Veoma je teško pisati o američkoj Centralnoj obaveštajnoj agenciji - poznatijoj po skraćenici CIA. Još od vremena Hladnog rata, u svetu van SAD samo pominjanje te, najpoznatije od ukupno 16 obaveštajnih agencija američke vlade i oružanih snaga, izaziva različite, najčešće negativne reakcije. O njoj se ispredaju razne priče, kolaju mitovi, šire glasine i pripovedaju bajke. To, naravno nije čudo. Kakva bi to bila špijunska agencija kada bi se o njoj sve znalo. Međutim, zna se pouzdano da je CIA u okviru američkog
Autor: Rodoljub Šabić
Társaság a Szabadságjogokért je ime jednog mađarskog udruženja građana (Mađarski savez za građanske slobode). To ime zaslužuje da se pominje s poštovanjem, jer je reč o udruženju koje je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu pokrenulo i nedavno uspešno okončalo spor protiv Mađarske države, zbog uskraćivanja prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja. U svetu se o tome mnogo govorilo, kod nas nažalost ne, mada je reč o jednom od najkrupnijih rezultata u dosadašnjoj borbi za pravo na slobodan pristup informacijama.
Autor: Rodoljub Šabić
Pred samu Novu godinu dobio sam od doktora NN e-mail sledeće sadržine:
„Poštovani g-dine Šabiću, Slučajno sam saznao u toku pregleda protokola pacijenata službe Hitne medicinske pomoći u ... radi istraživanja, da neki protokoli nedostaju. U razgovoru sa načelnikom službe rečeno mi je da su, još pre dve godine, mnogi protokoli odnešeni u MUP ... radi neke istrage. Svaki od tih protokola sadrži hiljade naših pacijenata, sa kompletnim podacima od imena i adresa preko JMBG do kompletnih medicinskih podataka, dijagnoze i terapije.
U Beogradu se gradi zaista veliki broj objekata, na stotine, raznih po sadržaju i veličini. Od dogradnje potkrovlja, malih stambenih zgrada u predgrađu uglavnom bez dozvola, pa do velikih objekata ili čak kompleksa i za sve to neophodno je učešće arhitekata. Radi se o nekoliko stotina hiljada kvadratnih metara površine koji se projektuju ili grade istovremeno i to sve treba da urade beogradski arhitekti, pa se može zaključiti, ustvari bolje reći, predpostaviti, da je to za njih preveliki zalogaj.Kao i u svakom drugom zanimanju i kod arhitekata se podrazumeva različita moć pojedinca, mada arhitekti misle da je svakog od njih Bog lično pogledao i obdario ih talentom i osetljivošću na lepotu zgrade, te projektuju, a ishod je naravno uvek u skladu sa njihovim stvarnim mogućnostima.
Rezultat je da u Beogradu ima svakakvih zgrada, ružnih, osrednjih, ali i sjajnih ostvarenja i svako od njih potpisuje neki arhitekta, iza njega stoji investitor ma ko to bio, koji prihvata projekat, bilo zato što mu se žuri da zida ili što je njime oduševljen i plaća izvođenje. Tako, u nizu zgrada duž beogradskih ulica veoma malo zgrada se prepoznaju ili budu zapamćene. Tako je uostalom u svim velikim gradovima diljem Evrope, jer se zaista ne može očekivati, naivno je tako misliti, da u velikoj produkciji svaka zgrada treba da bude remek delo ili u najmanju ruku prihvatljivo dobro urađena arhitektura.
Izlazak petkom uveče je vrsta rituala od kojeg uvijek očekujete previše. Večeri kada se vraćate srećniji nego što ste izašli, pamte se i prizivate ih često kao mantru, do nekog novog sličnog i uspješnog petka. Ono što svakako ne očekujete da vam se desi, pa ni u mazohističkim projekcijama, je mogućnost :
a) da auto koje ste ostavili na parkingu, osvijetljenom, ne zateknete po povratku,
b) da ga zateknete udarenog i nešto manjeg, tanjeg i drugačijeg oblika nego što ste ga ostavili,
c) da ga zateknete bez točkova.
Desilo se... Povod
Viriš kroz ključaonicu u sobu, s fasciklom u ruci. Vidiš golog čoveka kako stoji na sred sobe. Čovek u crnoj haljini vreba iz mraka. Sveća i prsti oko nje ga odaju. Spremna je za uzglavlje ali još ne gori.
Pitaš:
- Ko si ti?
Pitaš:
- Zašto si go?
On se okreće i kaže:
- Svi u životu nekada moraju da stoje goli. Tako i predsednik republike mora nekada da stoji go! Ja sam predsednik republike!
Trudiš se da razumeš kako ali jasno ti je samo da si to ti, kada ostariš.
