Život

Radosti mladosti

Jelica Greganović RSS / 05.12.2018. u 20:49

 

funny-turtle-punk-spike1.jpg 

Duda je rekao da idemo na kafu i druženje. Dodao je i da ga tako zovem samo kad treba nekoga da bije, što je izmišljeni recidiv prošlosti, vremena kada smo bili malo mladji no što smo sada izuzetno mladi. Kao mesto okupljanja mi je, po treći put, naveo sokače pored Kalenca, gde brat Steve pilota, zvanog Gibon, ima kafić. Ima i ogromno drvo sa dobrom hladovinom, i još nešto, što nisam čula jer je Duda počeo da mi kašlje u uvo kao srpski pesnik romantičar. Za kraj je prokrkljao da mu je hripanje od alergije na ambroziju, koja muči svu omladinu, a njega naročito. Mene je već na polovini tog izlaganja zabolelo rame kojim sam držala telefon, jer me gnjave peti i šesti pršljen, dok mi je uvo zbog nanete buke otkazalo poslušnost.

 

Za priliku ovog okupljanja sam obukla RamonesUraUraRokenrol majicu i pola sata pokušavala da vežem pertlu na starkama, jer ili su mi noge nenadano u dužinu porasle ili ruke skratile. Obaška što u onom tutumraku hodničkom vidim taman ko šišmiš. Sledio je otvoreni sukob sa farmerkama, koje se po najnovijoj modi šniraju do grla i spopadaju me pod pazuhom. Taman sam se sredila za vrbicu i dočepala se ulice, kad me je pozvala Najbolja Drugarica i saopštila mi da je kupila divan gel, prirodniji od same prirode, kojim upravo maže noge, jerbo su joj opet otekle. Ako hoću, može i meni da da kilo dva, nema veze što mi je jedna noga u redu, mada moram sama da dodjem po tu lekovitost, jer njoj treba oko godinu i po dana da sidje niz onu strminu od stepenica u njenoj zgradi. Usput mi je objasnila i da je od mladosti jako boli glava od ovog nenormalnog vremena i klime koja je načisto pobenavila, sa čim sam se ja jednoglasno složila, požalivši joj se na desni, gornji ćošak čela mi mog, koji je ona stručno nazvala meteo-rogom i podržala me u kukulevčenju.

 

Tu negde sam stigla i do odrednice, kafića Steve Gibona brata. Skoro do odrednice, jer su izmedju mene i dotičnog ugostiteljskog objekta u deminutivu bile tri stepenice. Strme da te bog sačuva. Gore od onih koje maltretiraju Najbolju Drugaricu. Moj meniskus je ciknuo od strave, ja sam se privatila za ogradu i elegantno počela da ćopam ka Dudi, koji mi je veselo mahao trzajući ruku kao da ima mačju paralizu. Posle mi je rekao da ga je presekla promaja, što je uostalom uobičajeno u našem stadijumu mladosti. Duda je bio dekorisan majicom koja je tvrdila da je pank besmrtan. Lepo smo se smestili, on nakrivo naslonjen na onu ruku koja je izmakla promaji, ja nahero na suprotnu stranu da mogu da ispravim ćopavu nogu, kada nam se slučajno pridružio naš veseli ispisnik Malina i njegov odevni predmet pomoću kog je veličao halucinogene supstance, pravac u muzici i fizičku aktivnost procesa razmnožavanja.

 

-       Moja Djurica je imala probleme sa urinarnim sistemom – trijumfalno nas je pozdravio Malina.

 

Duda i ja smo pozeleneli od ljubomore i u glas konkurentno dreknuli:

 

-       Ja sam operisao žučnu kesu!

-       Meni su operisali meniskus!

Malina je insistirao:

-       Bešika joj je načisto otišla, pa su lekari rekli...

-       Nisam ni znao za žučnu kesu al kad mi je lekar rekao da mora operacija – nije se predavao Duda.

-       Meni su rekli da mi je meniskus pukao od stalnog preopterećivanja – pištala sam ja.

