Na opštini na kojoj sam upisan u birački spisak (Voždovac), biće lokalnih izbora početkom juna. Izbora na koje najverovatnije neću izaći. Normalan je to korak za mene, a statistici svejedno, izašao ne izašao. Da ovako govorim opredeljuje me nekoliko neumitnih činjenica.
Prva je ta što tamo više ne živim. Nije pošteno da se mešam u unutrašnje stvari Voždovčana. Na drugu adresu u gradu još nisam stigao da se prijavim. To je podstanarima strašno komplikovano. Zakon o ličnoj karti diskriminiše osobe bez stana, pa sam ja pošteno govoreći u nekoj vrsti prekršaja. Na jednoj adresi sam prijavljen a na sasvim drugoj stanujem. To mene kvalifikuje kao "prekršajca", ali bogami govori i o potpuno anahronom zakonu o ličnoj karti koji nikome i ničemu ne služi. Jer na stotine hiljada ljudi u Beogradu ne živi na adresi na kojoj je prijavljeno. Taj zakon je pravljen više za žitelja sela, argrano stanovništvo koje se ne pokreće, nego što je pratio stvarne potrebe i stvarne procese. No, to je potpuno druga tema i o njoj možemo kasnije, jer mislim da zaslužuje pažnju.
Da se vratimo lokalnim izborima na Voždovcu i argumentima "pro i kontra" za moj najverovatniji neizlazak.Kad sam o ovome razmišljao u "pro" argumente, dakle u argumente za izlazak,imao sam u vidu ljude sa kojima sam pravio odbor LDP-a na Voždovcu. Mogu za veliku većinu njih kazati da su potpuno u redu. Za neke kao što je Isidora, Ivan, Marija, Uroš, Ratko ili Kosta, mogu kazati i da su izuzetni.Da su, po mome mišljenu, onaj najbolji deo političke Srbije. Verovatno su ti ljudi o kojima najlepše mislim i kandidati za odbornike.Ako izađem, imam bez ikakve sumnje kome dati glas. Isto tako, imam u vidu i one hiljade ljudi koje su na Voždovcu u ranijim izbornim ciklusima dale glas LDP-u, a ne sumnjam da će to uraditi ponovo. Oni hoće da se na Voždovcu, u Beogradu i Srbiji promeni nešto na bolje i to je za svako poštovanje.No, upravo je moja dilema i ono što preteže da ne može biti bolje, te time i verovatna odluka da ne izađem - to da ne može biti bolje. Čini mi se da LDP trenutno vodi politiku koja je potpuno na fonu političke klase i da ta politika nije alternativa nego potporni stub Borisu Tadiću. Ne mogu da razumem iako se trudim da shvatim u čemu smo mi to drugačiji od Đilasa ako podržavamo njegovu politiku na nivou grada Beograda, ako on "ladno" kaže Romi moraju u Vranje, Bujanovac ili Pržogrnce zato što su otuda došli, ili ako kaže "dovoljno je da se lagano izvini direktora Sava centra" ili ako kaže "u intersu grada je se dogovori sa Miškovićem i Bekom", a da od LDP-a nema ni mukajeta nego naknadno nakon "Insajdera" dođe nesuvisao predlog o anketnom odboru, a ja lično steknem utisak gledajući Ranđića kako to objašnjava, da je pre šef beogradskoga odbora DS-a, odnosno malo lukaviji "tadićevac", nego neko ko je glasovima birača LDP-a, mojim glasom, glasom moje porodice i bar desetak prijatelja koje sam ubedio da im valja dati glas,verujući najviše Nikoli Samardžiću i Biljani Srbljanović ( i sad im verujem), došao na poziciju da pravi neke odluke. Moj je utisak, i to me strašno boli da je to politika za koju ja nisam glasao.
Znam da gradske opštine u Beogradu nemaju bitan uticaj. Znam da se tamo ne rešavaju nikakve bitne stavri. Znam isto tako, da bi recimo u kuluturi Isidora nešto malo pomakla na opštini. Da bi Uroš nešto uradio u informisanju, ili da bar ne bi dopustili da opštinska vlast laže. Ali, opštinska vlast je u tim segmentima jedan promil u stvarnom životu ljudi, u kvalitetu njenoga života.
Dakle, problem je u konceptu. LDP po mom shvatanju stvari ne sme postati deo političke klase, a on to postaje. Šta će onda biti alternativa? Ili ćemo morati to opet raditi....