Sutra, 20. oktobra, 2008. godine, navršavaju se 64 godine od oslobođenja Beograda.
Jedinici NOVJ i Crvena armija ušle su u grad nakon dvanaestodnevnih krvavih borbi u kojima je poginulo oko 3000 jugoslovenskih partizana i 1000 crvenoarmejaca i tako okončale fašističku okupaciju. Slava im i hvala.
Okupatori su pružali ogorčen otpor, a o tome svedoči podatak da je u ovoj operaciji poginulo oko 17.000 nemačkih vojnika dok ih je oko 9.000 zarobljeno.
Dan oslobođenja Beograda, do 1997. godine slavljen je i kao Dan Beograda. Od tada se obeležava samo kao dan oslobođenja od fašizma i to nekako stidljivo.
Znam da će mnogi osvrćući se na ovaj moj post kazati kako su pobednici bili oholi, kako je provođen revolucionarni teror, kako su zauzeli vile na Dedinju, te u njih uselili svoje porodice, i slične stvari.
Ništa od toga ne može umanjiti značaj 20. oktobra, 1944. godine i činjenicu da je to dan kad je u Srbiji defitivno fašizmu slomljena kičma. To je dan kojim se trebamo ponositi i tradicija na kojoj počiva moderna civilizacija i naročito moderna Evropa.
Iskrene čestitke svim antifašistima, a naročito onima koji su lično sudelovali u oslobođenju Beograda.