Na svu sreću do nas je, brzinom ošamućenog puža, stigao kelner, tu negde naših godina, naslonio se na moju stolicu duvkajući kao porodilja i projecao:

-       Ko je napravio ovolike stepenice?! Ligamenti su mi načisto otišli, izašle mi i kurje oči. Šta oćete?

-       Meni neki sok, samo nemoj da je hladan, lekar mi je rekao da mi bronhije reaguju na vreme – prekinuo je sam sebe Malina, koji je upravo otvarao banku o svom digestivnom traktu.

-       Ja ću čaj, al neki biljni, nemoj one obojene, od njih dobijam gastritis – ubila sam dve muve istim mahom, pa nije majkumu Malinin želudac gori od mog.

-       Je l ima nešto cedjeno, al da nije grejp i ako može bez djumbira, lekari su mi rekli da moram zbog žučne kese samo prirodno i sveže – zakucao nas je Duda.

Ugostiteljski radnik je paćenički uzdahnuo, stavio poslužavnik pod mišku i mileći jurnuo nazad u objekat. Kišnu glistu koja je brzala pred njim je pretekao tek kad je krajičkom oka video da na scenu stiže vlasnik na kafanu. Brat Steve Gibona je crnom majicom sa zaokruženim prvim slovom azbuke jasno stavljao do znanja da je mladunče rahmetli Bakunjina, potvrdivši to pozdravom:

-       Dodje mi sve da spalim i srušim, ne da me žigaju bubrezi, ubiše me, sve mi svetlaci pred oči iskaču.

Duda je nervozno šmrknuo:

-       Zdravstveni sistem uopšte nije tako loš, samo pljuju džabe, da vidiš u kakvoj sam predoperativnoj sobi ležao...

Malina ga je mrko pogledao i prošištao:

-       Šta dobar? Ja sam onomad čekao, srce mi lupalo, pritisak porastao, oni ništa, bolje da me je neki biolog pregledao, mahovina po meni nikla od dreždanja u onom hodniku...

Kelner se doljuljao do nas, pazeći pod gazdinim pogledom na svaki korak.

-       Da nema ovde ipak đumbira, uznemirava mi žuč? – sumnjičavo je čkiljio Malina u čašu nečeg žutog sa plutajućim opiljcima.

-       Što si bre ko neka baba – jedva je dočekao brat Steve Gibona, i dobacio kelneru:

-       Meni donesi komovicu, al duplu, izašla mi neka koprivnjača, moram da namažem.

-       Nema to veze sa godinama, nego mi je lekar rekao da ljuto ne valja posle operacije – kmečao je Duda i trudeći se da popravi situaciju nastavio sa traktatom:

-       Operacijska sala im je fenomenalna, da vidiš kakva svetla imaju!

-       Da te nije Tesla operisao? – siknuo je Malina, pokušavajući da vrati temu na Djuricu i bešiku. Moj operisani meniskus je venuo od nepažnje.

-       Pa, dobro, nema veze svetla, nego medicinske sestre, sve mlade i u ciklama haljinice obučene, a na glavama imaju kape sa pčelicama...

Malina i brat Steve Gibona su se bolno ispravili na stolicama, moram da priznam da su pčelice i meni koncentraciju probudile.

-       Kakve pčelice i ciklama haljinice, jesi ti normalan? Kakvu su tebi anesteziju davali, je l ima negde da se kupi? – cerekao se srećno Malina, dok je brat Steve Gibona od smeha komovicom promašio ruku.

-       Možda nisu bile pčelice, bumbari neki, nešto leteće – izvlačio se Duda i da zataška insekte, presekao priču sugestivnim pitanjem:

-       Oćemo na koncert prekosutra?

-       Ko svira? – ponadala sam se da ću moći da vratim priču na moju ćopavu nogu.

-       Zaboravio sam, al je super ekipa, kažu da će biti opaka cepačina, mogu da nam sredim ulaz.

-       Ajde – složio se Malina, na tren razmislio i pitao:

-       Biće gužva?

-       Biće puno – trijumfovao je Duda.

-       Ja ne mogu, ako me neko gurne, ode moj meniskus – konačno sam došla na red.

-       Mala, što si takva kilava...

-       Tamo je ladno – spasio me brat Steve Gibona – A i vuče promaja.

