Prvi pravi

Jelica Greganović RSS / 29.11.2008. u 01:00

800-02-01-frosty-let-it-snow-300px.gifPrvi pravi! Pao je. Prvi pravi sneg ove godine, ove zime. Onaj šećerni, što škripi i zatrpava. Koji pada horizontalno, pod noćnim svetlom uličnih lampi. Gust i sitan, tih. Čekala sam ga otkako je prošlo leto, čim se zanjihalo granje javora u mom prozoru. Desno granje, ono koje zaljulja istočni vetar, koji sa sobom pre ili kasnije donese sneg. A uvek najgušće, igleno pada noću. Tada ulice plišano ućute i ceo grad zatrpava tišina koja se cakli. Noću.

 

U Badnjevcu, u kući bake i dede, pod kuhinjskim prozorom, stajao je oguljeni, boje izbledelog mentola, drveni sanduk. Pun cepanica i okružen drvenom prašinom, koju smo sestra i ja, ne slušajući beskrajne opomene, sakupljale sa poda i oduvavale u oblačićima sa prstiju. Prozor je bio mali, dvokrilan. Odozgo je visila zelena, šatorska roletna, a dole, da zaustavi hladan dah mraza, debela zmija-piton napravljena od sabijenih novina u duguljastu vreću sašivenu od nekadašnje, izbledele jastučnice. One sa dugmićima napravljenim na ruku, paukastog uzorka.

Svake zime sestra i ja oplavljivale smo kolena lepeći noseve na prozor iza koga je crnela noć. Gusta, seoska, koju je prekidala samo tutnjavina vozova, koji bi na kratko zablještali putničkim prozorima i čiji bi zvuk progutao ponovni beživotni mrak. Prvi sneg je najčešće padao noću i nije nam uspevalo da vidimo početak. Sem u retkim prilikama kada je deda utrupkavši u kuću, nakon poslednje provere spoljnog stanja pred spavanje, lupajući rukama o bokove, bezvoljno objavio padanje. Sestra i ja smo spotičući se, batrgale nogama tražeći obavezne patofne i sudarale se u trku ka ulaznim vratima. Tu se pojavljivala kerber-baka koja je iz zdravstveno prehlađivačkih razloga dozvoljavala pogled samo kroz veliki hodnički prozor sa kauča iz njegovog podnožja. Tada je deda palio spoljno svetlo na ulazu, a nas dve smo otvorenih usta ispraćale bajku koju je do tada krila noć...pod jakim svetlom lampe, u njenom blještavom krugu oivičenom gustom noći, blještao se vejući prvi sneg.

Ujutru je deda palio furunu u našoj sobi. Staru, srebrnu, iskićenu venčišima i smešnim kvakama. Čim se iz nje začuo bubanj, smele smo da se odtrpamo ispod jastuka, jer baka nas je uvek preko jorgana zbog hladnih noći pritisla još po jednim jastukom. Hladnih, nezagrejanih od noći noseva, pod budnom dedinom pažnjom, dok su se na velikom gostinskom stolu pušile dve šolje bele kafe, boreći se sa naslagama jorgana, sestra i ja smo dizale zelenu roletnu. Ujutru su te roletne gubile svoju večernju, tamnu boju i postajale živo zelene od spoljnog blještavila. Iza njih se slutio zatrpan novim, netaknutim snegom pogled. I kada smo uspele da se izborimo sa letvicom ušivenom u dno roletne, koja je nepravilno povučena vodila ka nepravilnom namotavanju, što je dedu beskrajno uznemiravalo, kroz injem oivičen prozor beleo se – sneg. Još uvek bez zvuka, jutarnji, tihi, gluvi, pokriven caklećim okcima, sneg.

Njegovu netaknutu belinu uskoro je kvarila Bubica. Crno-bela, obična seoska, niska, čupava kuca, vernih biber-očiju. Iza njenog repa su se dizali oblaci snežnog praha, dok je Bubica upadala u sneg do vrata, izranjajući leđnim crnim flekama u susret svom obožavanom vlasniku. Iako nas je baka baš tada oteravala sa prozora, smatrajući krajnje nemoralnim pogled na pijanog komšiju, ipak smo znale da iza naših leđa, u belini prozora, Bubica sva uvaljana u prah sneg skače na Mileta Bosanca, koji ju je usvojio onda kada je umrla njena prva gospodarica, tetka Kaja, pralja. Mile Bosanac je gunđao odgurujući Bubicu, koja je zaljubljeno lajala vernošću pseće majke kojoj su redovno bacali štence. Volela je Mileta kao što bi volela naručje crno-belih grudvica, samo da su joj ih ostavili. I dok je Mile krivudavim, mamurnim korakom kvario netaknuti celac, Bubica je cvilela od sreće, ostavljajući iza sebe trag nervoznog potočića.