Nešto ti se dešava ali ti ne znaš šta je to?
Iako su oboje bili singl, bilo je jasno da nemaju nikakvu šansu. Nastavili su da se viđaju jednom do dva puta sedmično. Ana je otišla kod ginekologa da se uveri da su sve jajne ćelije sa kojima se rodila potrošene. On je sada, posle toliko godina, svršavao u nju, ali ono što je više voleo bilo je da spava pored nje, da oseti toplotu njenog tela. Jedne noći je sanjao luna park u Vijaređu, na samoj plaži. Ogroman točak panorame se okretao prazan, pod tegetnim narogušenim nebom, nadvisujući katarke jedrenjaka i okolne hotele. U zavisnosti na koju od klupa u boksu se sedne, videlo se daleko u prošlost ili u blisku budućnost. Sedeo je gore, ne seća se kojoj strani okrenut, ali je počela provala oblaka i nije video prst pred okom. Osećao je samo vodu na licu. Kiša je bila toliko agresivna da više nije mogao da drži otvorene oči nego je jedva škiljio samo na jedno. Probao je da se smesti bolje i ako već treba da pokisne makar sačuva deo sebe suvim i nekoliko kapi ga je, nošeni sada olujnim vetrom, pogodilo direktno u rožnjaču. Oko ga je peklo kao da je u pitanju kiselina. Počelo je da krvari. Shvatao je da ne vidi na to oko i pitanje da li će ikada ponovo videti. Ali znao je, u snu, da kad oluja prestane, i kad siđe sa panorame, Ana će biti pored njega i beskonačno ga štititi svojom ljubavlju.
Ninoslav Arandjelovic je onomad napisao komentar kako vladini sluzbenici nazalost nece citati moje blogove u potrazi za savjetima. Nisam siguran koliko
je to uistinu steta , ali ako slucajno zalutaju na moj blog imam za njih jedno iskreno pismo iz provincije. Ja vec skoro deceniju zivim van Srbije I moji
politicki stavovi zbog toga imaju svoje prednosti ali svijestan sam I mane. Stoga sam sretan sto imam priliku da ugostim kolegu blogera koji zivi u provinciji
I iz svog ugla ima poruku za srpske politicare kojima su puna usta evropskih integracija I boljeg
У време .... рата... код многих наших људи, племенска свест била је јаче развијена него национална, а национална свест јаче него државна. То је била обична ствар, да се интереси појединих делова Српства стављају изнад интереса српске државе, или да се интереси Словенства стављају изнад интереса Српства. Тражило се на пр. да ми ради Босне водимо једну политику која је могла узроковати аустријску окупацију Србије, или се тражило да ми идемо са Русима и онда, када су они радили за Бугаре а не за нас.
Ne vredi, obeć'o sam deci
Kada neko svira u grupi koja se zove: Danas Svi Znaju Da Igraju Fudbal, kada je potpredsednik omladine GLPUPS-a ,( ogranak omladine PUPS-a) kada je rešio da pređe sa juga na sever(?) onda zavređuje da se na njega obrati pažnja.
Povrh svega, obećao sam da ću da pomognem da se njegova prezentacija novih muzičkih snaga vidi koliko god može dalje...
Dame i gospodo medjutim92 i njegov tekst Zgrada
Dve za jedno prepodne
Jos juče kad sam se povukla u ćošak u kafanu Kalenić ne bih li na miru ispisala šta sve treba da uradim, mimo placa misli o proslosti i zakletvi u buducnost vezano za smrt mog oca, počeo je nesporazum. Dakle, iako mi već bukvalno 26 godina priča u detalje o svojoj sahrani menjajući scenario u detalje, ja ga nikad nisam slušala jer me je to užasno nerviralo. I sad kad kucnu čas ja odjednom ničega ne mogu da se setim osim besmislenih detalja koji su me nervirali. U kućama haos od gostiju i rodbine. Svako priča o svojoj sahrani primećujem: pokojnik
Heroj nacije, nabildovana i dlakava apoteoza svega onoga sto MI jesmo, Onaj koji u kafani (pa sigurno ne u biblioteci) prebi onu rahiticnu, avaj bogatu i chifutsku kreaturu i apoteozu svega sto ONI jesu, cime zaduzi Otecestvo vo vjek i vjekov, stigao je da u svom zauzetom sportaskom kalendaru nekako nadje minut-dva da se upozna sa nacinom funkcionisanja demokratije u Srba, te da se na licu mesta upozna sa naporima koji se u Republici poduzimaju kako se nista ne bi promenilo.
Miladin je Kovacevic bio, srecica, u Parlamentu, u poseti druzini od 250 veseljaka i pripadajuceg im administrativnog