-       Promaja?

-       Ubiće me kurje oči od stajanja.

-       Meni će opet srce da prolupa ako bude zagušljivo...

-       Moj peti i šesti pršljen ...

-       Ma, i tako je neko dno od benda, sve neke babe i matorci – presekao je prepadnuti Duda.

Mi smo potvrdno klimali glavama, doduše pažljivo da ne bi izazivali mladalačke kičme, brišući suzne oči koje nam je štipala komovica. Zaključeno je da to nije za nas mlade, mi smo prevazišli te bezvezne grupe. Mislim, ja bih išla, nego smo Najbolja Drugarica i ja baš tada imale termin kod fizioterapeuta, Miće Kostolomca, a kod njega dok dodješ na red, mladost ti prodje.

 

 

 

 

 

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 20:53 05.12.2018

Jelica carica

Pa nasmeja me do suza. Daj da nabavimo i mi taj gel, pa da se namazemo. Mozda i neke otekline za koje ne znamo spadnu :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:00 05.12.2018

Re: Jelica carica

Ti da se ne javljaš, ti si rosa za nas mlade...
nsarski nsarski 21:09 05.12.2018

Eh, Jelice-pčelice...

Kad sam bio mnogo mlađi pa vidim dva "matorca" (za mene su matorci/dede bili svi koji su prebacili pedesetu) kako sede i ćaskaju, ja sam mislio da pričaju u stilu: "E, sećaš se one sekretarice koja je došla kod nas u računovodstvo, uvek bila nafrizirana i nosila kratke suknje? E, sa njom sam..."

Medjutim, sada kapiram da je taj razgovor mnogo više u stilu: "Mani, žiga me u bubrezima, kolena me ne drže, rekao mi doktor..."

P.S. E, a onaj manijak koji te je pozdravio iz automobila pre neki dan, pored pekare preko puta bivše "Vltave", to sam bio ja ali me, izgleda, nisi prepoznala u brzini.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:15 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Učitelju, a je l še šećaš vremena kad šu nam oni od 25 godina bili matorci...eee, to šu bila vremena.
nsarski nsarski 21:17 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Jelica Greganović
Učitelju, a je l še šećaš vremena kad šu nam oni od 25 godina bili matorci...eee, to šu bila vremena.


Jedan Englez je nekada to lepo rekao: Kad sam bio mlad, svi policajci su mi izgledali kao čike. Sada mi izgledaju kao klinci i shvatam da sam omatorio.
Meni su nekad i fudbaleri izgledali kao čike, neki bili i proćelavi boktemazo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:23 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Bosoglavost je sad in. Ide nam na ruku.
nask nask 21:35 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

U niskozemskoj su svi na ti (nevaspitano germansko pleme) tako da kad krenu da ti se obraćaju sa Vi odmah shvatiš da je ostalo još samo malo do penzije.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:37 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Je l sa tim ima neke veze to što se bogu ne persira?
nask nask 21:49 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Je l sa tim ima neke veze to što se bogu ne persira?


Pa valjda je to tako u svim jezicima, da se istakne de nemaš nikog bližeg od Boga.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:42 05.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Čak ni roditelje kojima se do skoro persiralo
blogovatelj blogovatelj 03:51 06.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Učitelju, a je l še šećaš vremena kad šu nam oni od 25 godina bili matorci...eee, to šu bila vremena.


Kad sam počeo da izlazim u grad, nisam hteo da idem kod hotela Kragujevac jer tamo izlaze matorci. Ja sam imao petnaest, a oni od dvaes do dvaesdve.
A pre nekih mesec dva bio sam na koncertu Psihomodo Pop. Vratili su me u 1989.

Atomski mrav Atomski mrav 10:56 10.12.2018

Re: Eh, Jelice-pčelice...

Pa valjda je to tako u svim jezicima, da se istakne de nemaš nikog bližeg od Boga.