Za Miletom Bosancem, odmah posle doručka, na našoj kapiji se pojavljivalo Anče. Dok smo sestra i ja gutale komade hleba premazanje kristalno narandžastim pekmezom i parile se pivši već drugu belu kafu tog jutra, od spolja se čulo strpljivo trupkanje. To je komšijsko Anče, držeći se za rešetke kapije, prevelikim rukavicama od obične seoske nebojene vune, otresalo noge. Za Ančetom je stizao njen brat Veljko. Polako, ali istrajno, kratkih nogu u velikim čizmama, očito nekada Ančetovim, Veljko se poput polarnih istraživača probijao kroz sneg, dok mu je iz nosa, zaustavljen na putu ka ustima, visio zaleđeni slinac. Taj bledo zeleni slinac je užasavao našu baku, izazivajući kod nje slutnje na najgore moguće zdravstvene, higijenske i ostale zarazne komplikacije. Za razliku od nje, Veljko je slinac doživljavao verovatno kao deo zime i samog sebe, nije ga ni primećivao, čak ni brisao. Samo bi se povremeno obliznuo, uzaludno, podsvesno probajući da ga dohvati jezikom. Zbog toga su mu usta krajem dana bila ispucana, a slinac je ostajao netaknutog ledenog agregatnog stanja.

Dva puta dnevno sestra i ja smo puštane na sneg. Obučene, zamotane, zadundane smo otvarale zelenu, čeličnu kapiju sa koje se prahom otresao sneg i odlepljivale ledenim grudvicama prilepljene Ančetove ruke u rukavicama koje su spadale. Za tu priliku prvog snega, baka nam je davala krivu, musavu šargarepu, sparušenu od podrumske hladnoće, stari, sa rupom na dnu lonac i nekoliko grumenčića uglja, koji je svetleo tamnom ljubičastom bojom. Dvorišna, stara i vremenom oćelavila metla je bila poslednji dekor za krivog Sneška, koga smo uprizoravali pod tri višnje, tanušnih stabala i krošnji iskrivljenih snegom.

Posle toga smo pravili anđele, a baka je varjačom pretila kroz prozor. Leđno bacanje u sneg je bila zabranjena disciplina. Zato smo belji od nakrivljenog Sneška, krišom od bakinih pogleda, uz izdajničku lajavu pratnju Bubice išli u komšijsko dvorište da gledamo najlepše ledene ruže, koje su injem cvetale na prozoru Mileta Bosanca. Bez bojazni da će ih otopiti stara, bušnjikava peć, jer Mile je i tako propio ogrev, na prozoru stare nakrivljene kuće, u buketima kristalnih latica, ledenim vencima cvetalo je ledeno cveće. Iza njega, u hladnom mraku sobice, hrkao je pijanim snom Mile, a Bubica je željno cvilela ispred vrata.

Popodne, dok se spuštao prvi, plavkasti sumrak, iz komšijskog dvorišta Bratkovića, čuo se visoki glas, koji je uranjao u sneg sekući ga zovom. Anče i Veljko su se otresali od snega, Veljko je još brže lizao ispucale crvene usnice i sitnim, kratkim koracima pokušavao da kroz duboki sneg stigne Anče. Anče je istrajnošću i brzinom ledolomca pratilo zvuk glasa i mašući promrzlim rukama, dok su joj na rukavima visile isheklanom zmijom vezane rukavice, odlazilo kući. Za njom, po već skoro mraku, kroz kapiju iznad koje je visio davno sasušeni đurđevdanski venčić obeljen snegom, nestajao je Veljko...

Napolju veje sneg. Pravi. Javor u našem prozoru razbija mrak bljeskom beline, a grad spava. Pod uličnim lampama, u levkastnom snopu žutog svetla padaju vodopadi suvog, kristalnog snega. Maločas je dvoje klinaca, očito poremećenog ritma spavanja, pokvarilo netaknuti sneg puste uličice. Starija sestra je na sankama vukla brata. Za njima je trčalo čupavo kuče, nosa obeljenog snegom. Zbog snega i njih dvoje sam se setila Ančeta, Veljka i Bubice. I gluve tišine prvog, noćnog snega.

 

 



Komentari (246)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:59 30.11.2008

Re: Snezni breg

A sestra i ja smo imale on drvene sanke sa naslonom, najveća radost je bila kad deda pristane da se upregne, pa malo vozi jednu, onda drugu...i smandrljavanje na obižnju livadu, kad se natrpamo svi, sestra, Anče, Veljko i ja...doduše Veljko je obično ispadao na pola brda...vraćali smo se kući tako da je onaj Sneško izgledao kao čisti amater...
menora menora 11:51 30.11.2008

Re: Snezni breg

... chuj drvene sanke su chudo jedno od otkrica (cijenim posle kreveta jedno od znacajnijih) ...
Eh a mi imali jedne i to bez naslona (blago vama dvema) al na nas petoro dece - mozh zamisliti taj dzumbus kada se sneg pojavi ... zato je pojava plasticnih skijica znacajno doprinela i miru u nasoj kuci - narocito nasoj, napacenoj od nas malih monstrumcica, maman koju tek sad lagano pocinjem da razumevam

... i da, hvala Vam sto nam ulepshavate zhivot (bez preterivanja) Vasim divnim tekstovima ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:18 30.11.2008

Re: Snezni breg

Nema na čemu, sa zadovoljstvom

A naše su sanke još bile i zelene, ofarbao ih deda, pa sa crnim čeličnim naslonom, dakle rolsrojs...doduše kad te prednja ekipa pritisne na naslon, ostanu ti masnice uprkos svim jorganima koje su na tebe obukli...
Hansel Hansel 11:54 30.11.2008

Prvi sneg, prvi sneg...

Pa, esi blesava da pišeš odu snegu?
MRZIM ZIMU.
MRZIM SNEG.
Krugoluina, došao sam u iskušenje da ovog puta namerno obavestim moderatora!

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:23 30.11.2008

Divna kapica...a vidi

snežne ćega...

Budimac Budimac 12:20 30.11.2008

Evo ti mini Sneško

sa prozora našeg istanbulskog stana, januar 2004. tada sam poslednji put video pravi sneg u ovoj zemlji. Ono malo što je padalo (paj'z datuma) 17. februara ove godine u ovim krajevima (posle 30 godina) se ne računa jer se nije ni zabelelo...

ssvetlana92 ssvetlana92 13:04 30.11.2008

Re: Evo ti mini Sneško

Budimac
sa prozora našeg istanbulskog stana, januar 2004. tada sam poslednji put video pravi sneg u ovoj zemlji. Ono malo što je padalo (paj'z datuma) 17. februara ove godine u ovim krajevima (posle 30 godina) se ne računa jer se nije ni zabelelo...



Kako je šarmantan ovaj sneško, i divna fotka. Sejvovala sam ga, da potraje duže..od jednog dana.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:19 30.11.2008

Re: Evo ti mini Sneško

Budimac, od čega ste mu pravili pogled i osmeh - pomorandže?
Budimac Budimac 14:08 30.11.2008

Re: Evo ti mini Sneško

Jelica Greganović
Budimac, od čega ste mu pravili pogled i osmeh - pomorandže?

Tačno! Kosa je očigledno peršun
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:28 30.11.2008

Re: Evo ti mini Sneško

Tako krupan peršun!?
Budimac Budimac 15:48 30.11.2008

Re: Evo ti mini Sneško

Tako krupan peršun!?

