Autor: Rodoljub Šabić
Pre nedelju dana, oglasio sam se postom „SUDBINA INSAJDERA". I baš mi je drago što mogu da ga nastavim kako sledi. Da podsetim, post se odnosio na sudbinu G.M. čoveka koji je prvi počeo javno da govori o tzv. „drumskoj mafiji". I ne samo da govori, nego da nastoji da dokaže pljačku na naplatnim rampama. U tu svrhu tražio je pomoć Poverenika za informacije, i tako došao do dokumenta koji je upoređen sa video zapisom stanja na naplatnoj rampi koji je G.M. ranije napravio, na nesumnjiv način potvrđivao pljačku. „Borba" za dokument trajala je mesecima i nije bila ni malo laka, ali je na kraju G.M. ipak pokazao da je bio u pravu. Danas je on svedok a njegov snimak važan dokaz u postupku protiv „drumske mafije".
Cena koju je G.M. platio bila je velika. „Isterivanje" istine, koštalo ga je posla. Čim je počeo javno da govori o krađi, ostao je bez njega, a i danas ga nema iako se potvrdilo da je govorio istinu.
Post je privukao priličnu pažnju, bilo je i komentara i preporuka. Većina komentara, bila je siva, pesimistična. Mada sam znao da je taj pesimizam praktično realizam, to mi nije ni malo prijalo. Delovalo je obeshrabrujuće, jer post sam objavio s namerom da bude prvi potez u maloj „kampanji" koju sam želeo da isprovociram. A sve to se zasnivalo na nadi da se može obezbediti ishod koji ne bi bio u skladu sa pesimističnim prognozama. Eventualni uspeh „kampanje" bio je poslednja šansa koja je ostala na raspolaganju, da bi se G.M. pomoglo u njegovom, gotovo trogodišnjem nastojanju da se vrati na posao.
„Inicijalna kapisla" nije bila loša. Nakon posta, pojavio se u Danas-u tekst „Mučna borba za pravdu". Posle toga Politika je objavila seriju članaka o „insajderu" a pratili su i drugi mediji - TV B92, Blic i drugi. Celu sedmicu tema je privlačila pažnju.
I konačno, jutros sam razgovarao sa g-dinom Zoranom Drobnjakom, generalnim direktorom Puteva Srbije. Moj sagovornik u potpunosti se složio s ocenom da je G.M., bez obzira na formalna opravdanja, u vreme ranijeg rukovodstva Puteva Srbije ostao bez posla, samo zato što je javno počeo da ukazuje na „drumsku mafiju" i što je pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama i tražeći zaštitu Poverenika za informacije nastojao da dođe do dokumenata koji su potvrđivali krađu. Najbitnije od svega je to što smo razgovor završili tako što mi je g-din Drobnjak garantovao da će G.M. biti vraćen na posao u Puteve Srbije.
Ovakav potez JP Putevi Srbije treba pozdraviti jer ima dvostruku vrednost. Ne samo da će pomoći G.M. čoveku i njegovoj porodici, jer su gubitkom posla bez ikakve njegove krivice bili ugroženi, nego će predstavljati dobru poruku koja ima najopštiji značaj. Svojevremeno je izbacujući G.M. s posla, ranije rukovodstvo ustvari uputilo ružnu, preteću poruku svim ljudima koji su spremni i koji pomišljaju da nešto preduzmu protiv zloupotreba i korupcije u svojoj sredini. Nema sumnje da je veoma važno da ta poruka, posle gotovo trogodišnje borbe bude anulirana.
Mislim da je ovaj događaj dobar povod da se podsetimo na dve važne stvari.
Prvo, na to da ne treba potcenjivati moć medija. Svuda, pa i kod nas ta moć postoji i nije mala. Da nije bilo podrške medija, ne verujem da bih uspeo u tome da G.M. vratim na posao. Dakle, od velikog je značaja da mediji biraju prave, suštinski važne teme, da im daju prioritet u odnosu na one druge, senzacionalističke. A nažalost, ne bi se reklo da to (dovoljno) često čine.
I drugo, na nešto što bi isključilo ili bar smanjilo potrebu za tim da se „sudbine insajdera" rešavaju bilo kakvim kampanjama. Na potrebu da se zakonom, odnosno zakonima izričito otkloni svaka mogućnost da ljudi koji zato što su ustali protiv korupcije i kriminala u svojim sredinama, snose bilo kakve negativne konsekvence. S tim u vezi, podsetio bih da su, u skladu sa Ustavom, kao građanska inicijativa, podržani sa više desetina hiljada potpisa, još pre godinu dana Skupštini Srbije dostavljeni Zakon o klasifikaciji tajnih podataka i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama, u čijoj sam izradi, ne kao Poverenik, već kao ekspert, sa zadovoljstvom učestvovao. Usvajanjem ovih zakona bitno bi se popravio pravni položaj „insajdera", ali nažalost krajnje je neizvesno kada će se i da li će se uopšte oni naći na dnevnom redu Narodne Skupštine. A ako već ne oni, onda drugi, bolji, koje bi vlast trebala da pripremi bez odlaganja. A zar i to nije tema kojom bi mediji trebali ozbiljno da se pozabave?