Odmah da kažem nisam političar, a ni politikolog, nisam, nedaobog, ni politički analitičar, ali politički zrelo i logički zdravo razmišljam. Sve tako razmišljajući došao sam do rešenja za unapređenje rada naše Skupštine.
Evo mojih predloga za Poslovnik.
Parlament bi bio u stalnom, takoreći danonoćnom zasedanju. Narodni poslanici bi raspravljali do mile volje, držali bi govore bez vremenskog ograničenja, glasali, nadglasavali se, diskutovali, replicirali, oponirali, vikali, psovali, pljuvali, pevali, kleli jedne druge do 27 kolena i dalje, polivali jedni druge vodom, čupali kablove mikrofona, hvatali se za guše, čupali jedni drugima kosu. Jednom rečju, radili bi ono što jedino i umeju da rade, ono što su radili i do sada. Razlika u odnosu na dosadašnju praksu srpskog parlamentarizma, a koja nije dala nikave rezultate, bila bi u tome što narodni poslanici ne bi mogli napolje iz visokog doma sve dok im traje mandant i što ne bi bilo TV prenosa.
Za neophodan im poslanički rad i poslanički odmor zgrada parlamenta bi bila adekvatno preuređena. Svaki poslanik, kako pozicije, tako i opozicije, imao bi zasebnu sobu, sa krevetom, WC-om i tuš kabinom, svakako i radnim stolom, a zavisno od vrste pismenosti i priborom za pisanje ili kompjuterom. Nešto poput Ševeningena.
Parlamentarni red i rad bio bi jednak za sve. Ustajanje, obroci, prepodnevno i popodnevno zasedanje, vreme za šetnju dvorišnim krugom visokog doma, popodnevni odmor i povečerje bili bi striktno propisani. Svi poslanici bi bili odeveni u istovetnu prugastu odeću u bojama nacionalne zastave. Narodni poslanici vladajuće koalicije imali bi vertikalne, a poslanici opozicije horizontalne pruge, dok bi na poslaničkimm kapama nosili stranačka obeležja. A ne kao do sada. Da bi se onemogućilo ometanje narodnih poslanika u državničkim poslovima, mobilni i drugi telefoni bi bili zabranjeni. Podrazumeva se da bi postojala interna ambulanta sa stacionarem, a teži slučajevi, pod adekvatnim obezbeđenjem, prebacivali bi se na lečenje u specijalizovane ustanove - VMA, Laza Lazarević i dr.
Da ne bi dolazilo do neprincipijelnih koalicija, posete supružnika bi bile odobravane dva puta mesečno. Isto bi važilo i za neudate i neoženjene predstavnice/ke naroda, ukoliko bi imao ko da ih poseti. Za tu namenu bila bi opremljena posebna prostorija sa obaveznim francuskim ležajem, prezervativima, a poslanici PUPS-a i drugi po godinama stariji narodni poslanici, prilikom poseta supruge, mogli bi koristiti i odgovarajuće časopise, video-filmove i tablete vijagre. Posete iz agencija za poslovnu pratnju ne bi bile dozvoljene. Nije po zakonu.
Troškovi smeštaja, ishrane, odevanja, higijene i svi drugi troškovi za vreme poslaničkog mandata finansirali bi se iz državnog budžeta. Plata narodnih poslanika, u visini prosečne zarade za tekuću fiskalnu godinu, isplaćivala bi se njihovim porodicama, i to samo u slučajevima kad članovi uže porodice nemaju druga, a viša primanja.
Ostavke pre kraja četverogodišnjeg mandata ne bi bile moguće. Kandidovali ste se, dobili ste povernje naroda, narod vas je izabrao, a volja naroda je volja boga, izvolite pa vladajte. Kad vam istekne mandat pustićemo vas napolje. Ako vam vladanje nije bilo po volji, nemojte se ponovo kandidovati.
Ja, evo, po drugi put rekoh i spasih svoju dušu.