Ja ni ne znam da persiram na norveškom jer oni umesto Vi kažu Oni i sve tako nešto drugačije od nas a i nisam još čuo za ovih sedam godina koliko sam ovde da neko nekom persira. Verovatno persiraju kralju i nikom više.
Черевићан Черевићан 03:31 06.12.2018

трулекс генерација

dodješ na red kad mladost ti prodje

о чему би старији причали
да болести оно не постоје,
но се усуд свачји побринуо
да знанима укажу на своје,

ето теме да откачиш бреме
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:52 06.12.2018

Re: трулекс генерација

Eh, gazda Čer, kad počneš da pričaš o vremenu i bolestima...
blogovatelj blogovatelj 03:59 06.12.2018

...

što je izmišljeni recidiv prošlosti, vremena kada smo bili malo mladji no što smo sada izuzetno mladi.


Što reče gosn Cimerman:

"But I was so much older then, I'm younger than that now"

Jelica Greganović Jelica Greganović 12:46 06.12.2018

Re: ...




"But I was so much older then, I'm younger than that now"


Svaka mu je zlatna.
tasadebeli tasadebeli 07:13 06.12.2018

Pere Ubu

Мене исто секира то што немам шта да обучем.

А када је човек млад, може и шарени нокшир на главу да стави, лепо ће му стајати.





А тек лингвистика што ме секира, Јелице!

Слушам ове моје клинце по школи, не устежу се они преда мном, причају о свему и свачему док ја нешто радим, а они седе поред мене, друже се и не иде им се кући код депресивних мамас енд папас.

И установио сам следеће:

1) клинци говоре неким мени потпуно непознатим језиком;

2) говоре тако брзо да чак и када бих разумео шта говоре, не би ми много помогло јербо не могу да по'ватам; док ја размислим о задатој теми (о томе да кажем шта сам размислио, не усуђујем се ни да помислим), они су већ стигли до Албукеркија у разговору;

3) сви говоре у глас, немам утисак да ту било ко било кога слуша, а опет видим, савршено се међусобно разумеју.

А ја њих ич не разумем шта причају.

Зато ја поред њих само седим, пискарам по оном школском дневнику то што ми је у опису радног места и смешкам им се блажено не проговарајући ни реч исто онако к'о што су седели с гостима мој ћале и мој деда на породичним журезама за славе, рођендане и слично.

А пази, у том генеративном низу потпуног одсуства генеративне граматике Чомског код нас Тасића у таквим ситуацијама (деда-ћале-ја), ја сам ипак одувек био најбржи.

Како ли би тек њима двојици било данас да присуствују (и само присуствују, о учешћу нема ту ни говора) таквој комуникацији ове данашње омладине?






П.С. - Иначе, знаш сигурно за оне договоре око прослава јубиларних матура?

10 година матуре:

- Идемо "Код Механџије", тамо имају згодне келнерице.

20 година:

- Идемо "Код Механџије", тамо имају добру музику.

30 година матуре:

- Идемо "Код Механџије", тамо имају добру клопу.

40 година матуре:

- Идемо "Код Механџије", тамо имају удобне столице због наших леђа.

50 година матуре:

- Идемо "Код Механџије", тамо не дува промаја.

60 година матуре:

- Идемо "Код Механџије", они организују и матинеје пре подне.


Организовали бисмо ми и 70 година матуре, али Механџија у међувремену емигрирао у Шведску, а његову кафану срушили и сада ту поносно стоји пословно-стамбени комплекс од 7 спратова иако је по првобитном пројекту било планирано само 5 спратова.

Има и у том стамбено-пословном комплексу неки кафић типа мермер и звуци, ишли бисмо ми и тамо на прославу 80 година матуре, али кафић на седмом спрату, а ко ће да се пење на седми спрат без лифта.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:50 06.12.2018

Re: Pere Ubu

Taso, to oko lingvistike mi se čini da sam slušala dok sam bila mladja no što sam sad mlada, tadašnji matorci su kukulevčili da upropastismo jezik, da mladež niko ne razume...
Taj vic znam, al malo drugačiji:
Idemo kod Dva jelena, odlična je muzika.
Idemo kod Dva jelena, zgodne kelnerice.
Idemo kod Dva jelena, fenomenalna klopa.
Idemo kod Dva jelena, imaju na kašiku.
Idemo kod Dva jelena, tamo još nismo bili.
tasadebeli tasadebeli 17:04 06.12.2018

Re: Pere Ubu

Jelica Greganović

Taso, to oko lingvistike mi se čini da sam slušala dok sam bila mladja no što sam sad mlada, tadašnji matorci su kukulevčili da upropastismo jezik, da mladež niko ne razume...



