Gimme a break sa ovom povikom na šoping molove po Beogradu. Borka Pavićević included. Iz konfornih gajbi u Beogradu, sa kreditima u omražnim zapadnim bankama, u doboroj garderobi ili iz Amerike i EU. Ako nemate o čemu trenutno da pišete, ako nemate inspiraciju, pauzirajte, nemojte da pišete. Bolje, nego da komično levičarsko kulturološki zanos ili nostalgiju za zavičajem nesretno iskaljujete na činjenici što je Beograd, grad sa više od milion stanovnika, dobio još jedna šoping mol. Ne petljajte šoping molove u svoje ideološke obračune, ma koliko bili u pravu za mnoge stvari. To ko ih otvara je nebitno za njihovu glavnu funkciju, da nama zaposlenima i razapetima na sto strana pomogne da kupujemo u toplom i čistom, na jednom mestu, na primer. O radnim mestima da ne govorim. Malo li je na ovu krizu. Ne pravite veliku filozofiju, ne povlačite paralele tamo gde ih nema, ne umećite simboliku u sve i svašta, ugušiće nas to.
Napomena pre nastavka: Ovo nije rasprava o finansijskoj i društvenoj podobnosti osoba koje se vode kao vlasnici šoping molova u nas. Ni o monopolima. Ovaj Petar Matić, Ušće, mi se negde u glavi fakturiše ko no no guy, al ne sećam se više zašto. Nije ovo ni post o cenama ili izboru radnji, ne. Ni o mojoj teoriji zavere da zbog uvozničkog lobija ne možemo da dobijemo beli šengen. Ne. Al, brate, ako ne možeš bolje svoje stavove da artikulišeš……ako ništa drugo zbog klinaca koji nit pamte nit ima mnogo onih koji će im reći činjenice hladne glave, koji, da, jebiga jeste supstitucija, i dalje ne mogu lako da putuju ko mi onomad, a kojih su prepuni i Bereška i Njujorker, mojne ovako:
Zato što su šoping molovi pravi spomenici svih „oslobađanja“, pa i onih preventivnih.
Zato što je šoping mol taj dobitak, posle svega.
Zato što je šoping mol simbol pobede demokratije i liberalne ekonomije.
Zato što je uništavanje javnih površina „u ime“ šoping molova samo nastavak dalje devastacije mirnim sredstvima, korupcijom, tako se vrši povraćaj imovine u predsocijalističko stanje.
Šoping mol je naš obećani raj, zamena za sva neputovanja, za svaku zatvorenost, eto, može se putovati kroz šoping mol i videti, dodirnuti - i vrhunac, kupiti sva ta blaga zapadne potrošnje. Ali i proizvodnje, makar ona bila u Kini organizovana.
Ko da ga nemamo dovoljno, po NBG pogotovu. Prostora. Kakav nam je natalitet, ja bih se pre brinula za popoulaciju nego za javni prostor. Simbolika, simbolika, pa šta. Treba da zuji nesrušen, nerenoviran ko oni skeleti po Kneza Miloša. Bio CK, bio ovaj, bio onaj, pa šta, ide život dalje, ide Srbija dalje, bolje šoping mol nego JUL.
Nije nikakav obećani raj, već uredno, organizovano mesto, gde možeš da se parkiraš, da odeš, kupuješ, sedneš, odmoriš, nastaviš. Mislim, tolka povika na parkirana kola kojekuda od kojih ne možeš hodati gradom, napisa žena eseje o tome, o baštama kafića na sve strane, potpisujem, i šta sad, kako da se šetam i kupujem, dok to sve moram da zaobiđem, il po bljuzgavici i čađi, kad mi zimi padne mrak na oči u 3 što mrak pada u 2 i što oću da crknem za malo svetlosti negde. Ma u stvari, u odnosu na gepeke, buvljak i ostalo šta sam prošla, jeste raj. Jebote gle čuda neoliberlanog ne moš biti go i bos, i gaće trebaju, i najskuplji kurs kod MandS se na duže staze isplati u odnosu na ćega sa buvljaka and od Kineza, probala ms Milić više puta, testirala! I sad, moramo preko postojanja šoping molova u Beogradu baš da po hiljaditi put pokazujemo kako su nacoši i ratni huškači dvolični! Eureka.
Ko ima tinejdžere ko Ms Milić, i ko je sretan što su mu deca žgoljava and dugonoga, zna kakav je doskora kuluk bio naći kod nas farmerke za takvu uskokukašku građu! Njujorkeri su moj novi hram. Mogu i ovi naši kad već nisam u prilici da zujim po Pentagon sitiju, što volem najviše na svetu. ( ne skačite sa zaključcima)
Da i ta jebena tekovina trulog neoliberalnog zapada, kupuješ robu dobru a ona jeftina! Imaš mogućnost izbora. Oš firmu il HandM. Ma dno. A tek kuglane! Joj veselja.
Istovremeno, sa otvaranjem novog šoping mola, otvaraju se SOS radnje. Biće otvoreni i posebni kontejneri sa jeftinijim hlebom, za mase. Svuda po gradu istaknuti su bilbordi, umesto izbornih slogana i likova, na bilbordima stoji natpis Hoću, danima sam se pitala šta je to što se hoće, šta je izbor ovoga trenutka, put, predlog rešenja, to za šta treba da kažem Hoću. E pa za šoping centar treba reći „Hoću“. Dakle, evo ponuđenog izbora: volja ti je u šoping mol centar „Ušće“, volja ti je u SOS radnju, a može i na ulični kontejner, zašto ulični, i zašto kontejner, po jeftiniji lebac, uz dokaz da nemaš više para.
Izgleda da i veći igrači od ovog Matića nisu predvideli krizu, a teško da se čovek na ovaj potez odlučio pre dva meseca. Mislim, kritikujte, al sa malo jačim argumentima bar. A i SOS radnje, trebale su i pre krize, ili nisu, ako se čovek zapita za njihovu dostupnost ravnopravnu svima. Bolje nešto sistemskije naravno. Al kolki mol, pa tu mora neko da radi! Radi. Malo li je. Kako se finasra ozbiljna socijalna politika države nego od poreza. Koga da oporezuješ ako niko ne radi i ne investira.
Ispade još ako ideš u mol, nisi sigurno u Narodnom pozorištu. Il ne kapiraš prirodu sukoba devedesetih. Ispade šoping mol antipod kulture i humanosti, ko da je to za poređenje uopšte. Po kojoj to logici, i zašto to isključuje jedno drugo. A u ostalom zašto mora i jedno i drugo. Gde kupuju ti što idu u NP? Na buvljaku, jer su gurani na marginu? E mnogo su jaki bili kad su to dopustili toliko dugo. Gde kupuju ono što kritikuju supermarket kulturu?
PS Ms Milic hoće. U Ušće. Čim namakne lovu and vreme.
Il ko što narodna pesma još onomad lepo reče and primeti koliko nam je taj konzumerizam u genima a ne od Amera ...uđe Ms Milić u Delatu sama, aj za njom uđe Mišković zamandali vrataaaa