Prvi put se desilo pre oko tri godine. Šetao sam svojih šest dnevnih kilometara i zabole me desna noga. Verovao sam da je mišić pa sam hodao jos žešće i bol je bio jos žešći.
Naravno bol nije prestajao
Porazbijao je sva ogledala po kući, prevrnuo dva slanika i prosuo so. Sedam godina nesreće? Sreću je povremeno doživljavao kao one lebdeće trunčice prašine u traku sunčeve svetlosti. Nesreća. Život. Nesreća. Dugotrajna nesreća. Ne u njemu. Oko njega.
On je, kaže, čovek 21 veka, pola u šali, pola ozbiljno. Nema ni jedan zub, proteza gore, proteza dole. Zubobolja? Ne. Nikada više. 32 zlatna zuba i perorez. Zarđao. Izvađen iz Visle. Pali cigaretu na cigaretu, hrapav glas. Topla limunada. Vruća.
Ništavilo. Nigdina, Večna tama. Raj, Pakao, Nirvana. Sveri Avgustin:
adresa foruma je na
https://vox92.net/forum/
OK, vidim da treba editujem tekst:
Portal B92 presudio da ukida ForumB92. Taj beznačajni korak vodi nas, kao onu žabu koju kuvaju...
U pogodite šta?
Nazire se smrt foruma?
Kažu insajd info da je 1.5. datum.
Pisaću update, ali kako stvari stoje iz relevantnih izvora ima da padne
rm -rvi /path/to/dir/*
a da se spremimo za rm rf, sa sudo pravima.
Vruće finale ABA lige, ovogodišnje, kao i prošlogodišnje. Još nije gotovo.
Odjutros se po medijima može pročitati zvanično saopštenje KK Budućnost iz Podgorice. U navedenom saopštenju kaže se sledeće:
" KK Budućnost se izvinjava sportskoj javnosti i ODRIČE se svoje titule iz prethodne sezone ABA lige (2018), priznajući da su uslovi za igru u Podgorici bili krajnje neregularni.
(сећања су веома важна обзиром да прошлост не можемо мењати)
ново ми животно окружење (Београд - је бооте ) тамо с'почетка седме деценије века зглајзнутог било је каписла да усталим прца. а како и не би кацмо Цимер и ја цео први факултетски семестар делили параваном преграђену собу у поткровљу ул Старине Новака (код наглуве бака Олге,пензионерке) са две медицинарке такође бруцошкиње које су исчекивале смештај ома ту за ћошком у ул 27 марта (студ. дом Вера Благојевић), по души више него добрих, а пуштених, к'о инас двоица, с'ланаца брига родитељских. ми равничари, а оне шумадијске брђанке, напасовасмо се .....сам' тако.
Zašto ne danas, ili sutra ? Toliko je napisanih a, sigurno, nepročitanih. Siguran sam da postoje one koje će nekome značiti. Poezija, na primer ili proza.
ARHIPELAG je objavio knjigu Đorđa Bobiča ARHITEKTURA U IZNUDI ...
O knjizi piše urednik edicije Gojko Božović ...
Druge umetnosti javnost može da u većoj ili manjoj meri ignoriše, ili pak da predano živi sa njima. Javnost, međutim, ne može da previdi arhitekturu. U tome je i njen značaj i njena kob, kako u kojoj prilici, kako u kojim vremenima. Od te pretpostavke
Dopustite mi najpokornije da vas prekinem ali recite mi kakav je to pas što tamo trči?
To je neki drugi pas.
Ah, vi me ne razumete, ja mislim na onog velikog psa s belom kudravom dlakom i bez repa.
Dragi moj gospodine, to je pas novog Alkibijada.
Ali, primeti Berlinac, recite mi gde je sam novi Alkibijad?
Pravo da vam kažem, odgovorih, to mesto nije još zauzeto, za sada imamo samo psa.
Hajnrih Hajne, Put iz Minhena za Đenovu (1828 godine)
Poslednji, spomena vredan Alkibijad
....
Hodali smo delom Vracara gde se ne hoda tako cesto. Posmatrali kroz kapije ona divna stara beogradska dvorista. Smejali se se nad novim zgradama cudovisnog stila i pitali se ko li tu zivi.
Povuces me za kosu pa te jurim niz ulicu, pa ja tebe kao udarim, pa me zaboli saka na sekund. A kazes da je sramota ljubiti se na ulici.
Onda mi pokazes jedno drvo ispod koga nema nikog bas.
To drvo je nase skloniste.
Poljupci.
Trenutak kad nestane buka, autoput, hiljade ljudi u zurbi, torbe, kese, oblaci, nervoza, zbrkane misli.
Sve