Ne! Tako mali Sneško
Budimac Budimac 12:20 30.11.2008

Evo ti mini Sneško

Obriši ovaj koment bio je duplikat prethodnog.Ne znam zašto je nastao...
ssvetlana92 ssvetlana92 13:14 30.11.2008

Sanke

Ja ne poznajem nikoga, u svojoj okolini ko se sa takvom radošću prepušta snegu, kao ja. Sećam se i svojih prvih sanki koje mi je otac napravio. Metalne, teške sa volanom. Bila sam glavna fora na poljančetu. Toliko sam se pravila važna, da to Neko nije mogao da podnese i ubrzo su mi ih ukrali iz podruma. Molila sam sneg da mi ih vrati, ali ništa nije pomagalo. Otac nije više hteo da izaziva..pa ih više nisam ni imala.
Ništa mi ne pomaže, da ne volim sneg. Ni čiščenje, ni hladnoća, ni mokre noge. Bljuzgavica bi trebalo da me malo dozove pameti, ali ni to ne pomaže. Jednostavno nema leka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:22 30.11.2008

Ljubav

ivana23 ivana23 15:36 30.11.2008

Re: Ljubav

ivana23 ivana23 15:58 30.11.2008

Re: Ljubav

dolybell92 dolybell92 16:32 30.11.2008

Re: Ljubav

Me too... outside or inside ...

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:15 30.11.2008

Re: Ljubav

49 41 49 41 06:27 01.12.2008

Re: Ljubav

Jelica Greganović

ili sudbina.
Upravo sam napisao tekst; vise za svoju dusu i secanje.
Dan isti i jutro kao pre 27 godina. Taman sam ga s rocio, a on nestade.
Ja jopet, nazvrljao s licnu pricu za pomen; iako sam daleko od religioznog.

Priznajem, posle toliko godina - da ne bi snega - ni mene ne bi!
"Posmatrao" bih suncani mediteran - vecno!

P.S.
Nadam se, da ce se jos neko setiti u Ljubljani 1. decembra ' 81.?!?
Ja se jos uvek secam svakog detalja, svake slike, svakog razgovora; posle toliko godina.
ivana23 ivana23 10:59 01.12.2008

Re: Ljubav

Nadam se, da ce se jos neko setiti u Ljubljani 1. decembra ' 81.?!?
Ja se jos uvek secam svakog detalja, svake slike, svakog razgovora; posle toliko godina.

81. ili 91. ?
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:24 01.12.2008

Re: Ljubav

Šta se dešavalo tada?
ivana23 ivana23 21:20 01.12.2008

Re: Ljubav

-1.12. 1981. U najvećoj nesreći u istoriji jugoslovenskog vazduhoplovstva, avion DC-9 super 80 ljubljanskog Inex-adria avioprometa udario u planinu blizu Ajačija na Korzici. Poginulo svih 178 putnika i članova posade.

Ocigledno je 49 41 mislio na taj dogadjaj. Onaj iz 91. je politicki i ne bih da ti kvarim lep blog.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:44 01.12.2008

Re: Ljubav

Uh...tada su poginuli roditelji klinaca iz komšiluka u Polskavi...a ove godine su konačno otišli ovdašnji na Ajači da skupe ostatke aviona...
Bolje da zaista stanemo pre '91...
Budimac Budimac 15:56 30.11.2008

A kad smo već

kod sanjkanja, da li je moguće da sam ja jedini na blogu čiji deda je imao velike dvoprežne sanke? Pa kada napada (a tada je znalo da napada i u Vojvodini) onda se vozamo vožnje radi i čisto valjda da se konji ne bi preterano ulenjili preko zime. Nezaboravno (i priceless)...

Alo, Novi Sad... da li se neko sankao sa tvrđave? Put za "đavu" (kako se to sada kaže) se zatvarao i pretvarao u sankalište. Jednom smo brat od tetke i ja (ja sam imao 5-6 godina) malo produžili na put pod (srećom) zaustavljeni kamion.
trener92 trener92 17:01 30.11.2008

Re: A kad smo već

Alo, Novi Sad... da li se neko sankao sa tvrđave? Put za "đavu" (kako se to sada kaže) se zatvarao i pretvarao u sankalište. Jednom smo brat od tetke i ja (ja sam imao 5-6 godina) malo produžili na put pod (srećom) zaustavljeni kamion.

...Živeo u Petrovaradinu par godina
trener92 trener92 17:17 30.11.2008

Prvi pravi


Ti pišeš tako "zarazno" da i onaj ko ne voli zimu, kada pročita ,mora da se bar malo zamisli, da li je baš tako i sigurno će, ovde, zaboraviti hladnoću, grtalice .....
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:07 30.11.2008

Re: Prvi pravi

To je od srca, zato je zarazno

Nego, kad smo kod sankanja na velike sanke, mi to nismo imali...biće da je u Šumadiji koja je cela uzbrdo, nizbrdo, pa u krivinu, to malo nezgodno, pozlila bi svima romantika već u susednom sokaku...