Што ти само говори шта?

Мислим, за језик? Каква је то појава?
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:36 06.12.2018

Re: Pere Ubu

Jezik je živo biće. Sem kad dovate ovi iz informative na RTS.
ephemeris ephemeris 09:08 06.12.2018

Treba priznati i prevaru u braku...

Jelica Greganović Jelica Greganović 12:51 06.12.2018

Re: Treba priznati i prevaru u braku...

apacherosepeacock apacherosepeacock 14:37 06.12.2018

Re: Treba priznati i prevaru u braku...

Mogu samo da vas obavestim, ako niko jos nije, da su Holandjani izmislili lek protiv starosti i kljakavosti - bicikl.

Prvih 1000km na kisi i vetru severcu od jedno 500km na sat (na biciklu pa kad krenes da letis ka kanalu samo se pridrzis za ogradu dok prodje jaci nalet plus nabacis bi/triceps) sve posle ide lako do kao podmazano..

Ako te to ne ubije nista vise nece (ti) moci. Ko cigra budes.

A o lepom tenu da i ne pricam. Nidje bore na licu. (ok. neka proviri kad se bas smejes ko lud na brasno).

Nije ni cudo kad zive u proseku 205 godina.

Provereni recept.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:35 06.12.2018

Re: Treba priznati i prevaru u braku...

Što se bicikala tiče, ne volem ih, u Sloveniji se nikad na dve stvari nisam navikla, na pivo i bicikle.
I samo da znaš da lekari u poslednje vreme bicikle smatraju štetnim zbog sedišta koje izaziva jajčane probleme kod muškaraca.
cassiopeia cassiopeia 09:09 07.12.2018

Re: Treba priznati i prevaru u braku...

Mogu samo da vas obavestim, ako niko jos nije, da su Holandjani izmislili lek protiv starosti i kljakavosti - bicikl.


U pravu si! Meni je bila hit bakica iz komšiluka, sporo hoda, stara k'o biblija, al' u prodavnicu obavezno na bajsu. I kad sedne, sasvim novu bakicu vidiš. Odmah živne.

Ništa vetar, ništa kiša. Nema lošeg vremena, samo loše obuće i loše odeće.
49 41 49 41 15:40 06.12.2018

Poklanjala si, al' si i krala

i neverna si bila ti.
Ne suvise mi nisi dala.
O, mladosti.

https://youtu.be/wttR4TEI5gc
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:35 06.12.2018

Re: Poklanjala si, al' si i krala

Mnogo je samo kad biju...
mlekac mlekac 06:21 08.12.2018

Jedan pametan čovek

Mi je rekao da nisam matora dok god imam nekog koga mogu da nazovem tetkom ili čikom. Tim povodom sam uredno umolila strica mi najmlađeg da se strpi još jedno petnaestak godina - baš mi se ne žuri da prestanem da budem mlada. Pa makar i sa štapom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:57 09.12.2018

Re: Jedan pametan čovek

Ja, recimo, obožavam Miću Roganovića, on kad god da me vidi, kaže mi: “De si dete?” Trebalo bih češće da ga vidjam
Atomski mrav Atomski mrav 11:02 10.12.2018

Godina proizvodnje

Moja baba je imala jednog duhovitog lekara koji bi, kad bi se baba žalila ne nešto pa pitala zbog čega ima određene tegobe, odgovarao sa: "Godina proizvodnje, bako!"...

Ove godine sam napunio 40 godina i sve mi se čini kako nam je u DNK upisano da određene stvari počinju da stvaraju probleme u našem telu baš za tu "obljetnicu". Moji vršnjaci se slažu sa mnom. S druge strane, Norvežani koji su 10, 20 godina stariji od mene su u mnogo boljoj formi nego što sam ja ikad bio (dobro, možda kad sam bio u vojsci).
mikele9 mikele9 10:27 11.12.2018

!!!!!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana