, spustila je jednu šapicu, naslonila glavicu na klupu i zadremala. Oseća se sigurnom pored tebe, rekla je moja žena. Jedan otac sa ćerkicom nas je spazio i doveo je devojčicu koja je pokušala da je pomazi. Maca se trgla, iskezila zube, zafrktala i mahnula šapicom sa isukanim noktima. Devojčica je odskočila vrisnuvši. Kada su otišli, još više se pribila uz mene i nastavila da drema. Posle nekog vremena, ustali smo, pomazio sam je po glavici i leđima i nastavili šetnju.
Baš me zanima da li nas čeka, rekla je moja žena. Bila je tamo na klupi gde smo je ostavili. Seo sam pored nje a ona se pribila uz moju nogu. Dozvoljavala mi je da je nežno češkam. Posedeli smo malo, onda smo se maženjem oprostili od nje.