Inače, kod nas pada odvratna, ledena, fuj kiša, koja buška i jede siroti sneg. Ja sam se povukla u podrume donje, izgibo' u onoj prašinčini, već je sedam, a ja stigla do pola...Žmu ropće, Prestolonaslednika koristimo za noseće uloge...ako ništa drugo, biće dobar blog od toga<_<
hajkula1 hajkula1 17:01 30.11.2008

lepo

Obrenovac. Deda ljubomorno vodio racuna o porodicnom imanju na selu u blizini. Fijaker se zimi transformisao u sanke.

Upao mi naslov u oci, Prvi pravi, pomislila, ljubavna tema pa uletela. Kad ono, i nije da nije.
hajkula1 hajkula1 17:09 30.11.2008

radost, iskra a ponekad nije bas

Posto prodje kamion koji nagrne sneg uz kolovoz, napravi bedemcic koji zatvori prolaz, nizbrdicu. Mi na sanke, pa u bedem. Padale su grdnje, a po nekome i batine; sta ako proleti kroz sneg na kolovoz pod neko vozilo? To se i desilo jednom mom drugu. Izvadili mu slezinu.
P.S.
BG- Bulevar.
49 41 49 41 18:06 30.11.2008

Lecenje krajnika

Ovako su neki klinci, meni znani "lecili" krajnike.

deda92 deda92 18:45 30.11.2008

dodatak



radost



zabava



rekreacija

pozdrav
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:08 30.11.2008

Re: dodatak

Ih deda, kad te ukeba drug Unf sa ovim, doduše predivnim, plakatom u formi tapete za salu za sednice, ima da krepa od sreće...a mrdalice su ti baš slatke, em dinamične



i ovo mi treba...

dolybell92 dolybell92 21:03 30.11.2008

Re: dodatak

Možda i od ovog napraviš nešto...

dolybell92 dolybell92 20:57 30.11.2008

Snegobran

Redwand Redwand 11:44 01.12.2008

Re: Snegobran

Pre pre predivan tekst kao i svi vasi tekstovi!!! Ovdje nema snijega, ali NG se ceka na njegovom velicanstvu SNIJEGU!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:14 01.12.2008

Re: Snegobran

Hvala
Nego, gde ovde?
Redwand Redwand 13:57 01.12.2008

Re: Snegobran

Podgorica :)
a slika nece da mi se okaci ne znam zasto? evo linka http://www.sendspace.com/file/vfonx0 crnogorski predio Bukumiri pod snijegom
ivana23 ivana23 14:35 01.12.2008

Re: Snegobran

Redwand
Podgorica :)a slika nece da mi se okaci ne znam zasto? evo linka http://www.sendspace.com/file/vfonx0 crnogorski predio Bukumiri pod snijegom



Redwand
Izostavljeno na kraju linka - jpg!
Nadam se da je to ta slika... :))
Redwand Redwand 15:06 01.12.2008

Re: Snegobran




Da da bas ta.

Zahvaljujem
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:29 01.12.2008

Re: Snegobran

A, Podgorica...probala, samo na ovoj sajtu moraš prvo da se uloguješ, prijaviš i to...pa onda da cunjaš i gledaš slike...želim vam i nam snega za NG na kile...neka sad i kiseli sa ovom kišom, samo neka zatrpa za novaka...
Ej, tek sad vidim sliku, bože što je lepo...što bi ja volela da imam ovakvu kamenitu kućicu sa šindrom...i snega okolo.
dolybell92 dolybell92 19:43 01.12.2008

Valjda mene neće...

49 41 49 41 22:44 01.12.2008

Patkica

Mozda voli sneg?
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:10 01.12.2008

Re: Patkica

Jok...pernate rajfove...
Redwand Redwand 00:18 02.12.2008

Re: Patkica

Evo promijenila bar malo - kritika primljena k znanju

Jelica Greganović Jelica Greganović 00:33 02.12.2008

Re: Patkica

Majstorica si ti :)
Jedan anđeo za tebe

Redwand Redwand 00:40 02.12.2008

Re: Patkica

dok ne savladam slike :) SAMO osmjeh

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana